Kako svakako nema ništa novo za reči nakon ovih Bajramskih blagdana, podsjetiću i sebe i vas na prvi Bajram u Kozarcu. Više iz razloga da se vidi kako smo u muci složniji a i da neke generacije ne misle kako su današnje džamije od svita i vika ovakve kakve ih danas vidimo kao i da se vidi ogroman posao koji smo u ovome relativno kratkom vremenu uradili na obnovi naših džamija.
Skoro smo imali priliku proči kroz naše mektebe i biti ponosni na postignuto ali smatram da ne smijemo ni zaboraviti kako smo počinjali…
Ove slike exluzivno za kozarac.ba ustupio nam je Edin Ramulić (malidiv) kojem bi mi Kozarčani trebali dati počasni kozarački rodni list jer je bezbroj puta dokazao da voli Kozarac pa nekada čak i više od nekih rođenih Kozarčana.
Mi koji smo od početka našeg stradanja bili zajedno, kao i na početku našeg povratka uspjeli smo davno srušiti razloge naše podvojenosti i dan danas gledamo da zajedničkim snagama obezbjedimo sebi bolje uslove za život, za sve nas kojima je životna sudbina odredila da živimo na ovim prostorima bez obzira kojoj Mjesnoj zajednici ili mahali pripadali.
U tom smislu trebali bi češće podsječati se na početke našeg povratka u Prijedor koji ne bi bio uspješan da nije bilo tog zajedništva, i koji treba da nam je stalno na pameti kako bi i danas, kada imamo mnogostruko bolje uslove za rad, postizali rezultate i stvarali uslove za još bolji život.
Kozarac je u ovim vremenima dobio značajnu ulogu i postao primjer povratka što nama Kozarčanima treba da bude čast ali ujedno i obaveza da nastavimo da ga gradimo, jer činjenica je da ako se Kozarac ne održi neće biti ni Prijedora, toga trebaju biti svjesni i Prijedorčani i ako uspijemo prevaziči tu podjeljenost biće za sviju bolje… (barem što se tiče nas Bošnjaka muslimana)
Ovako je bilo prije nekoliko godina a danas je u Kozarcu bio samo jedan uobičajni pazarni dan…
Samo da se javim, hvala Edek…
Add comment