Intervju: Muhidin Å arić ”“ DIREKTOR OÅ  KOZARAC, PJESNIK (2. DIO)

 

Piše: Sade Alić Gost-urednik kozarac.ba
sadealic@gmail.com

Kad ti se javi ptica,
kad potoci zažubore,
kad ti se sviralica
iz vrbove javi kore,
pođi kući!

Kad ti zlato žita sleti
u san plavi preko neba,
kada te se trešnja sjeti,
nostalgijom kad te vreba,
pođi kući!

Kad te svake noći ljulja
tvog djetinjstva klackalica,
kad te prva ljubičica
sjećanjima zagolica,
pođi kući!

Pođi kući! Pođi kući!
Da oživiš lica draga,
da izbrišeš paučinu
s napuštenog kućnog praga.

Ovako glase stihovi našeg pjesnika i direktora osnovne škole u Kozarcu Muhidina Šarića „Pođi kući“ iz istoimene knjige. Dok je recituje onako pjesnički, možete osjetiti ljubav pjesnika prema svojim stihovima a istodobno onu smirenost koju posjeduju samo izuzetni ljudi. Kada ste s njim u razgovoru osjećate dobrotu, toplinu i divljenje.

Teško je danas u Bosanskoj literaturi naći knjige za vašu djecu pa i za odrasle a da nisu opterećene tom našom ukletom prošlošću.

Djeca kao djeca ništa im nije jasno a pored svega toga, djeca koja su u inostranstvu, ne rezumiju šta čitaju pored i onako teškog i nerazumljivog njihovog čitanja.

Jedno je govoriti Bosanski a drugo čitati i vrlo je teško našoj djeci prilikom čitanja i još kada su te knjige opterećene teškim temama ništa im nije jasno. I tu dolaze do izražaja knjige našeg pjesnika Muhidina Šarića. Lagahne za čitanje i veoma interesantne a u isto vrijeme veoma pučne. Širok je djelokrug dijela o kojima Šarić piše u svojim knjigama ali zasigurno da su mu najvrijednije knjige koje su za mlade.

Također krasi ga vrlina pjesnika koji se nije dao „zavesti i upasti“ u zamku pjesnika koji su duboko zagrizli u politiku te je njihovo pisanje preraslo u pisanje samo za isto mišljenike.

Nastavljamo razgovor sa gosp. Šarićem o njemu kao pjesniku.

— Poštovani gosp. Šariću recite nam nešto više o nekim Vašim napisanim djelima?

Jedno od mojih posljednjih djela je knjiga „IZ MAJKINE SEHARE“ koja je kao neki riječnik. Pokušao sam da rimujem, odnosno da sve one stare riječi koje su nekada bile u mome djetinjstvu u upotrebi da ih pokušam otrgnuti od nekog zaborava i to je osnovni cilj ove knjige koja će svakom ko želi i ko je željan zavičaja dobro da je osjetiti i dobro će mu doći. Evo npr. riječ BERIČET.

Berićet je topla riječ,
Kao sunce, kao brat,
Označava izobilje ili blagodat.

Dakle uvijek sam pokušavao objasniti neke riječi i njihovo značenje. Recimo:

Bešika, ljulja,
To je drvena naprava,
U kojoj se dijete,
Ljuljuška dok spava.

I niz drugih riječi. Ovdje ima negdje oko 600 riječi koje su na takav način stihovane i knjiga je veoma dobro prihvaćena od strane književne kritike a Bogami i još više od odraslih, mada je pisana za djecu jer svako želi da malo zaviri i prisjeti na neke od tih riječi.

Ovdje imamo i knjigu „Pođi kući“ koja je pisana dok sam još boravio u Gracu, u Austriji i dok sam bio u mahadžerluku što se kaže, i ta knjiga me je praktično dovela do mog zavičaja dakle vratila me nazad – kući.

Napisao sam i jedan roman za djecu „Benko“ čija je radnja smještena ovdje na Kozari. To je jedna savremena, lijepa bajka i basna gdje se, i što je vrlo interesnatno, odvija dvostruka radnja i ljudi i životinja.

Ona je već uvrštena u natpise iz teorije književnosti za djecu i već se spominje i to mi je posebno drago.

Roman koji bi se trebao čitati, međutim djeca u inostranstvu to teže čitaju zato što neznaju dosta naših pojmova. Vrlo je jezički fina i obrađena tako da može uvijek poslužiti kao dobar izvor za učenje jezika.

Ponovljena knjiga je knjiga pjesama „Testament“ na koju sam ja ponosan i koja je malo uzdrmala ovu našu BiH kritiku. Ona je objavljena negdje u decembru prošle godine.

To je znači poezija koju je objavila kuća „Petar Kočić“ iz Banja Luke koja je pod, neznam ni pod kojim okolnostima, sigurno u ime poezije, pristala da je objavi, jer tu se govori o logorima i opisuje ih i ovakve i onakve.

Tako da sam ponosan što sam je objavio u Banja Luci, što je promovisana u Zagrebu prvi put na Interliberu – Sajmu knjige i što je toj promociji prisustovao ambasador RS-a u Zagrebu, a tu je bio i Hrvatski Konzul iz Banja Luke. Dakle, što smo iskombinovali: Bošnjak napisao, Srbi knjigu izdali a Hrvat je bio promotor.

— Možete li nam izdvojiti nešto iz te knjige da bih se naši čitaci bolje upiznali sa tom knjigom?

BESMISAO

Jedan je logoraš izašao
iz svoje stvarnosti
i krenuo
izvan kruga bodljikave žice.
Gledao je pravo suncu u nos
i mahao rukama.
– Ja sam ptica! – vikao je
– ja sam ptica!
Zrelo augustovsko ljeto
igralo se lišćem mladih topola.
Jedna je puška vrisnula
i ja sam vidio
svojim sam očima vidio
kako je bijela golubica prhnula
i odletjela put neba.

I svakako pjesma koju ja volim, ovako kada dođu naši iz inozemstva, u posjetu jer sam i sam prošao sve to, tad sam je i napisao. Pjesma je posvećena Ibrahimu a može da bude i našem pra pradjedu a i iskreno govoreći postojao je jedan čovjek u Beću koji je tu bio dugo vremena ali koji je sve što je imao dao za Bosnu i nosio je u srcu i koji bez Bosne nije mogao opstati. On je jednostavno svisnuo od tuge za Bosnom.

IBRAHIMU

Na svoj grumen zemlje Bosne
vrletan i škrt i posan
ostao si ti ponosan.
Ponosni smo i mi njime
Ibrahime!

Šta smo mi bez naše Bosne?
Šaka jada
od grada do grada!

Kud smo mi bez naše Bosne?
Dane duge
po svijetu sluge!

Ti u srcu Bosnu nosiš
u duši ti ko nur svijetli
neka ti je na čast ime
Ibrahime.

— Pomalo dirnut recitacijama i tekstovima našeg pjesnika, nastavljamo razgovor o tome kako bi bilo lijepo da nas posjeti u Čikagu i ne samo u Čikagu nago i u drugim gradovima Amerike. Hvalim mu se da imamo Bosansku biblioteku u Čikagu pod rukovodstvom magistra Selene Seferović koja je i sama književnica i koja ga je mahsuz poselamila i pozdravila iz Čikaga. Gosp. Šarić dalje govori:

Ja sam već od jeseni penzioner, tako da ću, ako se bude živo i zdravo, imati dovoljno vremena za takve posjete. I inače moram se više posvetiti tom književnom radu. Imam promocije nove knjige, još je nisam ni vidio kako izgleda a u pripremi i štampi mi je i drugo izdanje „Pođi kući“. Knjiga će biti, pomalo jedva čekam da se oslobodim škole i da se posvetim pisanju svojih knjiga jer ja ipak knjigama pripadam više nego svemu ovome drugom.

— I za kraj gosp. Šarić nam recituje pjesmu koju je napisao u ove proljetne i pomalo kišovite dane:

Oblaci kišni u ruhu sivom,
Maraton trče nabeskom njivom,
Ko bijesni ždrijepci.

Poneki od njih u crnom ruhu,
Zapali sjajnu plamenu munju
Ko da su slijepci.

A onda bezglavo tresne grom,
Nebo dobije živaca slom,
Sve se zatrese kao na spalvu,
Majka šamijom pokrije glavu,
I s usana krenu molitve red.

Završio sam intervju kojeg sam želio da traje čitav dan jer sam uživao slušajući Muhidina. Šteta što sam ga radio pri samom kraju mog boravka u Kozarcu tako da se sa gosp. Šarićem nisam više vidio.

Ponio sam knjiga koliko sam mogao u Čikago. Rasprodao sam ih u jednom danu sa silnom željom da sve i jedan Bosanac i Hercegovac ima ove knjige koje su sve bolje od boljih. Naročito Kozarčani i Prijedorčani koji, na neki način, moraju imati knjige svog pisca. Dogovorio sam se gosp. Šarićem da, svaki put kada neko bude išao u Kozarac odavde iz Čikaga da po njemu pošalje knjiga koliko može. Apelujemo i na vas da posjetite gosp. Šarića i ponesete knjige u svoja mjesta gdje boravite i da organizujete književne večeri i promocije u svojim mjestima boravka jer nećete se pokajati da u gostima imate ovako jednog divnog čovjeka.

Pored ovakvih razgovora dogovorili smo se sa gosp. Šarićem i o jednom projektu a koji je vezan za našu djecu, kojeg već podržavaju KUD „Osman Džafić“ iz Prijedora i naravno Kozarac.ba, kojeg će te čitati u mom sljedećem javljanju.

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.