svabo
Kod nas, na sjevero-zapadu Bosne, bio je običaj da se uzgajaju lijepi cvijetnjaci, sa raznim ruzama i zelenilom, tulipani koji najranije cvataju, karanfili i miloduh sa svojom ogromnom krošnjom.
Cure su gajile miloduhe i za razne koristi, njegovim sokom su mazale kose da bi narasle sto veće i gušće kako bi mogle oplesti pletenice.
Tako se znalo u kojoj kući ima cura i koliko, jedna ili više cura, svaka je imala svoj miloduh. Postojala je jedna opasnost za miloduhe jer su momci išli uoči jujreva traziti gdje ima koji miloduh da ga posijeku i da se pohvale kako su posjekli miloduh kod neke cure…
Svaka cura ili majka njezina tražile su način kako sačuvati miloduh od sječe, momci ako upadnu u cvjetnjak naprave garet, sve posjeku. Neko je ogradživao i puštao velike pse da čuvaju, neko je sjedio pored prozora cijelu noć i pazio, neko je postavljao trnje okolo, neko mreže žice a neko je znao da pospe i osakom, tako ako bi neko posjekao miloduh koji je posut sa tom osakom neugodno je mirisao osam dana….
Postojao je još jedan običaj da se na jurjev ujutro rano žare noge ili bilo kud po golom tijelu.
Majke su govorile djeci, ko ne ustane rano dobiće žaru po nogama, zato su svi ustajali prije zore i tražili žaru da nekoga požare…
Eh…, nekad bilo sad se spominjalo… Nema više miloduha i nema cura koje vole da uzgajaju svoje cvijetnjake i da ašikuju do sabaha…
Add comment