svabo
Piše: Sade Alić
Poslije godišnjih odmora, putovanja, druženja, radosti i tuge, političkih zbivanja, razno-raznih događaja u ovoj godini, vrijeme je da sjednemo: razmislimo, analiziramo i osvrnemo se kako na vrijeme provedeno u domovini (oni koji su imali mogućnost za to ove godine), tako i stanja u svojim zajednicama u kojima boravimo diljem svijeta i napokon, napravimo i isplaniramo neke planove za budućnost.
Ovdje ćemo iznijeti od nekih prijedloga – projekata koji bi se trebali odnositi na svakog građanina BiH. Pisaćemo o projektima vezanim za naše najmlađe jer oni su nam najvažni bilo da žive u BiH ili su u stotinu jedaneast zemalja širom svijeta.
Svatko od nas bi trebao da razmisli o svojoj ulozi i učešću, kao pojedinac ali i kao član svoje zajednice. No, prije nego krenemo sa iznošenjem projekata, iznesimo neke statističke podatke i informacije, koje su više nego zabrinjavajuće i trebali bi da nas podstaknu na ozbiljno razmišljanje.
Iz nekog nepoznatog i neshvatljivog razloga malo se ili nikako piše i govori o problematici nataliteta i mortaliteta kod Bošnjaka bilo u matičnoj domovini bilo u inostranstvu.
Drugo, isto tako važno, nigdje se ne spominju problemi skojima se suočavaju naša djeca ili bolje rečeno roditelji te djece.
Jedna od osnova svakog društva su djeca i mladi koji su budućnost bilo koje zemlje ili zajednice. Vjera nas uči da su djeca Božija hedija te da su roditelji dužni da se prema toj hediji odnose na posebno lijep način. U narodu se lijepo kaže da su djeca svjetiljke koje osvjetljavaju svaki roditeljski dom. Oni su Božiji miljenici koji imaju svoja prava i roditelji su zaduženi za svoju djecu, međutim, obavezu prema djeci nemaju samo roditelji. Država i kompletno društvo, zajednice u kojima boravimo također imaju obaveze prema djeci. Svaki pojedinac je odgovoran, u svom sagmentu, za djecu i zadovoljavnje njihovih prava te da se ta djeca izvedu na pravi put.
Pogledajmo neke statističke podatke i istraživanja.
Bosna i Hercegovina
Na području Bosne i Hercegovine natalitet konstantno iz godine u godinu OPADA. Broj rođenih beba u periodu od 1996 do 2007 opao je sa 46.000 na 32.000 godišnje. Strahuje se da bi do 2050 godine u BiH moglo živjeti 25% stanovnika manje nego danas. Procjenjuje se da BiH ima preko četiri milona stanovnika (ili tačna postojeća brojka 4.498,976 prema The World Almanac) a sigurne i tačne podatke imaćemo za četiri godine kada se planira popis stanovništva BiH. Tokom ratnih događanja i agresije na našu zemlju bilo je i za očekivati da će se osjetiti pad prirodnog naraštaja tokom prošlog stoljeća, ali veoma osjetan pad nataliteta posljednjih godina je veoma zabrinjavajuči.
U Evropi 35 nacija polahko ali sigurno odumire. Petnaestak zemalja danas više sahranjuje svojih stanovnika nego što ih se rađa. Sve je manje beba. Samo su dvije Evropske zemlje iznad nivoa reprodukcije a to su Malta sa 2,4 djeteta po familiji i Albanija sa 2,8 djeteta po familiji. Zanimljivo je da je BiH jedina zemlja sa večinskim muslimanskim stanovništvom (48% TWA), koju je zahvatio trend tzv. „bijele kuge“ tj. opadanja nataliteta. I još jedna zanimljiv podatak: prosjek životne dobi u BiH je za muškarce 69,8 godina a za žene 75,5 godina.
Naši zapadni susjedi shvatili su ovaj problem i odmah nakon sticanja nezavisnosti pokrenuli su veliku kampanju propagirajući među mladima familiju i rađanje djece, zatim su zakonima uveli neke beneficije za svaku ženu koja rodi više od dvoje djece te se tako nivo reprodukcije kod njih povečao na +0,1. Također, manji BiH entitet RS iznalazi riješenja i podstiče na rađanje i formiranje familija. Kod njih je daleko veći problem sa „bijelom kugom“ nego u Federaciji. Tako je u 2005 god. zabilježeno 2.641 priminula građanina više od rođenih. Ni mjesta sa hrvatskom većinom u BiH ne sjede skrštenih ruku. U krajevima BiH sa srpskom odnosno hrvatskom većinom izdvajaju se iz gradskih budžeta sredstva za podsticaj rađanja i stimuliraju familije s troje ili više djece, u prosjeku sa 100 do 200 maraka mjesečno a osnivaju se i raznorazni fondovi u koje se prikupljaju sredstva kako bi se podstakli mladi da stupaju u bračne vode.
A evo šta kažu sa Kliničkog centra u Sarajevu: „Prije rata imali smo i po 10.000 poroda godišnje. U 2000 godini na našoj klinici zabilježeno je 3.500 poroda, a pet godina poslije 3.360. U posljednje četiri godine broj poroda je ispod 3.500. Čak ne možemo dostići cifru od 3.400 poroda.“
A šta mi kao Bošnjaci radimo?
Naš Mujo iz Dine Merlina pjesme i dalje ima dobru onu stvar ali nešto brate neproduktivna. Da su naši stari: očevi i majke, didovi i nane čekali da ekonomija proradi u BiH, Bosne danas ne bi nikako ni bilo. Ubijanje i genocid se i na ovaj način nastavlja, polahko i sa osmjehom, tiho i „kulturno-napredno“ ali sada sa našom rukom. Pa i srbijanci su shvatili da im Kosovo predstavlja poteškoću jer da je ostalo u sklopu Srbije vrlo brzo predsjednik Vlade bi im bio Albanac ako ne i predsjednik države. Ovako ko malo bune se ali opet nek’ Kosovo i Albanci idu. Zato im služe i trebaju oni blentavi radikali da malo podignu prašinu koja će se iza vrata lijepo slegnuti jer nešto drugo je mnogo važnije.
Budi se Bošnjače, razmišljaj i edukuj se i budi produktivan!
nastavak sutra o DIJASPORI…
Add comment