Kozarac.ba

Dejtonski polumrak

Dvanaest godina nakon Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini pod upitnikom je mir u ovoj svakoliko unesrećenoj zemlji, na udaru je i danas integritet bh. države. Nakon što nije parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanja sa Evropskom unijom zbog nedogovora o reformi policije – šesti visoki predstavnik među­narodne zajednice u BiH objavio je namjeru da stanje u zemlji konsoliduje, ojača državu i središnju vlast učini djelotvornijom primjenom neprovedenih odredbi Dejtonskog sporazuma – dvanaest godina kasnije?!

Te dvije činjenice same po sebi govore o (ne)uspješnosti međunarodne mirovne misije u BiH koja je imala dejtonski nalog da osigura mir i kontinuitet, suverenitet i teritorijalni integritet bh. države, međunarodno priznate i od OUN izdate u proljeće 1992. UNPROFOR, IFOR, SFOR i danas EUFOR nisu umirili ratoborni šovinistički hegemonizam.

Optuženici za najteže ratne zločine su van domašaja pravde, zahvaljujući i tim međunarodnim vojnim snagama i njihovim političkim nalogodavcima. Radovan Karadžić i Ratko Mladić se slave kao heroji koji oličavaju i potvrđuju ”pravo” na najveća zla ”“ do genocida.

To je tako jer je Dejtonski sporazum ostavio velikosrpski poligon u BiH u vidu Republike Srpske, što hrabri i druge hegemonizme.

Već samo ostavljanje naziva ”Srpska” poticalo je uvjerenje u ispravnost učinjenog zla u ime svesrpstva, s tragičnim posljedicama i po Srbe. To pothranjuje i danas nadu da će kad-tad RS biti država, suprotstavljajući sve vrijeme bh. Srbe svojoj domovini i izvornosti.

Države susjedi su svoje potpise na Mirovni sporazum shvatile i kao priznanje za svoju ratnu politiku prema našoj državi.

Suštinska obaveza država susjeda po tom međunarodnom ugovoru je da ne dovode u pitanje, već da jamče suverenitet i cjelovitost BiH.

Beograd i Zagreb su to pretočili u pravo da se miješaju u unutarnja pitanja bh. države i koriste je za svoje potrebe, sve do obnavljanja ratnih namjera. Posljednjih mjeseci BiH je za Hrvatsku samo njena 11. izborna jedinica, što se ne manifestuje samo povodom izbora. Srbija pojačano radi na destabilizaciji BiH, sa Rusijom u zaleđu, nastojeći oživiti ulogu RS kakvu je imala uoči rata.

Mehanizam vladanja, uprkos postdejtonskoj nadgradnji, središnju državnu ovlast ostavlja nemoćnom prema entitetsko-nacionalnom pravu veta. Ovakva ustavna kompozicija reprodukuje međuetničke konflikte, neposredno favorizuje politički i svaki drugi monopol nacionalno-klerikalnih oligarhija i stranaka koje ih zastupaju. Tomu dodajmo sve ono što prati i ovdašnju tranziciju – privatizacijska pljačka, korupcija kao način funkcionisanja vlasti i privrede, socijalna neosjetljivost spram egzistencijalno ugroženih, nekompetentnost i nedogovornost – a što umnožava i uvezuje elemente destabilizacije BiH.

Premijeru RS Miloradu Dodiku treba zahvaliti što dokazuje da je politika jednonacionalne isklju­čivosti – s namjerom da određuje i sudbinu drugih naroda na istom prostoru – osnovni problem (post)dejtonske BiH, a što je u biti poziv na nova ratovanja.

Dodiku treba zahvaliti što je pokazao, suprotno svojoj osnovnoj namjeri, da je ovakav ustavni poredak neodrživ, jer mu omogućava da nekažnjeno negira državu u kojoj je vlast, da je ismijava pokazujući joj da ne može funkcionisati mimo njegove volje. Dodik dnevno gura prst u oko međunarodnim autoritetima, što je pravi test za provjeru i njihove uvjerljivosti.

Bosna i Hercegovina je u dejtonskom polumraku. Zašto? Dvanaest godina je bilo više nego dovoljno međunarodnim namjesnicima da ustanove ko i zašto čini ”mrak”, i da bh. državu uči­ne stabilnim i neupitnim kandidatom za EU i NATO. Najmanje toliko vremena imali su i domaći patriot-političari da dokažu svoju bosanskohercegovačku i demokratsku državotvornost.

Zašto nisu?

Piše: Zija Dizdarević
(Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.