.jpg)
svabo
Ovaj 21. novembar u Republici Srpskoj prvi put se zvanično obilježava kao praznik. No, na dvanaestu obljetnicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma čini se da u RS, ali i diljem Bosne i Hercegovine, teško iko ima razloga za slavlje.
”Slušamo godinama političare kako se zaklinju u Dejton, a ja, evo, i dvanaest godina nakon rata gledam blatnjave puteve kojima više ne voze autobusi, gledam povratnike kako žive bez struje, posla, gledam zemlju koju nema ko ni čime da obrađuje i pitam se šta je Dejton, osim mira, donio “, kaže dr. Vesna Jović Vukadin, predsjednica hrvatske humanitarne udruge ”Danica “.
Nove generacije
Dok javni radnici ukazuju na bahatost kojom su političari radili i rade svoj posao, sami političari ne pokazuju ni trun spremnosti da odgovornost preuzmu na sebe.
”Sjetimo li se kroz šta smo prošli ratnih godina, nema razloga za nezadovoljstvo, ali kada vidimo šta se sve nije uradilo, a stasala je jedna nova generacija, onda mogu reći da danas samo osjećam gorčinu “, govori Damir Miljević, predsjednik Udruženja samostalnih poslodavaca RS.
Problem, prema njegovim riječima, u cijeloj BiH, pa time i u RS, leži u činjenici da ovdje ni jedno pitanje koje je otvoreno tokom rata nije zatvoreno. Oživljavanje jezika mržnje, nedostatak spremnosti na dijalog, prijetnje otcjepljenjem, uz siromaštvo, mišljenja je Miljević, u ljudima bude strah od novog sukoba.
”Krv mi se sledila u žilama kada je, 12 godina nakon kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, oživjela tema eveÂnÂtualnog novog rata u BiH! To me je, zapravo, potaklo na pitanje da li smo iz iskustva 90-ih doista nešto i naučili. Ako dvanaest godina poslije rata, neko otvara rat kao temu, to možda na najbolji mogući način oslikava gdje se zemlja danas nalazi. U raljama smo neodgovornih ljudi kojima ni ta tema, očito, nije strana “, ocjenjuje Tanja Topić, analitičar Fondacije Fridrih Ebert.
Dok svaki četvrti građanin RS živi ispod granice siromaštva, a za svako radno mjesto se utrkuje i po stotinjak ljudi, dok bolnice liče na kulise horor filmova, a nevladine organizacije provode humanitarne akcije za obnovu škola, dok cijene divljaju, a građani strepe od novog rata, političari žive u drugom paralelnom svijetu. I iako danas niko ne poriče da je BiH u svojevrsnoj stupici, srpski političari svu odgovornost prebacuju na predstavnike međunarodne zajednice.
Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH, govoreći o dvanaestoj godini Dejtona, priznao je da je zemlja suočena s najvećom unutrašnjom krizom od kraja rata. Iako je kao član najvišeg državnog rukovodstva političarima uputo apel za otvaranje dijaloga, Radmanović je olako odgovornost za sve probleme prebacio na visokog predstavnika i odluke koje je on donio prije mjesec dana.
Ovo razmišljanje nije iznimka, jer među srpskim političarima vlada jedinstven stav da je glavni kočničar razvoja i napretka u BiH – preveliki angažman međunarodne zajednice. Visoki funkcioner PDP-a Gavrilo Antonić kaže da koliko god su uloga međunarodnih institucija i prisustvo SFOR-a u prvim poratnim godinama bili neophodni, toliko oni danas ”koče BiH na putu izgradnje demokratskih institucija i približavanja evropskim integracijama “.
Najmučnija godina
”U BiH je izrasla nova generacija političara, relaksirana od odgovornosti prema građanima i spremna na lojalnost samo međunarodnoj zajednici “, tvrdi Antonić. Shodno tome, zaključuje ovaj političar, u BiH i ne postoji ozbiljna spremnost da se politika stavi u službu građana.
Za Muharema Murselovića, povratnika u Prijedor i poslanika SBiH u Narodnoj skupštini RS, ova dvanaesta, postdejtonska godina je, kaže, najmučnija.
”Nikada kao sada nije do kraja bila ogoljena činjenica da su priče o povratku puka farsa i da se stanje proizvedeno etničkim čišćenjem tokom rata želi po svaku cijenu sačuvati “, govori Murselović.
Kad se tome dodaju stalne priče o otcjepljenju RS i prijetnje referendumom, onda, zaključuje Murselović, nije ni čudo što se ljudi sve više plaše i žive u svojevrsnoj neizvjesnosti.
Prije šezdeset godina gotovo goloruka omladina je svojoj zemlji i narodu za rođendan darovala prugu Å amac ”“ Sarajevo. Davno je prošlo vrijeme entuzijazma i danas niko ne očekuje da se zemlja gradi na taj način. Ali, žalosno je što ova zemlja i ovo vrijeme mladoj generaciji nemaju i nisu spremni ništa ponuditi, pa ona želi samo jedno: da je što prije napusti.
Piše: Gordana KATANA
(Oslobodjenje)
Add comment