Kozarac.ba

Bosanskohercegovački košmar-Republika Mrska

Prije dvije godine holandski ambasador u Bosni i Hercegovini je izjavio da kontrola kakvu nad medijima ima vlast u Republici Srpskoj danas u Evropi postoji još samo u Lukašenkovoj Bjelorusiji.

Svi neupućeni u medijsku sliku Republike Srpske i u razloge za citiranu izjavu trebali bi pogledati snimak emisije koju su istovremeno emitirali i Televizija i Radio Republike Srpske, a u kojoj su tamošnji lideri Milorad Dodik, Nikola Špirić, Nebojša Radmanović i Rajko Kuzmanović detaljno prezentirali glavne odrednice ideologije i programa vladajuće stranke u manjem bh. entitetu. Iako predizborna zloupotreba javnog entitetskog radio i TV emitera od strane vladajuće stranke zaslužuje pažnju, značajnije je analizirati do danas najkoherentnije medijski prezentiranu ideologiju opasnih namjera.

Ključni stav koji ima obilježje programskog, unatoč tome što je prezentiran u skladu s Dodikovim primitivizmom, Špirićevim prijetnjama te Radmanovićevim i Kuzmanovićevim falsifikatima pravnih i historijskih činjenica, jest sljedeći: Bosna i Hercegovina je neodrživa, državotvornost Republike Srpske je neupitna, a samo je pitanje vremena i promjene geopolitičkih odnosa u kojima će se potvrditi i realizirati ove premise.

Kada je na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj u Banjoj Luci 1992. godine Ratko Mladić saslušao pobrojane ratne ciljeve Republike Srpske, s govornice je postavio pošteno pitanje Radovanu Karadžiću: Da li je svjestan da realizacija pobrojanih ciljeva podrazumijeva genocid i da li postoji spremnost da se prihvate moguće posljedice izvršenja genocida?

Iako među srpskim liderima u emisiji nije bilo generala Mladića, u studiju je lebdio njegov duh: Bošnjaci su nazivani Turcima, Bosna i Hercegovina je "smrdljiva", Republika Srpska brani Evropu od islama, albanski narod je banditski…

Nažalost, nije bilo novinara, nekada izvrsna voditeljica odigrala je dodijeljenu ulogu neophodnog studijskog inventara, pa su izostala pitanja poput citiranih koja je Mladić svojevremeno u Banjoj Luci postavio Karadžiću. Ključnim izostavljenim čine mi se parafrazirana pitanja koja je postavio Mladić: Gospodine Dodik, računate li da će Bošnjaci, Hrvati, svi Srbi i ostali mirno posmatrati pokušaj otcjepljenja Republike Srpske? Jesmo li spremni počiniti novi genocid i suočiti se s njegovim posljedicama? I, da prostite, postoji li mogućnost da Republika Srpska završi kao nekadašnja Republika Srpska Krajina, a Vi kao Milan Martić?

Ova i slična pitanja će u Banjoj Luci morati biti postavljena kad-tad, za godinu, pet ili stotinu, što rekao Špirić, odnosno tada kada procjena bude da geopolitičke prilike dozvoljavaju realizaciju "sna".

A dok srpski lideri ne odsanjaju svoj san, Bosni i Hercegovini ostaje da nastavi s košmarom.

U ovom kontekstu uputno je razbiti propagandističke floskule o tome da građani na predstojećim izborima svojim glasanjem mogu donijeti bilo kakvu promjenu. Naime, sve dok su državne institucije i organi taoci blokada i opstrukcija kadrova iz Republike Srpske, potpuno je svejedno, kada je bilo kakav progres u pitanju, ko su Dodikovi partneri u vlasti iz Federacije BiH na državnom nivou. Eventualne razlike postoje samo ukoliko se radi o daljnjem urušavanju države i Dodikovim federalnim partnerima, poput Sulejmana Tihića i Dragana Čovića.

Špirićevi višekratno ponovljeni pozivi Srbima za historijsko strpljenje predstavljaju pragmatičnost u čekanju pogodnog trenutka za "ostvarenje sna". Oni koji su i u nedavnoj agresiji branili svoju državu morat će odgovoriti izazovu – ili će im nastavak entitetskog mrcvarenja toliko ogaditi državu da će postati pasivni posmatrači nestajanja Bosne i Hercegovine ili im se valja pripremati za novu krvavu odbranu svoje jedine države.

Naravno, ni prva ni druga mogućnost nisu i jedine. Dokaz za to je uporno insistiranje Republike Srpske da u pregovorima o ustavnim promjenama "stranci nemaju šta da rade".

Za nepristajanje na stranu medijaciju postoje dva razloga: prvi je što predstavnici Republike Srpske, zahvaljujući postojećem ustavnom aranžmanu, prihvataju samo one promjene koje suštinski ne mijenjaju uspostavljeni odnos po kojem je Bosna i Hercegovina talac Republike Srpske; drugi je razlog što SAD i Evropska unija imaju mehanizme za promjenu Ustava, što se vidjelo još prilikom njegovog nametanja.

Zna to dobro i Milorad Dodik, ma koliko se miloševićevski kuražio javno se hvaleći svojom nesalomivošću. Sve bi, na koncu, ponovo moglo ovisiti o promjeni geopolitičkih odnosa, samo je pitanje hoće li biti ona kakvu priželjkuje i o kojoj govori Špirić.

Senad Pećanin
BH DANI

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.