Piknik u Chicagu

Redzic pise:

Cetvrti juli je veliki praznik, Dan nezavisnosti, u Sjedinjenim Drzavama, a to je i najveci dan kozarackih poguziluka u istim tim drzavama. To vec postaje ili bolje reci postalo je tradicija. Cak se i godisnji odmori i odlasci u domovinu podesavaju prema tome datumu.

Kad sam prije izvjesnog vremena nazvao Muhameda Kulasica, smirenog i odmjerenog predsjednika Kluba Kozarcana u Chicagu i upitao ga kad ce biti taj zijafet on je jednostavno odgovorio : Pa cetvrtog jula.

Kako je ovogodisnji cetvrti juli padao u produzeni vikend odlucio sam da i ja izbliza pogledam taj vasar.

Noc prije piknika sam sam se pozvao da prisustvujem pripremanju mesa za rostilje odbivsi pri tome poziv na vrucu teletinu ispod saca, i bio ugodno iznenadjen organizacijom  i efikasnoscu obavljenog posla.

Isto tako sam impresioniran nacinom na koji je sutradan pripremana i distribuirana hrana.

Mala grupa aktivista kluba radila je kao automatizirana. Oko rostilja, skupa sa cevapima, piletinom i  junecim vratovima, przila se grupa mladica, predvodjenih Cilom koji su svoj, ne bas lagan posao obavljali uz osmijeh i mladalacki nestasluk, a ipak vrlo kvalitetno.

Munira je, uz asistenciju jos dvije-tri mladje zene, obavljala poslove oko izdavanja tiketa sto je takodje islo vrlo organizirano.

Uz rostilj i janjetinu sa raznja svoj obrok ste mogli kompletirati vrlo ukusnim salatama i prilozima, a belaj je bio odluciti se za kolac iz raznolikog mnostva koje su vrijedne domacice donijele kao svoj prilog.

U jednom trenutku sam pomislio kako bi bilo zgodno da vam pobrojim sve te djakonije, ali sam odmah odustao bojeci se da bih izostavljanjem samo jednog napravio veliku gresku, kao sto se ne usudjujem ni navoditi imena svih koji su  bili ukljuceni u pripremu svega ovoga.

Ono sto je puno vaznije od hrane je da je ovom pikniku prisustvovalo oko hiljadu i po posjetilaca porijeklom iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji su dosli iz dvanaest  saveznih americkih drzava. Velika vecina je otisla zadovoljna.

Omladina je nasla oduska u raznovrsnoj muzici i  tradicionalnom bosanskom folkloru. Svakako da bi kompletna slika bila puno pozitivnija da nas je pratilo i odgovarajuce vrijeme. Medjutim ugodno oblacno jutro zamjenjeno je sa ne bas ugodnom kisom koja je postajala intenzivnija kako je dan odmicao i na kraju rastjerala veliku vecinu. One najupornije drzao je inat pa su tempo svoji igara pojacavali sa jacanjem kise.

Na kratko vrijeme svratio je i nas generalni konzul u Chicagu, Eldin Kajevic, koji je ugodno iznenadjen odzivom i organizacijom ove manifestacije.

Moji utisci su vrlo pozitivni i mislim da su Kozarcani polozili jos jedan ispit te da mogu biti zadovoljni i ponosni. Cuo sam i neka razmisljanja i ideje da bi ovo trebalo podici na jedan visi nivo i dati svemu jednu sirinu pa da preraste u obuhvatniju manifestaciju. Nema sumnje da bi to bio znacajan iskorak, samo mi se cini, da bi se u tom slucaju i puno njih koji sada sa strane posmatraju sve ovo, a imaju i znanja i iskustva trebalo nesebicnije ukljuciti.

Ako je neko falio onda je to svakako Sade  koji je motor i inspiracija za vecinu ovakvih manifestacija.