svabo
Mladen Bosić ponudio je premijersku funkciju Petru čokiću, što je najkvalitetniji ofanzivni politički potez, povučen nakon izbora. Kredibilitet tog akta potvrdio je sam čokić konstatujući da ponuda „ide na organe stranke“.
Bosić je odigrao snažno i javnosti pokazao/dokazao da SNSD Milorada Dodika nema potrebnu većinu u parlamentu RS za formiranje Vlade Republike Srpske. Da ima, čokić ne samo da ne bi pominjao „organe stranke“, već ne bi ni bio na sastanku sa Bosićem.
Osim što je javno demolirao Dodikovu priču o sigurnoj skupštinskoj većini, Bosić je zadao težak udarac naporima SNSD-a da sačuva koaliciju sa DNS-om i SPRS-om. Premijerskom ponudom, on je izazvao buru u odnosima SNSD-DNS-SPRS, jer su akcije Dodikove stranke naglo pale; Marko Pavić i njegov DNS su izbačeni na marginu i trenutno su malo bitni za nastavak političke igre, a rejting socijalista „zakucan“ je u „tamno crveno plus“, gdje se nikada, u istoriji te partije, nije nalazio.
Bosić, ojačan stavovima i podrškom Glavnog odbora SDS-a (zaključeno da se formira Vlada RS bez SNSD-a i po cijenu da SDS nema nijedno ministarstvo), bacio je u „ringu“ Dodika na pleća, a čokiću prepustio ulogu sudije i dao mu mogućnost da lideru SNSD-a „broji do deset“, pa ako ustane, ustane.
Nema sumnje da je Bosićeva ponuda „za prste polizati“ i da se, izvan svake razumne sumnje, čokić nekoliko puta „obliznuo“ dok je inaugurisao „organe stranke“. Takođe, nema dileme i da je čokić sada pod ogromnim pritiskom, jer je došao u poziciju koja može da ga odvede do sopstvenog političkog vrhunca, ali i potpune političke propasti.
Na čokiću je ogromna odgovornost: ako prihvati ponudu, zakucao je pretposlednji ekser u politički mrtvački kovčeg SNSD-a, sa kojim je u koaliciji još od 1998. godine (poslednji će zakucati HDZ na niovu BiH, ukoliko ode, a hoće, sa Blokom 23); Odbije li, zakucao je poslednji ekser u politički mrtvački kovčeg Socijalističke partije RS, jer je izabrao izolaciju, Dodikovo nasilje, besparicu i potpunu odgovornost za izuzetno tešku socijalnu situaciju, koja će eksplodirati iza Nove godine. I za koju je najveći krivac SNSD.
čokić se, sticajem izbornih rezultata, našao u poziciji Ivice Dačića, od prije nekoliko godina, kada je lider srbijanskih socijalista birao između već preživljene Demokratske stranke Borisa Tadića (u čijem položaju je sada SNSD) i nadolazeće snage Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića (u čijem položaju je sada Savez za promjene).
Dačić je izabrao SNS i vrijeme je pokazalo da je načinio ispravan korak i po Srbiju i po SPS i po samog sebe: Srbija je krenula naprijed, socijalisti su postali druga stranka po snazi u toj istoj Srbiji, a Dačić je preživio sve „banane“ i ostalo „otrovno voće“.
Iako je čokić, nakon Bosićeve ponude, negirao Dačićevu zainteresovanost za politički rasplet u Republici Srpskoj, ona je, bez sumnje, ogromna. Dačiću izvanredno odgovara da socijalisti imaju svog premijera u Republici Srpskoj, jer to njega dodatno ojačava u Srbiji i dodatno učvršćuje njegove veze sa Vučićem i SNS-om.
Ni čokić nije bez „otrovnog voća“ i sada se nalazi u situaciji da sve to počisti i još bude vjesnik novog doba. čokiću ta uloga nikako ne pripada, ali desilo mu se.
Politika je umijeće mogućeg, kocke su složene na način da su politički interesi iznad svakog morala i priče o njemu i na čokiću je da izabere: Ili sa vjetrom promjena u leđima ili sa Dodikom i svim aferama i teškim ekonomskim problemima njegovog vremena na leđima?!
Samo se čini da je odluka laka; Veoma je teška i čokić će još da važe, što će dezorijentisanog Dodika učiniti još nestabilnijim i dezorijentisanijim.
Dodik se potpuno izgubio u postizbornom procesu, napravio teške „osovinske“ greške i doveo sebe u situaciju da njime mlate čak i bjelosvjetski probisvijeti poput J. Kovačića, koji ga je odvukao na sastanak Trilaterale u Beograd, iako je to zadnje mjesto na kojem je lider SNSD-a trebao da bude u ovom trenutku.
Upravo one snage koje stoje iza Trilaterale, Dodik je, koliko do juče, optuživao za pokušaj izazivanja Obojenih revolucija u RS, a danas puže pred njima i još to, uz sasluženje svojih obavještajnih/medijskih/spin evnuha, pokušava predstaviti kao „imidž vladara“.
Da li se iko u bulumenti nesposobnjakovića, koja kao grozd okružuje Dodika, upitao šta je to „vladarsko“ i „snažno“ u ambijentu lizanja i halapljivog gutanja svega onoga što si popljuvao i izrigao u proteklih devet godina?!
Očito nije niko, jer da jeste ne bi Dodika, ma koliko oslabljen bio, doveli u situaciju da ga predstavljaju na svakoj pijaci. Kao da je riječ o „muškarcu sa pet sisa“, a ne o bivšem autokrati, koji je do 12. oktobra, nemilosrdno drmao čitavom BiH i dijelom regiona.
Dodikova politika u poslednjih devet godina bila je pravi morbidni cirkus, pa ima neke pravde u tome što on na zalasku karijere nastupa kao cirkuska nakaza. To će ne samo čokić, već i svi drugi značajni akteri politilčke scene itekako imati u vidu.
Još je jedan vrlo bitan aspekt: Ukoliko čokić prihvati ponudu Saveza za promjene, njegova vlada imala bi iza sebe srpsku skupštinsku većinu. Plus i poslanike „Domovine“, što je komotna podrška u parlamentu za rad.
Ukoliko odbije Bosićevu ponudu, čokić će se sa Dodikom naći u situaciji da pokušavaju skrpiti „sa koca i konopca“ bilo kakvu većinu, što se u ovom trenutku ne čini realnim.
Premijerskom ponudom čokiću, Bosić je uspio i da u značajnoj mjeri razdvoji proces formiranja vlasti na nivou BiH, od onog na nivou RS. Iz prostog razloga što socijalisti nemaju svog predstavnika u parlamentu BiH, pa se preko njih ova dva procesa ne mogu ni vezati (Što ne bi bio slučaj da je, na primjer, Bosić ponudio premijerku poziciju nekom iz DNS-a).
Istina, nije Bosić ova dva procesa razdvojio skroz, ali jeste u mjeri koja mu daje dovoljno manevarskog prostora da nastavi da djeluje ofanzivno i izdjestvuje situaciju u kojoj bi se vlast na nivou BiH mogla inaugurisati i prije nivoa RS.
Ukoliko „Blok 23“ (SDS, SDA, DF, PDP/NDP, A-SDA, HDZ 1990) bude uskoro formiran ( a sve su prilike da hoće), Bosić je vrlo vrlo blizu osvajanja vlasti na svim nivoima.
Nakon sastanka sa čokićem, Bosić je vrlo vješto najavio i inauguraciju Bloka 23 (stranke koje ga čine imaju natopolovičnu većinu u parlamentu BiH i mogu bez problema formirati Savjet ministara), čime je polomio „osovinu HDZ-SNSD“.
Svjestan da bi formiranje vlasti na nivou BiH bez HDZ-a bio nepotreban politički avanturizam, Bosić je ostavio potpuno otvorenu mogućnost da partija Dragana Čovića pristupi Bloku 23. Čović je u dobroj mjeri tim postupkom pribijen uza zid i moraće da bira između Bloka, koji može (ako se mora) i bez HDZ-a ili Dodika, čiji SNSD je u padu sa ivice Svemira, i koji garantuje jedino gorčinu, a nikako i vlast.
(SlobodanVaskovic; Blog)
Add comment