Kozarac.ba

Razgovor sa Teufikom Kulašićem ”“ Arčijem

Kako započeti razgovor sa čovjekom koji je u Kozarcu spreman razgovarati sa svakim i koji u razgovoru poštuje svakog sagovornika i njegovo razmisljanje?

Na šta potencirati ovaj razgovor, kada svi znamo da je Arči od svog povratka u Kozarac 2000. godine do danas uključen u skoro sva dešavanja i povratničke muke kroz koje prolazi zajedno sa svima koji su se vratili u Kozarac.

Sada će mnogi reći, pa evo nam krivca za sve ono sa ćime nismo zadovoljni u ovom vremenu od kada smo se vratili, ali opet kada sagledamo sta smo sve napravili od 2000. do 2010. godine u Kozarcu pozitivno, imamo li pravo da iz svega toga pozitivnog isključimo Arčija, a da njemu, jer je bio u svemu, prilijepimo samo ono sa čime mi nismo zadovoljni.

Ovaj razgovor i ima za cilj da vodeći ga i načinjući mnoge teme u kojima je Arči bio aktivan učesnik, ustvari damo sliku mnogih dešavanja od našeg povratka do danas. Neke teme možda nekima neće dati dovoljno argumentacije o svim ovim dešavanjima o kojima ćemo razgovarati, ali tu slobodu vođenja ovog razgovora morate dati meni, kao poznavatelju prilika i dešavanja na području nekadašnje općine Kozarac, od povratka do danas i njemu, mom sagovorniku, koji sa određene vremenske distance priča o svemu tome.

Prije nego što pređemo na onaj standardni način vođenja razgovora, pitanja i odgovori, bilo bi pošteno navesti kraću biografiju Teufika Kulašića, za čiji nadimak Arči je „kriv“, kako kaže, njegov komšija Šemo još od davnog ljeta 1977. godine.

Arči je rođen 25.11.1961. godine u Kozarcu, sin Ajše (rođ. Jakupović) i Omera Kulašić, gdje je i završio osnovnu školu, koja se tada zvala „Rade Kondić“ i brojala više od 3000 učenika i u kojoj je naš Arči u završnim razredima bio i najbolji matematičar, koga je njegova nastavnica Došen Stojanka  redovno pripremala za razna regionalna i republička takmičenja učenika osnovnih škola  iz matematike.

Po završetku osnovne škole, Arči uspješno završava gimnaziju u Prijedoru, koja se tada zvala „Esad Midžić“, i evo već sljedeće godine se navršava 30 godina od njegove mature.

Godine 1982., poslije odsluženog vojnog roka nekadašnje JNA, započinje studiranje na elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci, na kojem je diplomirao u februaru (koje li slučajnosti, bio je to petak 13.) 1987. Godine. Zapošljava se u tada poznatoj firmi „Rudi Čajavec“, čiji je stipendista bio dvije i pol godine i tim zapošljavanjem vratio primljene stipendije. Kao diplomirani inženjer elektronike, smjer računska tehnika i automatika, 1990. godine, zbog slabih međuljudskih odnosa i dešavanja vezanih tada za Kosovo, prelazi iz firme prvog zapošljavanja i sticanja prvih iskustava u struci, u srednju elektrotehničku školu u Prijedoru, gdje ostaje da radi do kobne 1992. godine, kada ga je kao i mnoge žitelje Kozarca i opštine Prijedor zadesila sudbina neSrba.

U srednjoj školi je predavao stručne predmete i 20.05.1992. godine, kada je autobusom krenuo na sjednicu nastavničkog vijeća (planirano skraćena školska godina), biva na punktu na Orlovcima na silu vraćen u Kozarac, jer u Prijedor nije mogao onaj ko nije bio Srbin po nacionalnosti. Od 14.juna 1992. godine do 06.08.1992. boravi u logoru Keraterm, da bi poslije do oslobađanja 02.10.1992. vrijeme proveo u logoru Trnopolje.

Po oslobađanju iz logora, iz prihvatnog centra Karlovac, (gdje saznaje dvije istine od kojih jedna tuzna, a druga radosna, tuzna, da mu je prije nekoliko dana otac preselio na ahiret, a radosna da mu je supruga rodila prvo dijete), odlazi u treće zemlje,kako se to tada govorilo, u Njemačku, gdje ostaje do kraja 1998. godine, kada se kao povratnik vraća u Bosanski Petrovac, a već u junu 2000. godine se vraća u svoj Kozarac u kuću, koju mu je donacoja napravila (čitaj THW)i u kojoj se rodio.

Tada je već imao dvije kćerke, da bi vremenom stekao  još dvije i kako on često kaže: „Imam poker dama“ i kao otac je veoma sretan zbog toga. Zaboravio sam naglasiti da se Arči oženio samo nekoliko mjeseci prije ovog posljednjeg rata, sa Aidom Bešić, kčerkom Kelime i Ekrema, i da i danas žive u dobro organizovanom braku, sa stalnim zaposlenjem od 1999. godine u najjačoj kompaniji u Bosni i Hercegovini, BH TELECOM-u. Radno mjesto mu je desetak godina bilo u Bihaću, a sada je bliže Kozarcu, sada radi u Banja Luci.

Početak življenja u Kozarcu?

Da, početak življenja u mjestu gdje ste se rodili, gdje ste odrasli i van kojeg ste morali više od osam godina da ne živite i to ne svojom voljom. U to vrijrme nas je malo bilo sa malom djecom u Kozarcu i sve se moralo iz početka, kako bi tvoja djeca imala koliko toliko bar priblizno uslove u kojima smo i mi odrastali. Kakva god se aktivnost pokrene, za sve fali ljudi, fali sredstava, a svi znamo da sve to treba da imamo da bismo koliko toliko normalno živjeli. Sve ono sto smo nekada imali htjeli smo ponovo da imamo, a strpljenja je falilo. Hvala Bogu, puno toga se uspjelo i sada kada se malo osvrnemo na ono što je bilo i kako je bilo, morali bi biti bar malo zadovoljniji i bar malo vise optimistički gledati na našu budućnost i na budućnost naše djece, ali u našoj Bosni i Hercegovini.

Prva Skupština mjesne zajednice Kozarac?

Bilo je to prije desetak godina, posla oko kuće i previše, vikendi kratko traju, a u sali mjesne zajednice prvi Zbor građana u Kozarcu, na kojem se pojavljuju i povratnici Kozarčani, osim onih koji su se isto tako silom prilika doselili u naš Kozarac. Mnogi moji Kozarčani, ugledavši i mene propitkuju me, da li sam se istinski vratio živjeti u Kozarcu ili mi je cilj samo da se porodična kuća sagradi. Dobijajući od mene potvrdan odgovor, osjetio sam kod njih nekakvo odobravanje i radost što je to tako, iako im je činjenica da ću i dalje morati raditi u Bihaću, bila malo i neprihvatljiva.

Taj osjećaj je meni bio jedini motiv da se u svim budućim poslovima, koje tada nisam ni pretpostavio, potrudim u granicama svojih mogućnosti, kako bih svojim Kozarčanima opravdao povjerenje. Tada su me izabrali za predsjedavajućeg Skupštine, na kojoj smo kasnije birali i tada Izvršni odbor (sad Savjet Mjesne zajednice), koji je po mišljenju Mladena Tadića (brata ratnog zločinca Duška Tadića) trebao da zadovoljava formulu 3 plus 3 plus 3 (nacionalni ključ).

Ova formula nije prihvaćena, nego je osnovni kriterij za člana Izvršnog odbora Mjesne zajednice Kozarac bio da on može nešto da doprinese boljitku življenja u Kozarcu, da je Kozarčanin (privremeni stanovnici su se svakako pripremali za odlazak iz Kozarca) i da ima podršku povratnika Kozarčana. Tada kreće moje aktiviranje u skoro svim poslovima vezanim za NAŠE MALO MISTO, odnosno kako to kasnije nazvaše za NAJVEČI MALI GRAD NA SVIJETU.

Tadašnji rad je imao za cilj da nam u našem Kozarcu bude sve bolje i bolje, bilo je puno više entuzijazma, puno više volje, jer je svak davao svoj doprinos za Kozarac i svi smo bili spremni halaliti od sebe i vrijeme i sredstva i trud, kako bi nam bilo bolje. Prije rata mene mnoga dešavanja u našoj čaršiji nisu tangirala, bio sam momak, poslije rata sam roditelj dvoje djece, Kozarac porušen, želja za življenjem u Kozarcu jača od mnogih nedaća tada i sve to čovjeku u zrelim godinama postaje smisao života.

Naša djeca i borba za školu

Moja najstarija kčerka Melisa je samo prvi razred osnovne škole pohađala i završila u Bosanskom Petrovcu, sve ostale razrede u Kozarcu, a tada se u Kozarcu sa onovnom školom krenulo baš sa nule. Djeci je organizovana nastava (da nebi putovali u Sanski Most) u prvim obnovljenim objektima u Kozarcu, zgrada Medžlisa, pa zgrada Mjesne zajednice, da bi se obnavljanjem zgrade osnovne škole, stekli uslovi da imaju adekvatan prostor.

Mora se napomenuti tadašnja borba da se iz zgrade škole „istjeraju“ privremeni stanovnici Kozarca, jer je škola korištena za njihov smještaj. Naša osnovna škola je u početku bila i trn u oku lokalnim vlastima zbog forsiranja nastavnog plana i programa iz većeg BH entiteta i zbog toga što nije htjela da bude područna škola školi „Čirilo i Metodije“ iz Trnopolja, ali se na to imalo pravo zbog naconalnog sastava djece koja su je pohađala.

Osnovna škola KOZARAC i KUČA MIRA?

U početku rada Osnovne škole KOZARAC sam bio i član Školskog odbora i predsjedavajući istog. Osim tekućih problema u radu same škole, pojavio nam se problem sa zgradom škole u vrh čaršije, oko koje se tada stvorila velika halabuka. Udruženje SRCEM DO MIRA je tražilo da im se ustupi prostor tada devlastirane zgrade (bio obnovljen samo krov) kako bio ono moglo provoditi svoje projekte i aktivnosti na području Kozarca i šire. Saglasnost za izdavanje i korištenje ovog prostora  je data Udruženju SRCEM DO MIRA, uz jedinstven stav cijelog Školskog odbora, iako tadašnji direktor nije htio da potpiše takvu saglasnost, pa je na tom dokumentu ostao potpis Predsjednika Š.O.

Neki od članova Š.O. su poslije tvrdili da nisu bili za ovakvu saglasnost, pa je to unijelo dodatne nejasnoće, iako je ova zgrada veoma brzo obnovljena i postala mjesto koje služi za mnoge potrebe kozaračke lokalne zajednice i mjesto koga se nismo postidjeli i kada su nam u goste dolazili mnogi i strani i domaći velikodostojnici.

Jedan od bitnih razloga što je tadašnji Š.O. dao ovakvu saglasnost je što je zgrada bila devlastirana i što njen prostor nije bio nužan za normalan rad škole, a sa davanjem saglasnosti se zgrada obnavljala odmah, a u svim drugim varijantama je pitanje kada bi njena obnova bila aktuelna (sem kada bi se dala privatnom licu, a tada zajednica od tog prostora nebi imala nikakve koristi).

Škola, školska sala i školsko igralište?

Kako se ne prisjetiti i tih aktivnosti koje su za rezultat imale obnavljanje sale osnovne škole i školskog igrališta. Ni ove aktivnosti nisu išle baš lahko. Interes i želja su postojali, ali konkretnog angažmana onih kojih se ovo najviše ticalo, nije bilo dovoljno i adekvatno.

Zbog toga smo imali da su i ovi projekti možda potrajali i više nego što su trebali, a i sada vidimo kolko su nam napravljeni objekti trebali i koliko bez njih Kozarac nebi bio Kozarac. I dalje prostor za održavanje većih skupova u Kozarcu nedostaje, ali uz saradnju sa školom taj se problem prevazilazi korištenjem sale za te potrebe.

U aktivnostima oko pomenutih projekata ne smije se ne pomenuti uloga OPTIMISTA 2004 i njihovog osnivača Satka Mujagića.

Primjetili ste da u dosadašnjem razgovoru ne pominjem imena, da ne bih nekoga zaboravio niti prozvao ili ti nedaj Bože uvrijedio, bolje je onda ne pominjati nikoga ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, ali kada je u pitanju pojedinačno zalaganje, onda Satko u ovim projektima ima posebno mjesto, mada on u zadnje vrijeme ne želi da mu se njegovo ime pominje ni u pozitivnom ni u negativnom svijetlu.

Medžlis Islamske zajednice Kozarac?

Za uključivanje u rad Islamske zajednice u Kozarcu, najveći  „krivac“ je prvi efendija povratnik u manji BH entitet, naš hadži Abaz ef. Muratčehajić, koji je svojim dolaskom u našu kuću i kratkim komentarom o mom mogućem angažmanu u aktivnostima vezanim za IZ tako jednostavno mene motivisao i dao mi do znanja da ja  na tom polju moram dati svoj doprinos.

Sve je to išlo i zbog njegovog poznavanja mojih rahmetli roditelja i zbog njegove procjene mojih tadašnjih mogućnosti, bez obzira što sam zarađivati za kruh i egzistenciju familije morao pet dana u hefti ići u Bihać. A počelo je u proljeće 2002. godine, kada je džemat Kozarac, odlučio da se odvoji od Medžlisa IZ Prijedor, koji je tada još egzistirao na adresi u Lušci Palanci i koji na području opštine Prijedor nije imao aktivan džemat (sa stalnim imamom), a mi smo to sa našim „efendijom na biciklu“, kako ga nazva Vehid Gunić, u Kozarcu i zgradi Medžlisa već imali.

Prikupljena sredstva od vazife iz našeg džemata su pokrivala i potrebe drugih imama koji nisu imali džemate, što se Kozarčanima nije svidjelo i to je bi jedan od razloga da se osamostalimo i organizujemo Medžlis IZ Kozarac.

Odmah u startu sam imenovan za predsjednika povjereništva Mežlisa IZ Kozarac, koje je tada organizovalo i prve izbore u jesen 2002. godine, na kojima sam ja izabran za Predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa IZ Kozarac, koju funkciju i danas poslije 8 godina obavljam, jer sam i na izborima 2006. godine dobio opet povjerenje i obavezu da to i dalje radim.

Ovdje bih naglasio da je funkcija predsjednik Medžlisa u IZ po pravilniku definisana kao počasna i da ja lično cijelo moje vrijeme „predsjednikovanja“ nemam nikakvih naknada za svoj rad na toj funkciji.

Funkcionisanje i uloga IZ na području Kozarca?

Mnogi ovo već znaju, ali za one druge, svi džemati, sa aktivnim imamom ili bez imama, imaju skupštinu i džematske odbore koji su odgovorni za sve aktivnosti u svom džematu. U mnogim džematima su se tokom izgradnje i obnove objekata formirali i građevinski odbori, mada i za njihov rad odgovaraju džemtski odbori i skupštine džemata.

Svi džemati svoje aktivnosti prema višim instancama IZ i lokalnoj zajednici kanališu kroz Medžlis kao pravno lice i njega organizacijski čine svi džemati na području Kozarca. Medžlis takođe ima skupštinu u koga ulaze predstavnici svih džemata i Izvršni odbor, odnosno izvršno tijelo svih aktivnosti u svakom medžlisu. Svjedoci smo aktivnosti svih džemata po povratku njihovih džematlija na naše područje.

Svi su se aktivirali da ponovo obnove i sagrade sve objekte koje je dušman porušio, kada je nas sviju protjerao, misleći da se mi nikada nećemo vratiti i sagraditi džamije, mnoge i bolje nego što su bile. U ovoj gradnji materijalnih dobara mi se trudimo i da gradimo što bolju i što čvršću zajednicu, koja će vremenom imati mnogo veću vrijednost od samih objekata koje smo izgradili.

Na kraju ove godine su na redu i izbori u IZ, pa bih zamolio sve naše džematlije da se aktivno uključe u ovaj proces, kako bi ova aktivnost protekla u što boljem ambijentu i kako bi sebi izabrali što bolje i što aktivnije i što poštenije svoje predstavnike.

Nisam do sada naglasio da sam u tekućem mandatu i sabornik Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ispred medžlisa IZ Prijedor i Kozarac (na području opštine Prijedor egzistiraju dva medžlisa, isto kao što su i prije zadnjeg rata egzistirala i dva Odbora Islamske vjerske zajednice).

Neki propusti ili možda razlozi za negodovanje na neke odluke MIZ Kozarac

Ako smo spremni vidjeti i reci o onome sto je po mnogima pozitivno kada je u pitanju djelovanje IZ na području Kozarca, zašto i ne pojasniti o onom što je po nekima i negativno u radu IZ. U negativnom kontekstu se često pominje bazen pored Mutničke džamije i u više navrata sam to komentarisao, IOM Kozarac je dao uslovnu saglasnost za izgradnju ovog objekta.

Uslov je bio da između prostora koji je u vlasništvu vakufa IZ i prostora gdje će biti sagrađen sportsko-rekreativni centar (Vodeni park) obavezno bude sagrađen zid najmanje 2 m visine i da se u vrijeme obavljanja vjerskih obreda nemogu izvoditi nikakvi programi koji bi smetali obavljanju istih.

Izvršni odbor Medžlisa IZ Kozarac je tada činilo 9 članova sa cijelog našeg terena i svi su bili za ovu saglasnost iz razloga, što bi se i bez njenog davanja taj objekat vjerovatno sagradio, iz razloga što smo davanjem saglasnosti dobili dobrog komšiju i iz razloga što nismo spriječili izgradnju i ulaganje na području našeg Kozarca.

U zadnje vrijeme nam neki spočitavaju Odluku da se u našim mezarjima više ne mogu graditi spomenici, nego se mogu samo nišani postavljati, kako bi se obilježila mjesta ukopa naših rahmetlija. Istina je da ovakva Odluka još nije zaživjela u svim medžlisima, pa nam je i naše džematlije najviše zbog toga zamjeraju, ali je i istina da je ona u skladu sa islamskim propisima i da nam može donijeti samo dobro kod Allaha dž.š.

Ovakva odluka je prošla sve procedure njenog donošenja i sada je samo stvar njenog prihvatanja, odnosno prihvatanja svega pozitivnog što ona donosi. Na nju su najviše ljuti oni koji izgradnjom skupih spomenika su do sada imali na tome bolju zaradu, ali koliko smo mi podizanjem takvih spomenika bili griješni i koliko smo njihovom izgradnjom na našim mezarjima, radili ono što je odlika drugih konfesija a ne naše lijepe i čiste vjere islama.

Medžlis i Fond solidarnosti

Fond solidarnosti je aktivnost Islamske zajednice na području Kozarca, koja nije strogo uslovljena vjerskom aktivnošću, ali je postojanje ovog Fonda dovelo do toga da se mnoge potrebe naših džematlija mogu kroz ovaj Fond realizovati. Fond je pomogao mnogima kojima je pomoć potrebna, iz Fonda se stipendiraju djeca sa našeg područja, a u Fond daju oni koji imaju mogućnost da dadnu i koji žele pomoći one kojima je pomoć potrebna. O raspodjeli sredstava iz Fonda odlučuje Izvršni odbor Medžlisa IZ Kozarac i vjerujemo da se ulaže u Fond i iz razloga što se vjeruje IOM-u i što se sigurno da će uložena sredstva naći put do onih za koje je i sam nijet onog koji ulaže.

Htio bih ovom prilikom potencirati, da je davanje u ovaj Fond puno ispravnije od bilo kakvog davanja mnogima koji prose i hodaju sa nekakvim papirima i traže pomoć. Ono što se daje u Fond ide onima iz našeg okruženja koji su potrebni te pomoći, po mišljenju i prijedlozima onih koji ih dobro poznaju.

Ova aktivnost treba da traje tokom cijele godine i kada su u pitanju prikupljanja i kada je u pitanju raspodjela prikupljenih sredstava. U ovim aktivnostima su do sada najbolji rezultat pokazali džematlije džemata Kamičani i ovom prilikom apelujem na sve džemate da rade na tome da ova aktivnost postane satavni dio njihovog djelovanja.

Projekat Šehidskog mezarja i Šehidskog turbeta

Nadamo se da će po smirivanju oko završetka SO KOZARAC, situacija oko završetka radova na Turbetu i uređenju Šehidskog mezarja biti puno bolja i jasnija.

Naš Glavni imam je u svom saopštenju pojasnio situaciju vezanu za ovaj projekat i sada je na nama da dug prema našim šehidima i naša obaveza da i ono sveto mjesto uredimo, postati prioritetan zadatak, mada sličnih zadataka u našem Kozarcu ima još.

Učešće  u političkim dešavanjima

Eh, i to se desilo i pored svih ovih aktivnosti vezanih za Islamsku zajednicu i osnovnu školu u Kozarcu. To je oblast djelovanja (mislim na politiku) u kojoj, ako nećete da vidite, bilo kakav rezultat je moguće omalovažiti i minimizirati, to je oblast u kojoj se na sve gleda navijački, to je oblast, ako nisi naš, možeš biti prepošten ali ne valjaš , to je oblast o kojoj svak sve zna, to je oblast u kojoj ima najviše selektora i onih koji bi to što ti radiš mogli mnogi bolje raditi i tako redom, tako da sam najviše nezadovoljan baš sa svojim radom u politici.

Često puta sam, onako sam zaključivao, pa možda ja i nisam za sve te političke rabote. Možda je razlog za ovo što nisam dovoljno ambiciozan, što nisam spreman ići preko leševa, što su mi na prvom mjestu ipak opšti, a puno manje lični interes, što mi puno znači osjećaj da me poštuju oni za koje radim, a ne da se udaljavam od onih koji me vole i poštuju, što mi je ovaj osjećaj dovoljna satisfakcija za ono što činim za druge.

Bio sam u SDA (zahvaljujući dobroj procjeni čovjeka koji mnogo dalje gleda u budućnost, ali je doživio da ni to nije kvalitet, pa ga sad nema nigdje), bio sam jedan mandat odbornik u Skupštini opštine Prijedor, bio sam u ekipi za osnivanje lokalne kozaračke stranke NOVA GRAčANSKA INICIJATIVA – KOZARAC, kada je atmosfera tada mirisala da to postane pokret i onda u samom startu zasmetasmo mnogima, mnogi ne dadoše da porastemo, tako da mnogi ti napadi i dalje traju.

Ocjene o svom političkom djelovanju prihvatam samo od onih koji koliko toliko shvataju šta je to političko djelovanje ili onih  koji su politički djelovali, ali ne samo za dobrobit stranke nego za dobrobit ljudi i mjesta za koje se zalažete, a poeni stranci tada dolaze po definiciji, jer ako se djeluje timski onda tu ni stranka nije zaobiđena. Isticati samo stranku i raditi samo sa ciljem da stranka profitira se razbija o glavu onima koji tako rezonuju.

NGI KOZARAC danas?

Svi znamo razloge nastanka najmlađe stranke u Kozarcu, a način kako da ona opstane i zaživi u pravom smislu leži u rukovodstvu stranke. Jedan od ciljeva je ostvaren, svojim nastankom smo „probudili“ druge stranke, samo nam je sada ostalo još da se naučimo i zajedno raditi u cilju ostvarivanja boljeg života u našem mjestu i jedinoj nam državi Bosni i Hercegovini. NGI KOZARAC će akobogda veoma brzo biti prepoznatljiva sa svojim djelovanjem na lokalnom nivou, iako se djelovanje u poziciji naše stranke, unaprijed osuđuje, ne gledajući da li se tim djelovanjem bilo šta mijenja.

SO KOZARAC i politika?

Projekat  SO KOZARAC je hvala Bogu završen. Ne vjerujem da ima iko u Kozarcu da je nezadovoljan što ovo Obilježje sada svjedoči o stradanju Kozarčana i to na samom ulazu u naš Kozarac. A jeli bilo politike? Malo šta se može javno raditi, a da nema politike i to treba da ocijeni i onaj ko smatra da je u ovom projektu nije bilo i onaj ko smatra de je ipak jes bilo.

Svako ima pravo na svoje mišljenje. Ni u jednom od ovih stavova ne treba biti isključiv i svaki od njih se može potkrijepiti argumentima, zavisno iz kojeg ugla se na sve to gleda. Kvalitetno uobličavanje i „papirnato“ završavanje ovog projekta će odbaciti nekave nejasnoće, dok će prelaženje preko traženja nekih pojašnjenja samo produbljivati nejasnoće i izazivati sumnju, kako je nešto urađeno iz nekih drugih ciljeva, a ne iz samo jednog svetog cilja, a to je dug prema onima koji nisu imali sreću da se ponovo vrate i žive u svom mjestu, koga su i oni voljeli najviše na svijetu.

Malo ko među nama živima ima a da nema nekoga od svojih najmilijih među ispisanim imenima ubijenih, pa zar to onda nije bila obaveza svih nas i da gradnji SO KOZARAC doprinesemo kolko smo bili u mogućnosti.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Kozarac?

Svi smo svjedoci situacije u kojoj se trenutno nalazi DVD Kozarac i greskom smo dozvolili da se i to pitanje ispolitzira. Tema rjesavanja financijskog pitanja i prostora za DVD Kozarac je bila aktuelna jos u mom manadatu odbornika u SO Prijedor 2004-2008, kada smo ja i Mesud Blažević ulagali amandmane na budžet i najveći uspjeh koji nam se tada desio, da je jednom za naš amandman, vezajući se za moju diskusiju o DVD Kozarac na toj sjednici, glasalo ZA 13-14 odborn ika (u skupštini je tada bilo 5 Bošnjaka).

Ono što je mene tada obradovalo, da mi je poslije slušanja te sjednice na radio Prijedoru, predsjednik DVD Kozarac Muta Fazlić prišao i čestitao i na diskusiji i na onih, ipak bez nekog značaja, glasova od nebošnjaka odbornika. Kako tada tako i sada, naše vatrogasno financiraju gradjani Kozarca, jedino što se sada priprema nekakva Odluka koja bi trebala da definiše ovu problematiku na području opštine Prijedor, jer postoje osim našeg , još dva dobrovoljna  vatrogasna društva. 

Zbrka oko smještaja DVD Kozarac u prostor iza ambulante je rezltat načelnikovih netransparentnih poteza, koje sam ja i direktno njemu ukazao. Njegova je odluka da odustane od prostora za DVD koji je definisan Regulacionim planom Kozarac-Centar i ponudi prostor iza ambulante, iako se sve ovo čime nisu bili zadovoljni građani Kozarca, kulturno prebacilo kao loš potez NGI-ija. Mi iz NGI-ja jesmo potencirali da o svemu tome odluku donese Izvršni odbor DVD Kozarac i da ćemo mi svaku tu odluku podržati, pa čak i onu da se usele u prostor iza ambulante, o kojoj drugi nisu htjeli ni da čuju i vršili pritisak da se takva odluka ne donese i tako se desilo. DVD i dalje nema riješen svoj prostor (zbog vozila), kancelarija i prostor za garderobu nije problem, a u pomenutom prtisku je vazda pominjan i nekakav projekat staračkog doma na prostoru iza ambulante, o kome većina nema baš mnogo informacija.

Načelnik opštine se uklopio u ove naše neodređenosti i čak slao protivurječne dopise vatrogasnom i Savjetu MZ Kozarac, vezano za ovaj jedan te isti problem. On sada mudro šuti, a naše vatrogasno na istom već nekoliko godina. Tada ste mnogi „skočili“ na ono moje VRABAC U RUCI I GOLUB NA GRANI i taj stav utrpali da se za to zalaže NGI, a ja samo iznio svoj stav koji nije morao biti ispravan, ali ako ovakvo stanje potraje u vječnost, onda imam pravo sada reći da sam bio u pravu, iz razloga što se ne pokreće rješavanje problema garažiranja vozila i tehnike DVD Kozarac, niti je na pomolu izgradnja starčkog doma na onom mjestu gdje je načelnik dozvoljavao pomenutu garažu..

Kozaračka dijaspora – naša snaga ili nešto drugo

Da se ne ne uvrijede Kozarčani  koji ne žive non-stop u Kozarcu, zato što se ova tema pojavi tek na kraju, ali razlog možete i vi sami zaključiti. Kao što Švabo primijeti, da on i ja tu vezu od nastanka ove stranice do danas održavamo i to smatramo za velikom poterbom. Kozarac bez svoje dijaspore i dijaspora bez svog Kozarca ne mogu i tu činjenicu treba poštovati i raditi uvijek da se nedaj bože ne desi bilo kakva glupost koj bi dovela do toga da to ne bude tako. 

Sudbina je napravila da nas ovako razbacaju po bijelom svijetu, ali ta ista sudbina nas sigurno ne tjera da budemo „daleko“ jedni od drugih, čak naprotiv ona nas tjera da ustvari budemo sve bliže i bliže jedni drugima (zar to nije pokazao i zadnji veliki projekat SO KOZARAC). Ne volim kada čujem komentar da je SO KOZARAC posljednji  projekat koji nas je mogao trajno ujediniti, jer ne želim da to postane istina i nema nikakvih razloga da to bude baš tako. Ako se smatra da je uzrok tome što bi se moglo desiti politika, nemojmo onda stavljati politiku na prvo mjesto, stavimo da je Kozarac na prvom mjestu i iz svih ovih neslaganja ćemo odmah izaći.

Meni je potpuno jasno da na mnogim projektima sve političke opcije u Kozarcu mogu da rade zajedno i da će tada rezultati biti mnogo bolji. U tim djelovanjima jedina razlika može biti u pristupu ili načinu rada, a ciljevi bi svima morali biti isti, bolje življenje u NAJVEČEM MALOM GRADU NA SVIJETU.

Dobar potez za objedinjavanje rada dijaspore i domicilnih Kozarčana je stvarno uvezivanje kozaračke dijaspore i njen bolji i kvalitetniji uticaj u radu van Kozarca i naravno u samom Kozarcu. 

Kritike koje se javljaju sa obe strane, ne smijemo uzimati tragično i u njima tražiti razlog da se ništa ne pokušava raditi, nego da nam kritike budu osnova za popravljanje svega onoga, ali sa obe strane, što nije bilo dobro u dosadašnjim aktivnostima. Da nije izbora, ja vjerujem da bi situacija bila puno bolja, jer bi se eliminisao jedan od razloga naših podjela.

Mnogima ne smetaju niti to primječuju, koliko im zla napraviše stranke koje nemaju Bošnjaka, ali na sva zvona „mlate“ po onima koje imaju Bošnjaka, kao da su one i jedini krivci za stanje sa kojima mnogi nismo zadovoljni (pa čak ni oni koji su direktno u politici). U svim ovim stvarima treba odvojiti visoku politiku (državni i entitetski nivo) i lokalnu politiku, čiji su rezultati puno vidljiviji jer to rade ljudi koje mi poznajemo, bez obzira koliko ih volimo ili ne volimo.

Baš zbog toga se moramo međusobno cijeniti i poštovati, biti više tolerantni i prihvatati i drugačija razmišljanja, a sasvim je normalno da se dobra djela svih moraju isticati i uzimati ih kao motiv i primjer za djelovanje novih snaga koji dolaze. Ne smije se danas o nečijem djelu sve najbolje, a sutra o tom istom djelu i djelatniku, sve najgore, zavisno o okolnostima u kojima se nalazimo. Mi smo mala sredina i ništa se ne može desiti a da većina ne sazna.

Dragi moji Kozarčani, i dalje je mnogo posla pred nama kada je naš Kozarac u pitanju, potrudimo se da to što činimo halalimo u ime Kozarca, a dobronamjernoj publici ostavimo da ona to sama ocijeni i da ih ne pritišćemo u tim ocjenama. Samo jedinstveni možemo još puno toga i to da upregnemo i Arčija i Ekrema, i Škerića i Zinajdu, i Nečku i Forića, i Ibru i Nidu Deumića, i Hifu i Garibovića, i Nenu i Mirzeta, i Dervišu i Mevlidu, i Ajdina i Joldu, i Mujčića i Šarića, i Pihića i Bašića, i Švabu i Sadikovića, i još mnoge druge čija imena mi trenutno ne padaju na pamet, a koji žive i rade na području Kozarca.

Mi svi zajedno moramo znati ko su nam to kvalitetni kadrovi koji mogu se nositi sa određenim projektima, vama koji ne zivite cijelo vrijeme u Kozarcu nebi trebalo biti bitno da li i u kojoj oni stranci djeluju i sve ono što svi zajedno podržimo i zajedno budemo radili, mora imati uspjeha. Politička opcija kojoj ja pripadam će se uvijek zalagati za oavkve postavke i nikada nećemo smatrati da je to slab potez u našem djelovanju, nego zbog onoga što bi trebao biti pozitivan rezultat za Kozarac uopšte, smatramo da je to dugoročno gledano dobro za sve nas u Kozarcu, bez obzira na moguće dobre ili loše političke poene.

Nešto za kraj…

Ko je izdržao do ovog kraja zahvaljujem mu, uz konstataciju da mi je drago što se ovaj intervju nije pojavio u vrijeme predizborne kampanje, kada su se mnogi odlučili i za taj način predstavljanja, a da prije toga nisu mnogo davali na to da je bitna komunikacija dijaspore i domicilnih, pogotovo kada imamo ovo blago koje se zove internet, a na tom internetu najbolju kozaračku web stranicu www.kozarac.ba i najboljeg urednika kozaračkih web stranica Švabu. Zbog nedostatka drugih lokalnih medija, ovaj nam je bio i ostao, kao „voda žednima“.

Što se mene lično tiče, ako se Švabo slaže sa ovim, ovaj intervju mogu preuzeti i sve druge kozaračke web stranice i nebih htio da se ljute na moje izrečene konstatcije vezano ovu stranicu i njenog urednika, to je nešto što je jače i od mene. Ali opet, želim svima uspjeha u budućem radu, jer u zdravoj konkurenciji će biti sigurno i dobar kvalitet, a time će i konzumenti ovih web-ova biti zadovoljniji.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.