Sloboda ima tačno omeđene granice

Piše: Andrej Nikolaidis

Edward Snowden će, za sada, ostati u Rusiji. “Rusija nikada nije izručila nikoga i nikoga neće izručiti”, rekao je portparol Vladimira Putina, Dmitrij Peskov. Tako je, za sada, sretno okončana ovonedjeljna drama u kojoj je ulog mnogo više od sudbine smjelog pojedinca.

Snowden je, podsjetimo, otkrio kako, saberi-oduzmi, američke vlasti nelegalno prisluškuju i nadziru – čitavi svijet. Snowden nije demantovan – niti to može biti. On je, umjesto toga, u maniru koji je podsjetio na zloglasne prakse totalitarnih režima, markiran kao izdajnik koji je u pitanje doveo vitalne interese svoje države.

Pratkični cinizam

Američki mainstream mediji povodom slučaja Snowden izveli su impresivnu vježbu iz praktičnog cinizma – institucije koje su “posvećene istini”, koje navodno i postoje da bi svojim čitaocima isporučili dnevnu dozu istine, bez koje, je li, nema slobodnog pojedinca i demokratije, zaključile su kako je istina koju je iznio Snowden štetna upravo po američku slobodu i demokratiju.

Stoga je njegovoj istini mjesto u nekom hangaru pod oznakom Top Secret, a Snowdenu mjesto u zatvoru. Slučaj Snowden nosi nekoliko upečatljivih poruka. Prije svega, akcije Istine danas ne stoje osobito dobro – oni koji su spremni uložiti u nju, čine to na vlastiti rizik.

Sloboda, dalje, ima tačno omeđene granice – unutar njih slobodni smo se slobodno ponašati onako kako se od nas očekuje.

Sloboda pristupa informacija i sloboda govora ne podrazumijevaju govor o tome da vas neko nelegalno prati i snima. Na suvislo pitanje – ako ne možemo govoriti o tome, osim pod prijetnjom doživotne robije, zašto bismo govorili o bilo čemu drugome, zašto bismo podražavali iluziju o slobodi jedinki pod hi-tech mikroskopom Imperija? – odgovor nećete naći u slobodnim medijima.

Jeffrey Toobin, kolumnista New Yorkera, napisao je kako je Snowden “narcis koji zaslužuje zatvor”. Od kada je u kulturi čiji star-sistem počiva na eksploataciji narcizma, narcizam kažnjiv? Snowden u zatvoru jer je narcis? Neka se pripreme Beyonce i Tom Cruise.

Moćno pero New York Timesa, David Brooks, smatra da je Snowden izdajnik iskrenosti i integriteta. Osim toga, Snowden je i “željan slave”, “lijenčina”, čovjek koji je “ugrozio borbu protiv terorizma” … da okončamo ovaj dnevnik uvreda koje su viđeni borci za slobodu govora uputili čovjeku koji je progovorio o skrivenim stvarima koje potvrđuju najmračnije Foucaultove vizije o biopolitičkom nadzoru.

Kako je primijetio Gordan Duhaček na t-portalu, u hajci na Snowdena najzanimljivije je držanje Washington Posta, koji danas praktično osuđuje najslavniju epizodu u vlastitoj istoriji. Washington Post, “koji je otkrio aferu Watergate, i to baš zahvaljujući osobi iz struktura državne moći koja je bila voljna svjedočiti o kršenju zakona, sada agitira protiv istraživačkog novinarstva i zviždača”, lucidno primjećuje Duhaček.

Joker i Batman

Ove smo nedjelje saznali i da je prema informacijama dostupnim u dokumentu koji su sačinile pakistanske vlasti, svaka peta žrtva napada bespilotne letjelice – civil.

U izvještaju pod nazivom "Detalji o napadima NATO snaga/predatora u federalno administriranim plemenskim područjima" opisano je više od 70 napada bespilotnih letjelica. Prema izvještaju, koji ima 12 stranica, u razdoblju od 2006. do 2009. godine izvedeno je više od 70 napada u kojima je ubijeno 746 osoba. Potvrđeno je da je među njima bilo 147 civila. Još gore od toga: među žrtvama je čak devedesetčetvoro djece.

Ovu informaciju koja “ugrožava borbu protiv terorizma” objavile su “lijenčine željne slave” iz Ureda za istraživačko novinarstvo, neprofitne organizacije iz Velike Britanije, a narcistički ja sam je pronašao na Index.hr.

Američki mediji Snowdena portretiraju kao živu verziju Jokera iz Nolanovog “Viteza tame”, vjerovatno najboljeg filma o Batmanu.

Zaplet Nolanovog filma je jednostavan: negativac, Joker, je terorista koji napada Gotham City.

Batman je tu da grad zaštiti od njega. Zlikovac Joker je, kao i Snowden, lik koji uporno insistira na istini. Joker to čini jer je uvjeren da će se sistem raspasti ako se otkrije količina laži na kojoj počiva – Snowden pak saopštava istinu jer je siguran da je to jedini način da se sistem izliječi od zloupotrebe moći u kojoj je ogrezao.

Jokerovi teroristički napadi na Gotham biće okončani ako Batman ispuni njegov zahtjev: da skine masku i otkrije svoj identitet – otkrije, dakle, istinu o sebi. Da se to ne bi dogodilo, pobrinuće se tužilac Dent, koji će, ne bi li zaštitio stvarnog Batmana, slagati i pred novinarima objaviti da je Batman – on. Ne bi li uhvatio Jokera, inspektor/komesar Gordon izrežira vlastitu (lažnu) smrt.

U Vitezu tame ono što na kraju spašava društveni poredak jest – laž. Da bi sačuvao ugled i imidž bijelog viteza koji je za života imao tužilac Harvey Dent,  na koncu Batman pribjegava još jednoj laži, a ta laž spašava društveni poredak. Uistinu: Kafkina misao “Od laži se gradi poredak u svijetu” činila bi savršeni sažetak i, ujedno, reklamni slogan Nolanova filma. Jer “dobri momci” u ovom filmu, zanimljivo, neprekidno lažu, a jedini koji je zainteresovan za istinu je – negativac.

Dozvoljene istine

Ako je film u kojem je istina rezervirana za ultimativnog negativca bio mega-popularan, ne govori li nam to nešto o netrpeljivosti koju gledalište osjeća prema istini, ne sugeriše li to krajnju nepoželjnost istine? Nije li to ujedno i objašnjenje ravnodušnosti “širokih narodnih masa” prema Snowdenovoj sudbini – ako neće aplaudirati njegovom utamničenju, masa sasvim sigurno neće izaći na ulice i svojim tijelima braniti čovjeka koji je rizikovao tako mnogo zbog uvjerenja da građani ipak imaju pravo da znaju?

Simon Critchley, mislilac koji je na cijeni u Guardianu, novini koja je zakotrljala Snowdenovu priču, napisao je kako je razlika između demokratije i ostalih društvenih uređenja u tome što je demokratsko društvo svjesno “svoje uvjetovanosti i operacija moći”. Po njegovom tumačenju, građani koji žive u demokratiji svjesni su, navodno, onoga što stoji u temelju poretka, a što, navodno, u ostalim porecima ostaje skriveno od građana.

A šta ako je u demokratiji građanima kroz pluralizam partija (koje su sve nosioci hegemonije) i metež informacija (koje čine zaštitnu mrežu za zaustavljanje istine), ponuđeno da u demokratskoj proceduri biraju jednu od opcija koje počivaju na dozvoljenim istinama?

Ovako to formuliše Nolanov Batman: “Ponekad istina nije dovoljna. Ponekad, ljudi zaslužuju više. Da vide da se ostvaruje ono u što vjeruju.” U datom slučaju to znači: ljudi zaslužuju vidjeti kako se ostvaruje laž u koju vjeruju. Drugim riječima, za stabilnost poretka u kojem živimo od najvećeg je značaja da se građani ne suoče se s istinom o akcijama (koje podrazumijevaju i ubijanje djece u Pakistanu i nadzor svega što misli i govori) nužnim da bi se održao vladajući poredak.

Priča o Snowdenu je današnja verzija Andersenove bajke o carevom novom ruhu. Brojni kolumnisti zlorabe Andersonov tekst, učitavajući u njega ono čega tamo nema. Po popularnoj verziji koja podržava tezu o značaju slobode govora, nagi car sa pratnjom koja se pretvara da je odjeven u prekrasno odijelo, na koncu biva poražen od strane djeteta koje naglas saopšti očitu istinu: car je go! Ta objava, navodno, mijenja sve, i baš zato nam je, eto, važna sloboda govora – da bismo tim putem vršili kontrolu onih koji imaju moć.

‘Imperij ostaje imperij’

Ja… aha. Toga, nažalost, u Andersonovom tekstu nema. A nema ni u takozvanoj stvarnosti, što potvrđuje i slučaj Snowden. U Andersonovom tekstu, građani, koji su ionako vidjeli da je car nag, nakon što dijete izgovori istinu, stanu ponavljati kako je car go. Problem je u tome što nije samo car go: goli su i građani – kada je dijete otkrilo nagost moći, otkrilo je i nagost njih, koji su vidjeli golotinju cara ali su se u svom konfomizmu ponašali kao da ona ne postoji. Njihova nagost je upravo ono o čemu govori  Critchley: oni su demokratsko društvo koje je svjesno “svoje uvjetovanosti i operacija moći”, nagosti u temelju poretka. Pristajanje na tu nagost nagim čini i onoga koji taj pristanak daje.

Stoga istina ne ostavlja posljedice: car, koji je i dalje car, nastavi ponosno koračati, a njegova pratnja i dalje mu pridržava skute. U Snowdenovom slučaju, iako nag, Imperij ostaje imperij. A dijete iz Andersonove bajke, koje šireći štetne informacije podriva borbenu gotovost sistema?

Interesuje li nas uopšte što će se zbiti s njim?

 

(Al Jazeera)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • Madoka
  • le lac
  • Vigil with the doves
  • Human rights are not white
  • The other worst (aspect of the drama)
  • Die Kindertotenlieder (aspect of the drama)
  • The sadness of Pèlerine
  • Tüllin à la cigarette
  • Cat vision

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.