svabo
Ugledni crnogorski književnik Andrej Nikolaidis kaže u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) da Andrićgrad u Višegradu predstavlja sinergiju ličnog spomenika posvećenog konverziji Emira Kusturice u pravoslavnu vjeru i projekta vlastodržaca iz Srbije i Republike Srpske sa kojima kontraverzni reditelj "ima više nego plodotvorne odnose".
Nikolaidis je za Agenciju Anadolija otvoreno komentirao stravičan slučaj ugrožavanja kulturne baštine Bosne i Hercegovine kada je reditelj Kusturica pokušao uzeti kamen s austrougarske kule Petrinja za potrebe izgradnje spornog Andrićgrada.
Cijela afera eskalirala je kada su stanovnici Trebinja automobilima blokirali put i spriječili odvoz kamena.
"On je mislio da mu to može proći, jer do sada mu je sve prolazilo. On je vjerovatno sada iznenađen. Iz njegovih tekstova vidim da je ogorčen zbog toga što je ne može da radi ono što mu pada na pamet. Vidite, Sveti Augustin, a Kusturica bi kao hrišćanin morao biti upućen u rad tog sveca i mislioca, u temeljnim spisima o prirodi države uopće kaže da, ukoliko se iz države ukloni pravda, a to znači zakon, ono što ostane nije ništa drugo do razbojnička družina. Dakle, Kusturica se ponašao kao pripadnik razbojničke družine. Ne po meni, već po Svetom Augustinu. A to mu može biti tamo gdje nema države. Ali, ipak, ima građana", kaže u svom stilu književnik Nikolaidis, kojeg je Kusturica svojevremeno tužio za "nanošenje duševnih boli" zbog poznatog teksta "čavolji šegrt" objavljenog u crnogorskom nedjeljniku "Monitor".
Nikolaidis ističe da je sve ovo "samo nastavak jedne bizarne priče koja se zove Andrićgrad".
"To je pokušaj Kusturice da reinterpretira historiju Bosne i Hercegovine. U Andrićgradu on, zapravo, diže spomenik svojoj konverziji iz islama u pravoslavlje. On za to ima partnere u jednom dijelu BiH. Taj bizarni projekt je osuđen na neuspjeh, a u jednoj dijahronijskoj perspektivi osuđen je i na podsmijeh. Takva vrsta ideološkog inženjeringa i megalomanije, kada malo vremena prođe, svede se na ono što je poenta. A to je smijeh. Smijeh je najljekovitiji za takve projekte i najbolji odgovor na koješta što nam se sada dešava. Naravno, nama to izgleda vrlo iritantno i to je tako s pravom. No, vjerujte od svega što Kusturica radi ostat će samo podsmijeh", istakao je Nikolaidis.
Objašnjavajući razloge velike podrške koju Kusturica uživa u Republici Srpskoj, Nikolaidis napominje da ih vežu iste potrebe.
"Republika Srpska i njeni vlastodršci prisiljeni na reviziju historije, na njeno peglanje, izmišljanje i retuširanje. A sve ovo može da se kaže i drugačije – prisiljeni su na laganje. Dakle, postoji prosta riječ koja objašnjava o čemu se radi. Oni su sudruzi u tom projektu. Imate neku političku zajednicu koja ima tako snažnu i tako snažno ispoljenu potrebu da retušira historiju, da utemeljenje za svoje bizarno postojanje pronalazi u historiji. Pošto ga nema, mora ga pronalaziti u izmišljenoj, njihovoj ličnoj historiji. Kada god imate takav slučaj znate da se ne susrećete s nečim što je trajno i suvislo. To je i bit njihovog projekta", ocijenio je Nikolaidis.
Nesporno je, veli Nikolaidis, da je Kusturica svjetski umjetnik i da ga mnogo ljudi uzima više nego ozbiljno.
"Međutim, nesporno je i to da on svoju reputaciju koristi za takvu vrstu projekata poput Andrićgrada i to radi prilično uspješno. Njemu je sada malo zapelo, ali nisam siguran da neće izgurati svoje. Nemojte to misliti", ukazuje sugovornik Agencije Anadolija.
Nadalje, činjenica da Kusturica gradi svoj Andrićgrad neposredno uz čuveni most Mehmed-paše Sokolovića koji je na listi UNESCO-a, za Nikolaidisa nije nimalo čudna.
"Srebreničani su bili pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UN), pa su pobili taj narod. Što se tiče UNESCO-a, UN-a i ostalih institucija globalne pravde, Kusturica i ostali mogu napraviti, ne samo Andrićgrad, već i srušiti most Mehmed-paše Sokolovića nakon što na njemu pobiju još koju hiljadu ljudi. Tako, što se tiče tih institucija, nemojte se uzdati u to", zaključuje Nikolaidis.
Add comment