Već mjesecima usiljeno se vodi medijski rat protiv mladića i djevojaka koji su prihvatili Kitab i Sunnet kao dokaze u vjeri i vodilju u životu. Takve ne-popularno i jednoglasno svi odreda nazivaju: “Vehabijama”.
Taj naziv ne samo da je prošao, usljed složnosti i učestalog ponavljanja, već je proguran i opće prihvaćen , a cilja da bude shvaćen i kod bošnjačko-muslimanskog naroda, kao nešto pogrešno i krajnje negativno.
No, za utjehu nam je ajet: ”Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. “ ( At-Tewba, 32)
Možda su dobili apetit određenim previranjima u redovima sahve (islamskog buđenja) i nesaglasnosti oko određenih pitanja, te pomislili da će nas svojom hajkom zaplašiti i ućutkati!?
Al”™ na njihovu veliku žalost, naše razlike ma kolike bile ne dosežu dotle da sumnjamo u osnove na kojima počiva naša da'va, a to je ispravna akida Ehli-sunneta i Džemata, dosljedno slijeđenje sunneta u ‘ibadetu i životu, te neumoran rad za svekoliku dobrobit islama i muslimana, kako u našoj zemlji i narodu, tako i u cijelom Islamskom Ummetu.
A njihova propaganda je tek ”čorak” na koji se nećemo osvrnuti, jer znali smo mi da njima istina ne miriše još prije nego smo kročili na ovaj put, i imali smo na umu njihove medije prije nego smo se odredili za ovaj put, i oni su nas pratili i pratit će duž cijelog puta, i znat će se kad budemo stajali pred Uzvišenim Allahom i kad se bude svjedočilo, ko je s kime bio i šurovao, i ko je za čije uže vukao.
Varaju se neprijatelji islama u svojoj procjeni, koji su tu i tamo primjetili ponečije prestrojavanje, pa uvijek će neko iskakati iz voza, a neko će se za njega kačiti.
To je Allahov sunnet (pravilo), da jedne drugima zamijeni.
Da nađe bolje, kada jedni okrenu leđa, tako je bilo od prvog dana – jedni su odustajali, a drugi su se pridruživali.
Sporni i huškački naziv niko i nikada prije nas, a kamoli mi, od sljedbenika da've Kitaba i Sunneta, nisu sebe zvali: “vehabijama”.
Izuzetak je jedino kod pojedinaca, ako su bili u situaciji da budu isprovocirani i nazivani vehabijama, samo zato što slijede dokaz iz Kur”™ana i Sunneta, tada bi iz inata neko od njih rekao: ”… pa neka smo vehabije. “
Baš kao što će svaki musliman reći: ”Ako praktikovanje islama znači fundamentalizam i vi takve nužno zovete fundamentalistima, onda sam ja fundamentalista. A inače sebe ne zovem fundamentalistom, već muslimanom! “
Tako i mi sebe zovemo muslimanima i to nam je pravo ime, dovoljno kao i drugim muslimanima.
Ovo znači da kad jedan muftija preko medija tvrdi: “Skupina koja sebe naziva ”vehabijama “ ”¦.” da je to netačno, jer nas samo gospodin muftija i slični njemu tako zovu, pošto je ime musliman uvaženo kod običnog svijeta i ne može izazvati željeni huškački efekat, pa je potrebno dati neku stranu etiketu.
A muftija prije drugih zna, da mi sebe tako ne zovemo, niti imamo potrebe za bilo kakvim imenom poslije imena koga nam je Gospodar naš dao kada kaže:
“… Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur”™anu, … “ ( El-Hadždž, 78)
Davanjem ovog imena žele se omraziti ovi momci i djevojke, jer je ime vehabija i vehabizam od ranije loše predstavljano i korišteno kao smutnja od strane šijja, sufija, orijentalista i svih drugih koji bi da im se ne prigovara na zastranjenja u akidetu i ibadetu, sa argumentima Kitaba, Sunneta i drugih pomoćnih izvora šerijata.
Budući da u našoj vjerskoj praksi ima dosta novotarija koje se ne žele ostaviti, neki se danas pravdaju slijeđenjem hanefijskog mezheba, a ako ne pomaže, onda bosanskog tradicionalnog ili modernog Islama.
A oni koji iznose primjedbe na te novotarije, ušutkivaju se optužbama da su vehabije.
Dokle će to piti vodu i uspjevati, zavisit će od naroda kada će shvatiti činjenice i naučiti svoj din dovoljno, da bez šubhi sam razumije gdje leži istina.
Hanefijski mezheb je nešto drugo od današnje bosanske prakse, a ako je bosanska tradicija mjerilo, svi znamo kakva je praksa naših predaka bila dok partizani nisu vjeru zabranili.
Zar stvari po kojima nas najviše prozivate nisu bile prisutne kod naših predaka, prije pedesetak godina!?
A ako je nešto što je moderno bolje, onda sahva i da'va Sunneta je najfriškija da'va na našem prostoru.
A prije svega ovoga nema pravo niko sebe zvati islamskom i uzeti odgovornost za Allahovu vjeru i Muhammedov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, millet (narod), a ne držati se Allahovih dokaza i Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
A ako je tako, onda ne optužujmo jedni druge, već sjednimo, pa neka nam presude Allahova Knjiga i Sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer tu ćemo naći rješenje i dokaze u svemu gdje smo se razišli.
Ovaj naziv ne odgovara stvarnosti, pošto mi ne slijedimo Muhammeda b. Abdul-Vehhaba (Allah mu se smilovao), kao ni bilo koga drugog, kao što to rade neki koji slijede nekog od mudžtehida, ili ustanovitelja neke škole ili pokreta, već slijedimo onu vjeru i njeno shvatanje koja datira od riječi: ”Ikre “, pa do zadnje fetve u današnjici, koja je proistekla iz idžtihada u svjetlu Kitaba i Sunneta.
Slijedimo sve ashabe na čelu sa hulefai-rašidinima, sve tabiine na čelu sa njihovim imamima, sve mudžtehide ummeta na čelu sa 4 svepriznata imama u fikhu, slijedimo sve muhakkike (valorizatore) od Nevevija, Ibn-Hadžera, Ibn-Tejmijje, Ibnul-Qajjima, Å evkanija, San`anija i ostalih.
Njihove riječi su za nas kao i riječi drugih, podložne kritici i uzimanju ili odbacivanju, ako nemaju iza sebe uporišta u čvrstom dokazu iz dva temelja (izvora) ove vjere.
Ovoliko je dovoljno da se zna da je to ime nama dato zulumom i da ne odgovara stvarnosti, nego ciljevima onih koji nam ga pripisuju, a inače je od Allahovog zakona na zemlji, da sljedbenike istine uvijek prozovu nekim imenima koja su ispod njihovih vrijednosti, dok ehlul-batil (sljedbenike neistine) nazivaju imenima iznad njihovih vrijednosti.
Tako je bilo sa svim poslanicima i tako je dan danas sa svim islamskim pokretima, dok se sve zablude sa kojima dušmani dolaze, upakuju u celofan lažnih privlačnih imena, pa je na pametnom da gleda u suštinu i da ne pada na jeftinu propagandu.
Å ta je problem???
Može li iko ustvrditi da takozvane vehabije (ma kakve god vehabije mislili) nisu muslimani i da se njihova čast, mir i životi smiju ugrožavati, te da je to halal!?
A za nas, koji smo sinovi svoga naroda i dokazane patriote, državljani BiH, kako može država da nas ne zaštiti kao svoje građane ravnopravne svakom drugom bio on: Bošnjak, Srbin, Hrvat, Jevrej ili bilo koji drugi državljanin BiH?
Jesu li se čobani pretvorili u vukove?
Ne slijedimo i ne zagovaramo ništa drugo što ne nalažu Kur”™an i Sunnet, što je, uostalom, ili bi trebala biti praksa svakog muslimana.
Muslimani se ne bi trebali neslagati oko obaveze slijeđenja Kur”™ana i Sunneta.
Ako nije tako, trebao bi se zapitati svako zašto nije tako, jer nije sporno da je to Islam, koga nam je Allah objavio i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenio, te ga praktikovali muslimani sve do danas i radit će to do Sudnjega dana.
Ko može osporiti da to nije pravi islam ili da ova da'va nije na tome?
Ako ikoga od pripadnika ove da've primjetite da govori ili radi suprotno Kitabu i Sunnetu, korigujte ga njima, biće vam zahvalan. A bio ili ne, vi ćete biti u pravu ako je Kitab i Sunnet na vašoj strani.
Nas raduje da uzimate Kur”™an i Sunnet za mjerilo i to smatramo ispravnim, a ne vlastito shvatanje Kitaba i Sunneta.
Dakle, ako šta ima sporno kod nas ili između nas i vas, dođite da nam Kur”™an i Sunnet presude, jer je u njima Allahov i Poslanikov zakon, koji je po sve nas obavezujući i pred kojim moramo poviti svoje glave. A ako odbijemo da to učinimo, onaj ko odbije je zalim i krivac.
Čak i manje mesele poput: brade, nikaba, ne puštanja odjeće za muškarce ispod članaka, na kojima nam silno zamjerate, za nas su proistekle iz Sunneta, nisu izmišljene od nas, niti su uzete od nemuslimana kao moda.
Možemo o njima tražiti propis i osvjedočiti se jesu li Uputa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, umjesto da ih odbacujemo, napadamo i ismijavamo.
Na kraju krajeva ako su za nas Sunnet, a za vas ne, na osnovu svačijeg shvatanja islama, molimo za malo tolerancije i uvažavanja drugoga i drugačijega, kojega vam ne fali ni prema kome osim prema nama, pogotovo kada je taj drugi za sebe siguran da samo slijedi Sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Pobrkana i poremećena mjerila. Ovo je bilo onima koji kažu da se drže islamskih načela, dok onima što su im popovi bili šejhovi i koji u vjeri ne prihvataju ništa, što eventualno drugima ne miriše, moramo reći: ”Ako ćemo se zbog stvari potvrđenih u našoj vjeri stidjeti svojih komšija nemuslimana, možemo ih se stidjeti i zbog mahrame, ezana i sedžde (što je već praksa nekih koji se čak i imena svoga stide), tako da to otpada kao mjerilo. “
Možemo i mi njima zamjerati u njihovoj vjeri šta hoćemo, ali to ne pije vode, nama je svejedno da li oni nikada ne izlazili iz crkava ili nikada u njih ne ulazili, da li sprovodili sto posto svoje vjere ili je uopšte ne sprovodili, pa zašto i oni nas ne ostave na miru!?
Ko je tu onda tolerantan i ko pripada slobodarskom svijetu, onaj kojega se ne tiče kako se drugi odnosi prema svojoj vjeri ili onaj koji se stavio za tutora drugima i kroji mu šta ima, a šta nema pravo primjeniti od svoje vjere na sebi.
Prisjetimo se samo trubljenja na sve strane od čelnika drugih vjera o famoznoj islamizaciji muslimana, kao da muslimani trebaju biti deislamizirani. Ja nemam sumnje da je to ono što oni žele i što je njihova misija u odnosu na nas.
Ukoliko su pak razlog strane sile, koje islam ne vole, neka nam izvinu ali onaj ko ne voli Islam, ne voli mu ni ime, niti da bilo šta od njega ostane, te će se boriti protiv njega dok god išta od njega bitiše, a najbolji otpor takvima jeste podizanje limita u svojim vjerskim slobodama i njenoj primjeni.
Ako ih smatramo prefinjenim i učtivim, pa im od sebe udovoljavamo, a ne iz straha od njih i njihove kritike, pardon, ali uvažavanje mene i moje vjere znači uvažiti nas kakvi jesmo, pogotovo ako takav mora biti za hatar svoga Stvoritelja i Gospodara.
Naravno, istina je da neprijateljima ne odgovara jak iman i čvrsta vjera, te njeno kako poznavanje tako prakticiranje i pozivanje u nju.
Bez vjere i spremnosti na žrtvu u ime Allaha će nas lahko poklati, pijane i ustravljene kada god to htjednu.
A šta smeta onda našima?
Da li se boje za gubitak povlastica i naviknutih privilegija? Je li im žao lagodnog života, kojega bi da im ne remeti oživljavanje islama i sve što nosi sa sobom, jer kada nastupi buđenje prekida se spavanje?
Je li neprihvatljivo prestati biti neupitan autoritet u vjeri, bez obzira koliko znao, šta govorio i kako živio?
Mislim da tu negdje blizu leži zec.
Ukoliko ih brinu naše taktičke greške i nezrelost u nekim postupcima, pa to se liječi očinskim i bratskim dijalogom i savjetovanjem, ako smo braća u vjeri.
Takođe naši stariji, zvaničnici, koji su sretni zbog naše zagrijanosti za vjeru, mnogo su zabrinuti za posljedice naših grešaka, a nisu zabrinuti našim sataniziranjem, linčovanjem i davanjem na odstrel onima koji za to imaju veliki apetit.
Abdulmelik
(El-Asr)
Add comment