Kozarac.ba

Stručnjaci za mržnju

Načelnik opštine Prijedor i predsjednik Demokratskog narodnog saveza ima vrlo specifičan recept kojim nastoji odbraniti Prijedorčane od novih sukoba i izljeva mržnje.

Svoju zaštitničku misiju Marko Pavić provodi protiveći se okupljanju članova Saveza logoraša BiH pred nekadašnjim logorom Omarska planiranom za 9. maj – Dan borbe protiv fašizma. Skup žrtava lider DNS-a smatra političkom provokacijom, koja može imati nesagledive štetne posljedice po suživot u Prijedoru. A koliko sam mari za toleranciju i za konsekvence svojih "miroljubivih" poruka najbolje pokazuje njegovo objašnjenje zbog čega je neprihvatljivo okupljanje bivših bošnjačkih i hrvatskih logoraša na mjestu na kojem su bili zatočeni u ljeto 1992. godine.

"Dan pobjede nad fašizmom nije prigodan za održavanje ovakve manifestacije, izuzev ako organizator skupa nema neke veze s onima koji su prije 60 godina harali Evropom", obrazložio je Pavić.

Ironija kojom se stradalnike dovodi u vezu s fašizmom iz prve polovine 20. vijeka neprihvatljiva je tim više što je ovu rečenicu izgovorio čovjek koji je prije samo dvije godine u Sarajevu proglašen najnačelnikom za srednju i jugoistočnu Evropu. Tada je Pavić govorio o svojim zaslugama zašto je Prijedor čak i za međunarodnu zajednicu postao svijetli primjer razvoja, suživota i prosperiteta u Bosni i Hercegovini, a ne tako davno je zbog počinjenih ratnih zločina smatran crnom rupom u Evropi.

Deklarativno, prijedorski načelnik i sada je za suživot. Zato se, tvrdi, i protivi skupu bivših logoraša čiji će učesnici "izliti svoje ogorčenje i mržnju ostavljajući Prijedorčanima zlo sjeme, s kojim će se kasnije morati boriti i prevazilaziti ga". Pohvalno je što Pavić misli dugoročno i upozorava na moguće posljedice tuđih poruka i postupaka kad već ne misli na to šta postiže svojom zabranom. Da se vodio interesom svojih sugrađana i sunarodnjaka sigurno bi se suzdržavao od embarga i povezivanja žrtava s fašistima. Odlukom da uoči "spornog" okupljanja u Omarskoj dodatno podgrijava uzavrelu političku atmosferu u BiH, Pavić ostavlja otvoren prostor za zabrane i nekih drugih komemoratavnih skupova, a takvih, nažalost, imamo napretek.

Prema kalendaru, nakon Prijedora na redu je obilježavanje godišnjice stradanja vojnika JNA na Brčanskoj malti u Tuzli. To što 15. maja prošle godine, kada su prvi put udruženja iz Republike Srpske položila cvijeće u Tuzli, nije bilo incidenata ne znači da je sada pametno huškačkim parolama iz Prijedora izazivati gnjev Tuzlaka. Naprotiv. Pavić kao javna ličnost treba da pokaže puno više političke zrelosti i odgovornosti od anonimih komentatora na internet forumima. Tako bi mnogo više pomogao lokalnoj zajednici u čije se interese zaklinje.

U slučaju da se sarajevska policija 3. maja prošle godine vodila "mudrošću" prosipanoj po forumima i "zrelošću" gradonačelnika Alije Behmena porodice poginulih vojnika JNA ni tada, a ni ovog maja ne bi svojim ubijenim srodnicima odale počast u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. I Behmen je lani, baš kao Pavić ovih dana, govorio o političkoj manipulaciji, protivio se okupljanju u centru Sarajeva, kojim će se, kako je rekao, izjednačiti agresor i njegova žrtva. Čak je i Gradsko vijeće Sarajeva bilo podržalo Behmenovu odluku o zabrani komemoracije vojnicima JNA, a sjednica na kojoj je potvrđen embargo za Dobrovoljačku obilovala je, blago rečeno, govorom mržnje usmjerenim protiv srpskog naroda.

Srećom, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i policijski komesar odlučili su da svoj posao urade vodeći se isključivo zakonom, a ne političkim instrukcijama ma od koga one dolazile. Odgovorno ponašanje čelnika sarajevskog MUP-a iziskivalo je angažovanje ogromnog broja policajaca, grad je podsjećao na vremena kad je uvođen policijski sat, ali je sve proteklo mirno. Isti scenarij ponovljen je i ove godine u Ulici Hamdije Kreševljakovića, samo što, upravo zato što se političari nisu previše miješali dolijevanjem benzina, nije bilo kontraokupljanja "Zelenih beretki" i ostalih udruženja.

Paralela Sarajevo – Prijedor samo je jedan od ilustrativnih primjera koliko politički centri mogu usmjeravati ponašanje udruženja žrtava proteklog rata i nije ovdje navedena kao kontrateža u priči čija je bol veća. Preživljene patnje i traume mnogo su teže i dugotrajnije od političkih govora na komemoracijama. One, nažalost, neće nestati nakon učenja fatihe i paljenja svijeća na mjestu zločina, ali ih ne treba ni pogoršavati time što se žrtvama osporava pravo na sjećanje i zloupotrebljava ih se zarad podizanja vlastitog političkog rejtinga.

Nemiješanje politike u ratne rane pokazalo se zlata vrijednim prije dva-tri dana u Konjicu. Za poginule pripadnike HVO-a i Armije RBiH postavljena je zajednička spomen-ploča uprkos činjenici što su ove dvije vojske bile u međusobnom ratu. Imena poginulih našla su se na jednom mjesto zbog odluke njihovih porodica, koje su se, daleko od očiju javnosti, duže vremena pripremale za ovaj čin. Kad je cijeli mukotrpni posao završen našao se opet neko da politički profitira na suzama roditelja. Ovaj put je to bio Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH. Njegovo prisustvo otkrivanju spomen-obilježja ubijenim Konjičanima bilo je poželjno koliko i Pavićevo pozivanje na mir i suživot.

 

(Nihada Hasić NN)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.