Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Jos od 1. maja kanim se da pisem Jutarnji trac,  vec odavno sam se uvjerio, da rijetko kad se desi da bude onako kako sam planirao, tako da me ne iznenade razne situacije u koje zapanem, koje nisam planirao…

Tako dan za danom, kroz razne peripetije, za koje cijenim da vam ne bi bile zanimljive da ih prepricavam, prodje skoro druga hefta da nisam nista pisao…

Sreca, na stranici se svakodnevno nesto desava, od tracare, fotoalbuma, knjige gostiju, chata, foruma do nasih pisaca Nide, Redzica, Satka, Sade, sto bogati stranicu, tako da se i ne primjeti ta moja ljenost u koju upadnem s vremena na vrijeme 🙂

Razloga ima vise, al’ cini mi se da je najveci taj sto insan, ziveci u ovakvom gafletu sto ga okruzuje, vremenom pocinje gledati na svijet iz svoga bureta, gdje vidi samo uski dio svoga neba, tamo negdje, visoko gore…

Vremenom, prestajes gledati sta imas, ne znas cijeniti ono sto ti je dato, postajes nemocan u trci za dunajlukom, ne vidis izlaz…

Tako, na kraju, iako provedem skoro cjeli dan za PC-em, ne otipkam ni slovo i jedino sto me obraduje jeste 50 zvanja u adutu, dok igram bele online…

 

 

Ipak, to sto se meni ucini, u momentu, da je vrijeme stalo, i kad krenem u zivotu nizati poraze, ne znaci da je takvo stanje i u kompletnoj carsiji, te da nema zivota i pobjeda…

Jedino sto tada “hocu da tuga moja, samo meni pripada, da skrijem bol i od dosta i od hasuma”…, da ne prenosim dalje negativnosti, i da cekam neku bolju noc za inspiraciju, a kako Arapi imaju obicaj reci, i najjace uze kad se do kraja zategne, mora puci, i nakon belaja idu dvije nagrade ako insan ostane cvrst i saburljiv…

Tako dodje noc poput ove…

 

Mozda se u uvodu cini da sam u crnjaku, i da bi bilo najbolje nista ni ne pisati, ali, u biti, veceras samo zelim to ostaviti iza sebe, ocistiti sistem od negativnih misli, a ne bi bio ni red otici bez pozdrava…

Sto je najbitnije, nisam na “Manginoj” crnoj listi, to su potvrdili Holandjani, odobrivsi mi ulazak u Sengen i 30 dana boravka, tako da za nekih par sati krecem s nasim Feridom-Lekom u tu famoznu “dijasporu”, baka-baka, sto bi nas Namko rekao…:))

 

 

 

Zbog toga veceras ne bih pisao o situaciji u carsiji, drustveno-politickim aktivnostima, informacijama o Bratstvu, pripremama za ovogodisnji 5. tradicionalni turnir u kosarci “Amir Kljucanin” i datumu njegovog odrzavanja, vatrogascima, logorasima, krstu na Zlatistu iznad Sarajeva, viznim olaksicama itd., idt. , mogu samo spomenuti da je neki dan, nas Midho Fazlic, napunio pola vijeka zivota, sto smo lagano “proslavili” U Galeriji…

…te reci da je iduci Jutarnji, insallah, iz Nizozemske 🙂

 

 

 

Za kraj, ovog javljanja, dok jedni kazu da nema zivota u Kozarcu i da je izlaz, ovako ruksak na ledja i u bijeli svijet, drugi opet, vjeruju u bolje sutra i ne samo da vjeruju nego i grade to bolje sutra…

Ne zele da budu pasivni gradjani svoje zajednice, zele da sami kreiraju svoju okolinu i da se bore za bolji zivot…

Meni licno, svaki novi krov daje nadu vise, da ce tu neko vec zivjeti, a ovaj danasnji, svakako me jos vise raduje, jer ce i nas treci administrator na kozarac.ba, uskoro moci pljunuti sa svoga prozora, a mozda nekada ispred nikne manja firma “Daal & son's”…

 

Nije sve ni tako crno ko s pocetka teksta, ima nade, putevi se otvaraju, “dijasporo” vidimo se,…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

… ubrzo :))))

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.