svabo
Neko skoro napisa da smo napravili veliki uspijeh u povratku i da možda mi koji smo u njemu 24 sata to i ne primjetimo, i da je svake godine sve bolje i bolje…
Slažem se da mi nekada ne vidimo šta imamo ovdje dok to ne izgubimo, ali se isto tako dobro sjećamo kako smo se počeli vračati u Kozarac.
Malo se ko sjeća ovoga super marketa u centru Kozarca koji je dokaz da smo uspijeli u obnovi porušenih objekata, ali sjetimo se zaista tih dana, prvo je pitanje koliko nas ih se može sjećati a drugo je naravno i da li se i oni sjećaju.
Ovako se borila manjina kada je htijela da vrati zgradu osnovne škole u Kozarcu onima kojima ona i pripada, njenim učenicima.
Tada su se u zgradi nalazile srpske izbjeglice, koje su se, gle ironije, tu našle s našim povratkom.
Bili smo manjina ali smo znali šta želimo i borili smo se svim dozvoljenim načinima da dođemo do željenog cilja.
Podsjećanja na dane povratka, koja i ovaj put imamo zahvaljujući arhivi našeg malogdiva mogu nam ujedno biti primjer da se možemo izboriti za naša prava, ako ništa za ona osnovna životna prava.
Mi danas hvala Bogu imamo Prvu Bosansku školu u RS-u, koja unatoć problemima koji je prate, predstavlja ogroman primjer uspijeha u povratku i organizovanju osnovnog obrazovanja.
Mi se danas suočavamo s problemom zdravstvene zaštite, slično kao što smo bili u problemu sa obrazovanjem, danas nam trebaju tri četiri adekvatne prostorije, malo veća vikendica, malo manja štala, možda malo nepotrebno i ujedam ali ni sam ne znam šta da kažem, osim da smo odvajali markicu na svakoj prodanoj ulaznici na “pjevačima” u protekli tri-četiri godine, koje su nam protutnjale u vašarluku koji smo sami sebi pripremili, imali bi izgrađenu ambulantu
Zadovoljili smo se što smo slobodni da se vratimo na ognjišta i što možemo slobodno graditi svoje domove. Zaista nemam ništa protiv privatnog uspijeha, koji će uvijek biti ma u kojem društvu bili, i drag mi je svaki novi krov koji mogu vidjeti, ali priznaćete da nas je to smetnulo s nekih stvari koje se u ovo vrijeme uočavaju a koje su možda trebale biti prioritetne.
Došlo je vrijeme za infrastrukturu, za komunikacije, elektro i vodovodne mreže, javnu rasvjetu, regulacioni plan, izgradnju ambulante, vatrogsanog doma, omladinskog doma, oživljavanje KUD-Mrakovica i možda čak pokretanje kina. ili barem riješiti pitanje prostora koji je za to bio predviđen, pokrenuti pitanje vrtića i ne znam smijem li da nabrajam dalje.
Ova će pitanja ostati nerješena i do narednog jutarnjeg ali nadam se da će nas pokrenuti, jer pogledajte uslove u kojima danas radimo i recimo možemo li biti zadovoljni rezultatima povratka u Kozarac?
Ova godina je na izmaku, relativno malo se može učiniti i mislim da je ovaj odlazak u Austriju i riješavanje nekih problema društva nešto najaktuelnije a da se za 2007 godinu pripremimo i maksimalno organizujemo u riješavanju zdravstvene zaštite.
Naravno da to nisu jedini problemi ali ono što bi bio uspijeh jeste da svi kolektivno pokažemo spremnost u pomoći Kozarcu, da kroz transparentan rad i rezultate na terenu dokažemo da kao zajednica možemo dijelovati.
Jedan od prioriteta jeste i popis stanovništva koji bi dao prijesjek socijalnog stanja u Kozarcu a i u dijaspori,
Ova stranica, odnosno udruženje njenih članova, dosta bi pomogla u ovome pravcu, činjenica je da se putem ove stranice može najbrže infornisati najveći broj Kozarčana u dijaspori što je njen največi uspijeh.
Zahvaljujući ovoj tehnici neprestano smo u kontaktu tako da oni koji žele da vide svoje mjesto bez obzira na kojem kontinentu bili imaju tu mogučnost, ujedno mogu da aktivno učestvuju u dešavanjima bez obzira na fizičku udaljenost. Vjerujem da možemo osnovati jako udruženje koje će prije svega osigurati ovu stranicu koja i ovako nosi ogroman teret, i preko koje ćemo biti aktivni, organizovani i na kraju transparentni. Ne znam da li je rano da na forumu pokrenem listu članova koji bi se uključili u udruženje ali bi volio barem znati one koji planiraju doći 27. decembra kada bi se prvi put sastali da razgovaramo na ovu temu. Ovo je potrebno i zbog razloga pripreme ove sjednice i broja učesnika i obezbjeđivanje adekvatnog prostora. Možete mi se javiti i na e mail adresu svabo@kozarac.ba da potvrdite svoj dolazak ili da postavite pitanja vezana za udruženje.
Od nekih “manjih” prioriteta jeste i pokrivanje džematske kuće u džematu Kalata, ovo je ujedno poziv prvenstveno džematlijama da se odazovu i pomognu nabavku crijepa kako bi se kuća pokrila prije zime i snijega, a džemat ne bi želio da ulazi u dugove.
Džemat Kalata broji oko 500 domačinstava i jedan je od najveći džemata i trebao bi da što prije aktivira svoju džamiju kako bi se pojačala aktivnost džemata isamim tim naprave uslovi za školovanje djece.
U petak su se u Islamskoj zajednici birali džematski odbori u svim džematima, predstavnici za skupštinu medžlisa, tijelo za izbor sabornika, izvršni odbori medžlisa te predstavnici za sam Sabor i Rijaset.
Ono što je za nas bitno, to su izbori u prvom i drugom krugu, gdje su izabrani članovi džematskih odbora i izvršnog odbora Medžlisa. Nadam se da ću ubrzo dobiti i zvaničan izvještaj predstavnika Medžlisa.
Pred džematski odbor Kalate trenutno je dosta posla, jer se na zadnjem sastanku odbora zajedno sa Izvršnim odborom medžlisa, dogovorilo da će se krenuti u aktivnosti dovođenja privremenog/stalnog imama. Odbor je trebao sačiniti financisjki izvještaj i stanje broja džematlija koji plačaju vazifu i tako donijeti prijedlog za kategorizaciju visine vazife gdje bi se također evidentirali i oni koji ne žele plačati kao i oni koje bi džemat oslobodio plačanja.S tim bi se stvorili uslovi za dovođenje stalnog imama,džamija bi bila aktivna za obavljanje pet dnevnih namaza a ujedno bi proradio i mekteb.Sve ove aktivnosti doprinijele bi i bržoj izgradnji džematske kuće i zvaničnog otvorenja džamije.
Na kraju sam sebi kažem treba li ovoliko kukati, ovoliko tražiti na sve strane, treba li uopšte bilo šta kucati?
Ma nema beda, lako ćemo mi dovesti zabavu na stranicu ali nažalost problemi će ostati…
Iskreno vjerujem da možemo i da polako dolazimo do spoznaje da se moramo udruživati u riješavanju ovih zajedničkih problema, imamo sve na raspolaganju, sad je sve do nas…
Add comment