Kozarac.ba

Kome odgovara Dejtonski (ne)sporazum?


Ovaj 21. novembar u Republici Srpskoj prvi put se zvanično obilježava kao praznik. No, na dvanaestu obljetnicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma čini se da u RS, ali i diljem Bosne i Hercegovine, teško iko ima razloga za slavlje.

”Slušamo godinama političare kako se zaklinju u Dejton, a ja, evo, i dvanaest godina nakon rata gledam blatnjave puteve kojima više ne voze autobusi, gledam povratnike kako žive bez struje, posla, gledam zemlju koju nema ko ni čime da obrađuje i pitam se šta je Dejton, osim mira, donio “, kaže dr. Vesna Jović Vukadin, predsjednica hrvatske humanitarne udruge ”Danica “.

Nove generacije

Dok javni radnici ukazuju na bahatost kojom su političari radili i rade svoj posao, sami političari ne pokazuju ni trun spremnosti da odgovornost preuzmu na sebe.

”Sjetimo li se kroz šta smo prošli ratnih godina, nema razloga za nezadovoljstvo, ali kada vidimo šta se sve nije uradilo, a stasala je jedna nova generacija, onda mogu reći da danas samo osjećam gorčinu “, govori Damir Miljević, predsjednik Udruženja samostalnih poslodavaca RS.

Problem, prema njegovim riječima, u cijeloj BiH, pa time i u RS, leži u činjenici da ovdje ni jedno pitanje koje je otvoreno tokom rata nije zatvoreno. Oživljavanje jezika mržnje, nedostatak spremnosti na dijalog, prijetnje otcjepljenjem, uz siromaštvo, mišljenja je Miljević, u ljudima bude strah od novog sukoba.

”Krv mi se sledila u žilama kada je, 12 godina nakon kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, oživjela tema eve­n­tualnog novog rata u BiH! To me je, zapravo, potaklo na pitanje da li smo iz iskustva 90-ih doista nešto i naučili. Ako dvanaest godina poslije rata, neko otvara rat kao temu, to možda na najbolji mogući način oslikava gdje se zemlja danas nalazi. U raljama smo neodgovornih ljudi kojima ni ta tema, očito, nije strana “, ocjenjuje Tanja Topić, analitičar Fondacije Fridrih Ebert.

Dok svaki četvrti građanin RS živi ispod granice siromaštva, a za svako radno mjesto se utrkuje i po stotinjak ljudi, dok bolnice liče na kulise horor filmova, a nevladine organizacije provode humanitarne akcije za obnovu škola, dok cijene divljaju, a građani strepe od novog rata, političari žive u drugom paralelnom svijetu. I iako danas niko ne poriče da je BiH u svojevrsnoj stupici, srpski političari svu odgovornost prebacuju na predstavnike međunarodne zajednice.

Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH, govoreći o dvanaestoj godini Dejtona, priznao je da je zemlja suočena s najvećom unutrašnjom krizom od kraja rata. Iako je kao član najvišeg državnog rukovodstva političarima uputo apel za otvaranje dijaloga, Radmanović je olako odgovornost za sve probleme prebacio na visokog predstavnika i odluke koje je on donio prije mjesec dana.

Ovo razmišljanje nije iznimka, jer među srpskim političarima vlada jedinstven stav da je glavni kočničar razvoja i napretka u BiH – preveliki angažman međunarodne zajednice. Visoki funkcioner PDP-a Gavrilo Antonić kaže da koliko god su uloga međunarodnih institucija i prisustvo SFOR-a u prvim poratnim godinama bili neophodni, toliko oni danas ”koče BiH na putu izgradnje demokratskih institucija i približavanja evropskim integracijama “.

Najmučnija godina

”U BiH je izrasla nova generacija političara, relaksirana od odgovornosti prema građanima i spremna na lojalnost samo međunarodnoj zajednici “, tvrdi Antonić. Shodno tome, zaključuje ovaj političar, u BiH i ne postoji ozbiljna spremnost da se politika stavi u službu građana.

Za Muharema Murselovića, povratnika u Prijedor i poslanika SBiH u Narodnoj skupštini RS, ova dvanaesta, postdejtonska godina je, kaže, najmučnija.

”Nikada kao sada nije do kraja bila ogoljena činjenica da su priče o povratku puka farsa i da se stanje proizvedeno etničkim čišćenjem tokom rata želi po svaku cijenu sačuvati “, govori Murselović.

Kad se tome dodaju stalne priče o otcjepljenju RS i prijetnje referendumom, onda, zaključuje Murselović, nije ni čudo što se ljudi sve više plaše i žive u svojevrsnoj neizvjesnosti.

Prije šezdeset godina gotovo goloruka omladina je svojoj zemlji i narodu za rođendan darovala prugu Å amac ”“ Sarajevo. Davno je prošlo vrijeme entuzijazma i danas niko ne očekuje da se zemlja gradi na taj način. Ali, žalosno je što ova zemlja i ovo vrijeme mladoj generaciji nemaju i nisu spremni ništa ponuditi, pa ona želi samo jedno: da je što prije napusti.

Piše: Gordana KATANA

(Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.