Kozarac.ba

DJECA ZA DJECU: SVI ZA BOSNU i HERCEGOVINU (2. DIO)

 

Piše: Sade Alić
[email protected]

DIJASPORA

Nije ni u BiH dijaspori ništa bolja situacija. Čak šta više gora je nego u domovini ali s jedne druge strane. Teško je pisati o dijaspori jer nemaju se nikakvi zvanični statistički podatci niti istraživanja. Čak se nemaju ni podatci koliku BiH ima dijasporu. Ako bi se u obzir uzela i Turska, u kojoj po nekima, više živi Bošnjaka nego u matičnoj domovini, ne bismo mogli uopšte išta pisati.

Ovdje ćemo uzeti u obzir Čikago u SAD-u.

Prema procjenama u Sjevernoj Americi živi i boravi oko 350.000 Bosanaca i Hercegovaca. U Čikagu taj broj je po nekim realnim analizama oko 30.000. US Consesus iz 2006 (popisu stanovništva) nam daje sljedeće podatke: 18.000 ih se izjasnilo da su Bosanski muslimani u gradu Čikagu, toj brojci slobodno možemo dodati 5.000 koji su se izjasnili kao Bošnjaci a ne kao Bosanski muslimani plus 7.000 Bošnjaka koji žive u predgrađu Čikaga.

Drugo: Čikago ima 5 Bošnjačkih džemata i slobodno možemo reći da imamo oko 5.000 što aktivnih – što neaktivnih članova (prosjek: 1 član=1 familija, 1 familija=5 članova u familiji) što je 20% od ukupnog broja Bošnjaka u Čikagu. Zabrinjavajuće mali broj članova ali tako je, nažalost širom SAD-a. Ovdje smo se poslužili statistikom donatora za džematske objekte i članova koji su bar za jednu godinu u zadnjih 10 godina uplatili članarinu. Tako da i sa ove strane dolazimo do jedne realne cifre od 30.000 Bošnjaka na području Čikaga. Ona može biti samo veća, nikako manja.

Po školama, gdje imamo sve više nastavnika i profesora sa porijeklom iz BiH te u nekim drugim Bosansko-Američkim ustanovama gdje se najviše radi sa Bošnjačkom populacijom dolazimo do interesantnih podataka:

Bošnjačku familiju sačinjavaju četiri člana: majka, otac i dvoje djece. Ova brojka od dvoje djece u 30% slučajeva penje se i na troje djece. 60% bračnih parova više ne žive sa svojim roditeljima, nego su oni smješteni u socijalne stanove ili u domove. Ovdje možemo zaključiti da se polahko napušta patrijahalni običaj Bošnjačke familije.

Čovjek i žena rade. Žene uglavnom rade jedan posao jer se brinu o djeci dok 80% muškaraca radi dva posla ili po 16 sahata dnevno. Također, muškarac i subotom i nedjeljom radi ali samo jednu smjenu, većinom jutarnju. Ostatak dana su rezervisani za posjetu familiji ili prijateljima.

U 70% slučajeva u kući se govori Bosanski jezik ali nedostaje vrijeme skojim bih se više provelo s djecom. Tako imate slučaj ako želite nešto djetetu objasniti i da stvarno shvati o čemu govorite morate to uraditi na Engleskom jeziku. Djedovi i nane, kako smo već napomenuli, u 60% slučajeva ne žive sa svojom djecom i unačadima tako da imaju slab ili skoro nikakav kontakt sa djecom koja su rođena ovdje, te se stime sve više gubi Bosanski jezik ali i vjera te Bosanski običaji i tradicija.

Ipak, roditelji imaju duboku i jaku duhovnu vezu sa matičnom domovinom tako da su po džematima mektebi puni i što je vrlo interesantno zahtjeva se od imama da djecu isključivo uče na Bosanskom jeziku. Često uz mektebsku nastavu dodaiti su i časovi Bosanskog jezika.

Međutim, asimilacija pobjeđuje.

Devedesetih godina a pogotovo prvih godina kada su Bošnjaci masovno počeli dolaziti u Čikago, naša djeca su bili najbolji i najprimjereniji učenici kako u Osnovnim školama tako i u Srednjim. Mnogi su završili Fakultete. Ti fakultetski obrazovani Bošnjaci danas nisu nigdje. Ogromna je razlika u shvatanju samog života i rada između tih ljudi i onih koji vode ili su prvaci u zajednici, tako da te fakultetski obrazovane ličnosti ne vidimo nigdje. Stariji im ne propuštaju vođstvo a oni ne žele da se zamjeraju starijima. Stoga danas imamo probleme skoro u svakoj zajednici ili organizaciji sa Bosanskim/Bošnjačkim predznakom jer se ne dopušta vođstvo ovim mladim školovanim ljudima koji imaju sasvim drugačiji pristup skoro u svakom sagmentu života. Ti mladi ljudi željni su aktivnosti ali na svoj način koji bi sigurno bio puno bolji za cjelokupnu zajednicu, bilo po pitanju džemata ili nečeg drugog. Često puta oni su veoma uspješni u drugim, bilo humanitarnim bilo, čak i vjerskim organizacijama a da nemaju nikakvu vezu sa Bosanskom zajednicom.

Bošnjački prvaci bi trebali dobro razmisliti o svojim ulogama u zajednicama širom svijeta, a isto tako ispitati i proučiti probleme zbog čega je došlo do ovakvog stanja kakvo danas imamo.

Da se vratimo na ono zbog čega i pišemo ovo. Bez obzira na različita gledanja na stvari, „starih“ i „mladih“ i dalje je ostala potreba za očuvanjem familije. I bez obzira na obrazovanost i „napredna razmišljanja“ rijetko ćete naći mladu i obrazovanu familiju a da u njoj nije najmanje dvoje djece. Ovome ćemo se vratiti kada budemo ponudili planove za budućnost mladih.

Sada pogledajmo stanje naše djece u zadnjih nekoliko godina ili djece koja su rođena ovdje. Danas su djeca koja su rođeni ovdje jedni su od najgorih učenika i na samom dnu ljestvice po znanju ali i po ponašanju u školama. Donekle to stanje je zadovoljavajuće u Osnovnim školama ali u Srednjim ogroman problem.
10% naše djece se uopšte ne upisuje u Srednju školu, a od 90% upisanih njih 60% ne završava Srednju a koliko ih se na Fakultet upisuje vjerovatno po ovim podatcima mogli bi se na prste nabrojati. Šokantno i alarmantno stanje.

Znači samo 30% naše djece završava Srednju školu.

ŠTA SU UZROCI I U ČEMU LEŽI PROBLEM

Jedan od osnovnih uzroka je sigurno asimilacija i slobodno vrijeme kojeg više skoro pa i nemamo. Čini se da smo olahko prešli preko knjige i upozorenja Gl. imama za Sj. Ameriku dr. Senad ef. Agića: Imigracija i Asimilacija, koja je izašla na oba jezika: Bosanski i Engleski. Ova bih knjiga trebala biti svakome od nas, ako ništa, bar šestomjesečno podsjećanje.

Brzo i neoprezno smo se prepustili asimilaciji. Možda toga nismo ni svjesni, ali rezultat su naša djeca. Umjesto da se borimo i radimo protiv asimilacije mi smo se okrenuli sebi samima, natovarivši ogromne kredite na svoja leđa (kako to lijepo opisa hfz. Sulejman ef. Bugari: „Što ti je Američki život, zaradiš 5 miliona a zadužiš 7 miliona dolara godišnje“), neprekidni posao kako smo to gore naveli, te rješavajući nepotrebne i bez ikakvog osnova probleme koji se uvijek na kraju pokažu da nisu ni bili problemi naših zajednica dok naša djeca ispaštaju te ispašta cjelokupna zajednica jer jednom dobri prijatelji u hajirli poslovima postaju zakleti neprijatelji. Slična situacija je i sa dijasporom u Evropi, možda čak i gora jer izgleda što si dalje od domovine sve se više voli i osjećaj patriotizma je puno jači.

Znači u prvom redu krivi smo sami sebi.

Mi se ne osvrćemo za svojom djecom. I danas kada ovo čitate a imate dijete u Srednjoj školi razmislite jesu li u školi ili sa nekom gengom (bandom, mafijom). Babo i majka spremili i opremili ih za školu a oni nisu u školi. Priznaćete, i sami vidite djecu od svojih prijatelja u trenucima kada bih trebali biti u školi ali ništa ne poduzimate.

To je, jeste i mora da bude briga svih nas.

A kada dođe kraj školske godine i istina ispliva na površinu, šta onda!? Svađa i prebacivanje krivice jednih na druge da bi na kraju to dijete otišlo i bilo čistač hotela, a u familiji nerijetko i do problema u braku. To naše dijete dobije neku jadnu dnevnicu i misli da stim može živjeti, a ne može, ali dok to uvidi kasno je.
Tako je u večini slučajeva, a šta je tek sa onima koji svojim roditeljima dođu sa sve većim stomakom pa „ponosni“ dedo i nane dobiju – nezna se ni šta. Zašto okrećemo glavu dok nam se djeca ljubekaju ko zna skime.
Problem je u nama!

Nisu drugi krivi – mi smo, i to svako po na osob. Krivi smo kako za svoje dijete tako i za svako drugo Bošnjačko dijete.

Naravno, mogli bi smo pisati i o nekim svjetlim primjerima na koje smo svi ponosni. I pogledajte ove riječi „SVI smo ponosni“ ali za ono što nije dobro imamo krivi osjećaj da nismo svi mi krivi i da se krivica ne odnosi na sve nas.

Stoga ćemo u nastavku predložiti par akcija ili projekata u kojima bih trebali svi uzeti aktivno učešće, kako sa dobrim i korisnim idejama tako i materijalno.

Pišem ovo prvo sebi kao roditelj a onda i Vama da bude opomena i meni i Vama.

U nastavku sljedeće sedmice, O PROJEKTIMA…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.