Vijest zvuči nevjerovatno: vlasti Kneževa/Skender-Vakufa i Travnika zajednički će sagraditi spomenik prijedorskim žrtvama zločina koji su 21. avgusta 1992. na Korićanskim stijenama počinili prijedorski policajci, tačnije pripadnici interventnog voda kojim je komandovao Darko Mrđa! Inicijativa za izgradnju spomen-obilježja došla je iz kabineta načelnika Općine Kneževo Bore Škeljića pravo na radni sto Sulejmana Tihića, koji je, ne krijući zbunjenost, prihvatio prijedlog kao nepatvoreni znak dobre volje i želje za pomirenjem i suživotom!
Kako suživota bez Bošnjaka nema, u projekat – na čije je kormilo sjeo sam član Predsjedništva – uključene su i travničke vlasti jer je "Skender-Vakuf oduvijek gravitirao prema Travniku" – "naslanjao se" čak. Svi su se iz istih stopa bacili na posao, tj. formiranje komisije koja će "napraviti projektnu dokumentaciju, zatvoriti finansijsku konstrukciju i raspisati konkurs za idejno rješenje spomenika". Načelnik Općine Travnik Tahir Lendo je "pozdravio" projekat, a mediji slavili saradnju vlasti iz Federacije i Republike Srpske. Najavljeno je da će se u cijeli projekat uključiti i vlasti općine Kotor-Varoš jer su "hvala Bogu, došla vremena u kojima možemo u tolerantnoj i normalnoj atmosferi dogovoriti ovakve stvari", kako je prokomentirao Lendo.
Cijeli je plan, međutim, zaobišao one kojih se ovaj slučaj najviše i tiče: žrtve i porodice koje (još uvijek) bezuspješno tragaju za tijelima svojih najmilijih! Eto, takva su vremena. Teufik Kulašić je zajedno sa svojom braćom preživio strahote Keraterma i Trnopolja. No, najstariji od njih, Abaz, nije više mogao izdržati torturu pa je ušao u autobus koji je civile navodno trebao odvesti u Travnik, na razmjenu, jer su srpske vlasti pod pritiskom međunarodne javnosti morale raspustiti koncentracione logore. To je bilo njegovo posljednje putovanje: DNA analiza je, više od 13 godina kasnije, potvrdila da neke kosti pronađene u podnožju Korićanske vrleti pripadaju njemu. Do danas su forenzičari otkrili identitete 26 žrtava pokolja, ali kompletna tijela nikada nisu pronađena, što je Danima potvrdila i specijalistica sudske medicine Sabiha Brkić-Silajdžić, koja radi na identifikaciji žrtava ubijenih kod Korićanskih stijena.
Teufik je samo jedan od stotina Kozarčana koji svakoga avgusta obilaze liticu niz koju su padala beživotna tijela njihovih najmilijih. On je samo jedan od stotina Kozarčana kojima obilježja i spomenici neće značiti ništa, sve dok se ne pronađu kompletna tijela svih ubijenih! Kaže: "Pogodila me je ta vijest i u prvi mah nisam znao šta da osjećam. Nazvao sam načelnika Lendu da ga pitam o čemu je riječ. On mi je rekao da će žrtve sigurno biti zastupljene u svim fazama izgradnje spomenika, međutim, na zvaničnom protokolu su porodice ubijenih zaobiđene, baš kao da se nas to ni najmanje ne tiče."
Teufik je i kao zastupnik SDA u Općinskom odboru Prijedor ljut na svoje stranačke kolege: "Tihić i Lendo očito nisu razmišljali o žrtvama. A najteže mi pada što se sve ovo dešava u izbornoj godini! Završetak radova na spomeniku najavljen je za avgust, ali čisto sumnjam da će se do tada išta promijeniti, a posljednje što bih volio je da spomenik bude dio nečije političke kampanje! Čak i ako bude završen, mi se ne možemo maći sa mrtve tačke, jer ćemo i dalje svake godine obilaziti Korićanske stijene i tražiti svoje nestale. Ljudima već jednom mora postati jasno zašto mi dolazimo. Na kraju – svaka čast načelniku Škeljiću za pruženu ruku, jer i to nešto znači. Ali ja se pitam zašto u projektu nema načelnika Prijedora, sa čije su općine ti ljudi odvedeni? Tek ću tada povjerovati u priče o pomirenju i suživotu. Ne može se kajati ko nije kriv!"
Gdje su tijela Prijedorsko udruženje Izvor bavi se traganjem za nestalim sugrađanima i zastupa prava porodica ubijenih i nestalih iz Prijedora. Organizirali su sve dosadašnje posjete mjestu stradanja na Korićanskim stijenama, a kao eksperti svjedočili su pred Tribunalom u Haagu u predmetu koji se odnosi upravo na taj zločin. Seida Karabašić, predsjednica ovoga udruženja, kaže: "Nas ne zanima potpisivanje protokola. Činjenica je da su zločin počinili pripadnici interventnog voda prijedorske policije, ali je isto tako činjenica da odgovornost za skrivanje tijela ubijenih snose lokalne vlasti iz Kneževa. Prema našim saznanjima, Civilna zaštita iz opštine Kneževo je učestvovala u sklanjanju tijela iz provalije – odnosno asanaciji terena, kako su oni to nazivali – a sve se dešavalo u zoni odgovornosti kneževske brigade. Lokalnim civilnim i vojnim vlastima, dakle, mora biti poznato gdje su tijela nevinih žrtava."
Iz Izvora je, također, upućen i dopis načelnicima općina koje učestvuju u projektu izgradnje spomenika, u kojima su izneseni navedeni stavovi. Dopis je stigao i na adresu Marka Pavića, sadašnjeg načelnika Prijedora, od koga žrtve zahtijevaju da se aktivno uključi u izgradnju spomenika. "To će biti Vaš ogroman doprinos uspostavljanju dobrih međunacionalnih odnosa u Prijedoru, a bit ćete u prilici da na kvalitetan i efikasan način zastupate porodice nevino ubijenih građana Prijedora", navodi se u saopćenju. Pavić se još uvijek nije oglasio.
Međutim, Tahir Lendo, načelnik Općine Travnik, kaže: "Shvatite, mi sve ovo i radimo zbog žrtava i naravno da nam je zajednički cilj pronalaženje tijela svih ubijenih. S druge strane, nisam siguran da ljudi iz ovog udruženja legitimno predstavljaju žrtve, kao što nisam siguran ni u njihove dobre namjere. Oni očigledno ne shvaćaju o čemu se ovdje radi. Mi smo riješili da povežemo dvije općine koje tolike godine nisu surađivale, a bile su dio jedne cjeline." Pored toga, on u svom odgovoru Izvoru navodi da "u ovom hairli poslu i inicijativi nema nikakvih političkih konotacija, niti ima veze sa nadolazećim izborima".
Podizanje spomenika žrtvama pokolja na Korićanskim stijenama – i to iniciran od predstavnika vlasti iz Republike Srpske – događaj je bez presedana i kao takvog ga treba pozdraviti. Međutim, sve dok se ne pronađu tijela žrtava, podizanje obilježja neće imati većeg smisla od bolnog podsjećanja na zločin i betonske garancije da porodice nikada neće dostojno sahraniti svoje mrtve. Činjenica da niko nije pozvao predstavnike žrtava, pa makar ni na konsulatcije oko izgradnje spomenika, u ovom slučaju ostavlja previše prostora spekulacijama kako je podizanje bilo kakvih obilježja zapravo samo politikantski potez.
Porodice žrtava su danas aktivne: njihova osnovna zamjerka je što su grubo zaobiđene u dosadašnjem dogovaranju oko spomenika. Kažu: "Naravno da zamjeramo da neko nezasluženo profitira na našim žrtvama, bez obzira da li se radi o političkom, moralnom, materijalnom ili drugom profitu."
Darko Mrđa je bio komandir interventnog voda specijalne policijske jedinice koja je tog 21. augusta 1992. počinila ovaj stravični zločin. Među žrtvama je bilo i Bošnjaka i Hrvata, a sumnja se da je bilo i Srba koji se nisu slagali sa politikom etničkog čišćenja koju je u Prijedoru vodio SDS. U presudi koju je Tribunal izrekao Mrđi navodi se da je odgovoran za smrt "oko 200 civila". Tijela ubijenih nikada nisu pronađena, osim dijelova posmrtnih ostataka. Nađena je i kaseta The Wall od Pink Floyda koju je neko od ubijenih očito imao kod sebe. Igra sudbine, ili bolje rečeno zločinačka ruka, htjela je da Korićanske stijene budu njegov zid smrti. Forenzičarka Sabiha Brkić-Silajdžić kaže da pronađeni komadići kostiju impliciraju da su tijela kasnije uklonjena, mada nije isključena mogućnost i da su divlje životinje razvlačile kosti ubijenih.
Žrtve su tog 21. avgusta izvedene iz logora Trnopolje uz objašnjenje da će biti prevezene do Travnika, gdje su trebale biti razmijenjene. Konvoju se pridružilo i više od hiljadu stanovnika sela Tukovi. Kod sela Smetovi (Vlašić), Mrđa je naredio da se izdvoje muškarci. Žene i djeca su nastavili putovanje do Travnika, a muškarci su prevezeni do Korićanske stijene. Dovedeni su do provalije, gdje im je naređeno da kleknu licem prema provaliji. Osim dvanaestorice muškaraca koja su preživjeli pokolj, ubijeni su svi muškarci koji su izvedeni iz ta dva autobusa.
Add comment