svabo
Podstaknuti katastrofalnim rezultatima politike bošnjačkog rukovodstva u RS-u, pozivamo građane RS-a bošnjačke nacionalnosti da podignu svoj autentični glas i pokrenu mehanizme za demokratsku promjenu sadašnje garniture neuspješnih bošnjačkih političara u RS-u, a sve u cilju stvaranja uslova dugoročnog opstanka bošnjačkog naroda na ovim područjima i njegovog jasnog pozicioniranja u odnosu na ukupno društveno-ekonomsko i političko okruženje.
Najviše rangirani, najodgovorniji bošnjački politički predstavnik u RS je oličen u funkciji potpredsjednika RS. Trenutno već 6 godina, na ovoj visokoj poziciji nalazi se gospodin Adil Osmanović iz Stranke demokratske akcije.
Gospodin Osmanović ujedno obnaša i funkciju potpredsjednika Stranke demokratske akcije. U tom smislu postavlja se logično ključno pitanje: kakvi su to rezultati politike koju personificira gospodin Osmanović u RS sa aspekta unapređenja ukupnog stepena kvaliteta života građana bošnjačke nacionalnosti u RS?
Ukratko bi odogovor jednoznačno glasio, nažalost, da nije postignut nikakav značajniji napredak u pogledu pozicioniranja bošnjačkog faktora kao ravnopravnog sudionika u kreiranju, prvenstveno, političkih odluka u RS.
Pođimo redom, bošnjački narod je nakon Dejtonskog Mirovnog sporazuma jasno formulisao svoj ključni strateški cilj kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina i povratak Bošnjaka u RS.
Ovaj cilj i jasnu platformu regeneracije ratom uništenog tkiva Bosne i Hercegovine je jasno postavio prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Alija Izetbegović, koji je putem poluga sistema vlasti instrumentalizirao i operacionalizirao aktivnosti koje su vodile ka realizaciji navedene platforme bošnjačkog političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini.
Ova platforma je polučila i vidljive rezultate koji su ostvareni u vremenskom periodu od 1996.godine, pa praktično sve do smrti predsjednika Izetbegovića, 2003.godine.
U tom periodu stvoren je povoljan ukupni ambijent na provedbi ovoga ključnog postavljenog cilja bošnjačke politike, a to je operacionalizacija Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, i to se manifestiralo ogromnom podrškom svih relevantnih domaćih i međunarodnih institucija kada su u pitanju povratak izbjeglica i obnova multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine.
U tom periodu je obnovljena većina stambenog fonda povratnika, u tom periodu se vratila većina povratničke populacije, u tom periodu je započela obnova svih sfera društveno-ekonomskog života povratničke populacije u RS, u tom periodu je započela obnova većine porušenih vjerskih objekata u RS, itd.
Svi ovi efekti su jasan izraz ispravno formulisanih ciljeva tadašnje bošnjačke politike, oličene u viziji prvog predsjednika Alije Izetbegovića, kao i , za takve uslove, optimalno izabrane strategije na implementaciji tih ciljeva, odnosno izboru najpovoljnijih alternativa za regeneraciju degradiranog multietničkog tkiva Bosne i Hecregovine.
Nakon smrti predsjednika Izetbegovića, nažalost, nije došlo do nastavka provođenja jasno postavljene strategije, niti do redefinicije ciljeva i strategija bošnjačkog naroda na prostoru entiteta RS.
Za ovakvo stanje, tj. stanje u kojem bošnjački narod u RS nema jasno utvrđene ciljeve, a samim tim niti jasnu strategiju za provođenje bilo kakvih ciljeva, najveću odgovornost snose upravo ključni predstavnici bošnjačkog naroda u demokratski izabranim polugama zakonodavne i izvršne vlasti u RS. Bošnjačkom narodu u RS nije jasno kakva je njihova perspektiva opstanka na ovim prostorima, jer njihovi izabrani predstavnici nemaju nikakvu viziju, ciljeve, niti strategiju implementacije ciljeva za unapređenje sveopšteg stanja bošnjačkog naroda u RS.
Polazeći od ovih činjenica, kao i drugih relevantnih dokaza koji idu u prilog opštem negativnom karakteru politike bošnjačkog naroda u RS, postavlja se logično pitanje, šta je alternativa ovakvom stanju?
Građani entiteta RS bošnjačke nacionalnosti su pokrenuli inicijativu i kampanju za zaustavljanje ovakvih negativnih trendova po bošnjački narod u RS, te ovim putem skreću pažnju javnosti na pogubnost ovakve politike, te pozivaju na preduzimanje konkretnih dugoročnih mjera i aktivnosti za utvrđivanje vlastitih autentičnih ciljeva i strategije bošnjačkog naroda u RS, jer trenutno na političkoj sceni nemamo nikakve koncepte.
Trenutno, već spomenuti potpredsjednik RS Adil Osmanović je izabran na ovu funkciju kao građanin opštine Teslić (RS), a opšte je poznato da gospodin Osmanović ne živi u Tesliću, nego u Tešnju (Federaciji BiH) i na ovaj nači javno obmanjuje birače Bošnjake u RS da je upravo on njihov autentični predstavnik.
Također, kada bi se uvažila i ova činjenica da je zbog eventualnih porodičnih razloga gospodin Osmanović „primoran“ da živi u Federaciji BiH, druge činjenice nesumnjivo govore o ukupnom odnosu i bahatosti prvog čovjeka u Bošnjaka u RS.
Naprimjer, činjenica da na radnom mjestu prosječno boravi jedan ili dva dana sedmično, te uz to da mu se za takav kratak boravak iz budžeta RS-a plaća mjesečna kirija od 3.600 KM na ime stanovanja u Banja Luci jasno govore o njegovom odnosu prema funkciji potpredsjednika RS-a koju su mu povjerili Bošnjaci Republike Srpske u već dva izborna mandata (od 2002. Godine).
Nadalje, da li su njegova plata od približno 5.000 KM i sve beneficije koje mu stoje na raspolaganju (službeni automobil, telefon, sekretarice, kabinet, itd.) dovoljni da uozbilji svoj ukupni, a prije svega, svoj moralni kredibilitet u odnosu na najvišu funkciju koju obnaša.
Gospodin Osmanović, sem nekoliko primjera za koje zna cijela Banja luka, nije zaposlio niti jednog Bošnjaka u RS, gospodin Osmanović vlastitim aktivnostima nije obezbijedio obnovu niti jedne povratničke kuće u RS, gospodin Osmanović nije okupio pamet bošnjačkog naroda u RS da pita i za mišljenje intelektualne i svake druge elite o strategijama za progres i razvoj bošnjačkog društveno-ekonomskog i političkog faktora u RS, itd, sve u svemu, potpredsjednik RS Adil Osmanović nije obezbijedio nastavak utvrđene strategije bošnjačke politike u RS koju je uspješno vizionirao i stavio u funkciju prvi predsjednik BiH, rahmetli Alija Izetbegovića.
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, pozivamo potpredsjednika RS-a gospodina Osmanovića da se dostojno dobrovoljno povuče sa ove visoke funkcije, ukoliko želi da osigura barem minimum moralnog ličnog dostojanstva, jer je bošnjački narod u RS jasno prepoznao ovu politiku, odnosno odsutnost bilo kakve jasne politike bošnjakog naroda u RS, personificirane i označene kroz njenog najviše rangiranog političara u RS.
S druge, pak strane, ovim putem želimo da ukratko predstavimo polaznu platformu neformalne grupe građana bošnjačke nacionalnosti iz RS u odnosu na predložena dva ključna cilja bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini.
Prvi, glavni i trajni cilj bošnjačkog naroda u smislu zadovoljenja njegovih državnih potreba (interesa) treba da bude označen kao:
„POSTOJANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE, U MEčUNARODNO PRIZNATIM GRANICAMA, SA SUVERENITETOM I TERITORIJALNIM INTEGRITETOM NA CIJELOM NJENOM TERITORIJU, ČLANICOM UJEDINJENIH NACIJA I EVROPSKE UNIJE, DRŽAVOM RAVNOPRAVNIH GRAčANA I NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE“.
Ukoliko bude postignut konsenzus o (re)definiciji prethodno navedenog ključnog cilja bošnjačkog naroda, nema sumnje da će se i ostali ciljevi, uslovno rečeno, nižeg hijerarhijskog ranga, moći realizovati na pravi način (efikasno), u pravo vrijeme (efektivno).
Označavajući navedeni strateški cilj bošnjačkog naroda „trajnom kategorijom“, i uzimajući u obzir tendencije koje u sadašnjosti dovode do narušavanja (entropije) državnog sistema Bosne i Hercegovine u cilju njenog konačnog raspada (uništenja), za drugorangirani strateški cilj bošnjačkog naroda postavlja se pitanje
„ODABIRA MEHANIZAMA I METODA KOJIMA ČE TRAJNO BITI ONEMOGUČENA PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSNO NJEN RASPAD I UNIŠTENJE“.
Kada se ima na umu da je gore navedeni prvi cilj (ne uzimajući u obzir članstvo u EU), praktično, i postignut potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Dejtonu, bošnjačkoj društvenoj, a prije svega, političkoj eliti ključni zadatak u narednom kratkoročnom periodu od 1 do 3 godine treba da bude ispunjavanje drugog, navedenog, cilja.
Naizgled jednostavno rečeno, formulisano u nekoliko riječi proste rečenice, međutim, stvarno, suštinski, veoma složeno, kompleksno i pitanje nad kojim se trebaju aktivirati sve snage unutar bošnjačkog društvenog faktora u zemlji i dijaspori, kako bi se uklonila i najmanja sumnja u vidu postojanja dugoročne nesigurnosti Bošnjaka za opstojnost njihove matične državne zajednice – Bosne i Hercegovine, u kojoj oni već stoljećima dijele životni prostor, slobodu, prava i sve ostale obilike potreba sa svojim komšijama Srbima, i Hrvatima i ostalim etničkim skupinama.
Ovaj drugi navedeni cilj treba da bude realizovan, prvenstveno, u obliku tzv. "reforme ustava u Bosni i Hercegovini“, u koji treba da se ugrade odredbe kojima će biti zagarantovana ključna potreba bošnjačkog naroda za trajnim postojanjem države Bosne i Hercegovine, naravno ravnopravno uvažavajući potrebe i ostala dva konstitutivna naroda u BiH u smislu ispunjavanja njihovih zahtjeva u cilju postizanja potpune ravnopravnosti i otklanjanja bilo kakvih vrsta strahova i nesigurnosti, prvenstveno misleći na njihove interpretacije takvih strahova od dominacije bošnjačkog naroda, kao najbrojnije etničke skupine u BiH.
Bošnjačka društvena elita treba jasno naglasiti da ova dva navedena cilja proističu iz historijskog kontinuiteta državnosti BiH, kontinuiteta prisutnosti Bošnjaka na ovim prostorima, njihove potrebe za postojanjem vlastite domovine, kao i potrebe za uklanjanjem straha od ponavljanja genocida i ostalih oblika zločina koji su počinjeni prema njima u proteklom periodu, a naročito zločina koji su Bošnjaci preživjeli u periodu od 1992. Do 1995.godine.
Ukoliko bošnjački politički faktor uspije realizovati ispunjenje prethodno navedena dva ključna cilja bošnjačkog naroda, možemo zaključiti da je urađeno više od 50% zadataka koji se dugoročno postavljaju pred bošnjački narod, u cjelini.
Ostali zadaci iz utvrđene strategije bošnjačkog naroda trebaju da se, u prvom redu, odnose na povećavanje stepena kvaliteta života svih građana u Bosni i Hercegovini, tj. Primaran zadatak svih Bošnjaka u zemlji i dijaspori treba da bude stvaranje ekonomski jake i prosperitetne Bosne i Hercegovine, koja će pružati sve uslove primjerene modernoj i razvijenoj evropskoj državi.
Ne ulazeći u detaljnije elaboracije ostalih, ništa manje bitnih, strateških ciljeva bošnjačkog naroda, u ovome tesktu bih se zaustavili na prethodno navedenim ciljevima, izražavajući nadu da se svi Bošnjaci u zemlji i dijaspori možemo okupiti, u kritično dovoljnoj kvalitativnoj masi, oko ovih ciljeva, i time jasno i nedvosmisleno utvrditi vlastitu poziciju u odnosu na ukupno okruženje u kojemu bitišemo, tj. sa kojim okruženjem u simbiozi predstavljamo sistem zajedničkih normi i vrijednosti.
U Banja Luci, januara 2009.godine
Neformalna grupa građana bošnjačke nacionalnosti iz RS
Add comment