Piše: Mirko Å AGOLJ
Bosna i Hercegovina je, definitivno, jedina zemlja u svijetu bez identiteta. Čak joj ni zakonito ime ne priznaju oni koji je smatraju samo svojom privremenom domovinom.
Kad, naprimjer, s ekrana TV Republike Srpske obavještavaju svoje gledatelje o vremenskoj situaciji u BiH, onda kažu: Danas je vrijeme u RS bilo … (takvo i takvo), a u Federaciji … (takvo i takvo). A vrijeme u cijeloj zemlji potpuno isto. Gadi im se da izgovore ime svoje države.
Način na koji je obilježen Dan državnosti BiH, 25. novembar, pokazuje da izjava koju su u Vašingtonu prije neki dan potpisali lideri osam najvažnijih političkih partija BiH predstavlja običnu varku – taktički, manevarski potez kojim se samo kupuje vrijeme. To se posebno odnosi na lidere političkih partija iz dejtonske Republike Srpske. Svjesni da se iz Vašingtona ne smiju vratiti kao glavni krivci za neuspjeh i ovih pregovora jer bi ih to moglo koštati političke karijere, pristali su na to da potpišu izjavu kojom su se obavezali da će do kraja marta sljedeće godine izvršiti neke promjene u dejtonskom Ustavu BiH s ciljem da funkcije državnih organa (Predsjedništva, Vlade i Parlamenta) ojačaju na račun entitetskih.
Odmah po završetku razgovora iz izjava koje daje Mladen Ivanić kao danas najtvrdokorniji branitelj Karadžićeve tekovine, stečene agresijom i genocidom, može se nedvosmisleno zaključiti da političke partije iz RS i ne pomišljaju na bilo kakavu vrstu ustavnih promjena koje bi mogle jačati funkcije države na račun entiteta.
Samo koji dan poslije vašingtonske izjave, dolazi Dan državnosti BiH kao najvjerodostojnija prigoda da se na djelu provjeri iskrenost potpisnika ove izjave. Na svečanoj akademiji u Narodnom pozorištu u Sarajevu ne bi ni jednog jedinog državnog dužnosnika ni iz jedne političke partije iz RS. Nije to bio jedini razlog da se čovjek duboko zamisli nad sudbinom ove zemlje i njenih građana. Na zidu nema državnog grba, zastava kao da reklamira neko suncokretovo ulje, a ne državu kakva je BiH, himna nema teksta. Na prijemu u Predsjedništvu BiH opet ni jednog državnog dužnosnika iz političkih stranaka iz RS. Nigdje Borislava Paravca kao jednog od čelnika ove države!
A kako je tek bilo u cijelom svijetu? BiH je sigurno jedina država koja nema povoda da njeni ambasadori pozovu domaćine i svoje kolege ambasadore na obilježavanje bilo kojeg državnog praznika, pa ni Dana državnosti.
Svi praznici koji su u komunističkom sistemu u BiH obilježavani kao državni ili republički, mogu u ovom vremenu eventualno biti, na neki način, sporni, ali 25. novembar nikako ne bi smio biti sporan. Toga dana 1943. godine u Mrkonjić-Gradu su udareni temelji državnosti BiH. Tačnije, obnovljeni su temelji državnosti BiH poslije propasti Bosanske države 1463. godine. O tome su odlučivali legalni i legitimni predstavnici svih njenih naroda. Stoga danas politički predstavnici samo jednog od njih, ili dvaju, nemaju ni legalno ni legitimno pravo da taj dogovor opozovu. On je i važećim zakonom zaštićen kao državni praznik. I danas odluke ZAVNOBiH-a, kad je riječ o ravnopravnosti naroda i građana BiH i njihovim pravima i slobodama, mogu izdržati suvremene evropske kriterijume.
Problem je, očigledno, u tome što su odlukama ZAVNOBiH-a, koje je potvrdio i AVNOJ, narodni predstavnici odlučili da žive u zajedničkoj državi, a ne da se međusobno podijele. Srpski nacionalisti, sljedbenici četničkog pokreta Draže Mihailovića kojem pripada i spomenuti Paravac, stalno jednim okom motre preko Drine. Za njih je ZAVNOBiH veliko breme kojeg žele da se oslobode kako im Drina ne bi bila ni prepreka ni granica. Zato za ZAVNOBiH neće ni da čuju. Hrvatski nacionalisti, sljedbenici Pavelićeve NDH, također ne prihvataju ZAVNOBiH, ali ga danas ne odbacuju s toliko (javne) odbojnosti kao srpski jer im ukupne okolnosti to ne dozvoljavaju.
I bošnjački nacionalisti bi se najrađe odrekli ZAVNOBiH-a kad bi imali bolje rješenje za svoj nacionalni separatizam.
Takva će biti sudbina Dana državnosti ove zemlje i svih njenih državnih simbola i obilježja, a to znači i države Bosne i Hercegovine, sve dok u njoj na vlasti budu nacionalne stranke u kojima dominiraju ekstremni nacional-šovinisti i separatisti. Stoga i vašingtonsku izjavu treba, tek toliko, primiti k znanju.
Add comment