REŽIM PREDSJEDNIKA TADIČA DESTRUKTIVNI FAKTOR NA BALKANU

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktualnih događanja povodom aktualne krize i višemjesečnog blokiranja formiranja vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine (BiH). Iz opširne analize sa naslovom „REŽIM PREDSJEDNIKA TADIČA DESTRUKTIVNI FAKTOR NA ZAPADNOM BALKANU“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove. 

BOSNA I HERCEGOVINA:

REŽIM PREDSJEDNIKA TADIČA DESTRUKTIVNI FAKTOR NA ZAPADNOM BALKANU

Nove-stare ideje u dijelu međunarodne zajednice i u određenim međunarodnim nevladinim organizacijama o sazivanju nove konferencije o BiH i eventualna promjena Daytonskog mirovnog sporazuma bi predstavljale najveće izazove za međunarodnu zajednicu u istoj ravni kao što su izazovi i otvorena pitanja međunarodnog djelovanja i angažmana u Iraku, Afganistanu, Libiji i dr. Šta bi BiH dobila sazivanjem nove konferencije na kojoj bi se izvršila redefinicija i konstitucija novog ustavnog poretka? Da li bi nova konferencija bila otvaranje pandorine kutije ne samo za BiH, nego i za region i cjelokupnu međunarodnu zajednicu?

Međunarodni institut IFIMES smatra, da se u trenutnom stanju političkih odnosa u BiH i regionu ne treba organizirati konferenciju o BiH koja bi bila usmjerena na ukidanje ili promjene Daytonskog mirovnog sporazuma. Konferencija o BiH ili generalne promjene Ustava BiH se trebaju isključivo realizirati nakon ulaska BiH u savez NATO. Svaka buduća konferencija o BiH ili promjena Ustava BiH nakon ulaska u NATO bi se trebala isključivo voditi i organizirati pod patronatom i supervizijom SAD-a, uz pomoć EU i bez sudjelovanja Srbije i Hrvatske, odnosno država iz okruženja BiH, jer je većina kriza u BiH producirana iz njenog susjedstva.

Ideje i spekulativna retorika predsjednika Srbije i Hrvatske, Borisa Tadića i Ive Josipovića, da treba poštovati volju naroda u BiH bi se na taj način u potpunosti realizirale. Navedenu floskulu, odnosno političku podvalu o volji naroda u BiH koju često ponavljaju Tadić i Josipović, a koju su obilato koristili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman u vrijeme dvostruke agresije na BiH bila bi faktički operacionalizirana i sprovedena u politički život u BiH. Ključ svih budućih pregovora o BiH je izoliranje zvaničnog Beograda i Zagreba od bilo kakvih uplitanja i djelovanja na konstituciju budućih političkih odnosa u BiH.

ULAZAK U NATO – KLJUČNI USLOV ZA BUDUČE RAZGOVORE O BiH

Također, nove-stare ideje u međunarodnoj zajednici, da se politički predstavnici u BiH trebaju dogovarati samostalno, odnosno bez prisile i nemiješanja međunarodne zajednice je licemjerna politika, koja za matricu ima istu politiku koja dolazi iz zvaničnog Beograda i Zagreba. Zastupati stavove, formalno i faktički, da se politički predstavnici BiH trebaju samostalno dogovarati bez posredovanja i učešća međunarodne zajednice predstavlja signale nemoći i nezainteresiranosti međunarodne zajednice, odustajanje od Daytonskog sporazuma, ali i svojevrsnu implementaciju susjedskih velikodržavnih politika koje nisu prestale djelovati prema BiH potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma. Odlučivanje i djelovanje NATO-a kao vojno-političkog saveza je najilustrativniji primjer kako djeluje  međunarodna zajednica, jer bez  političkog, vojnog i ekonomskog liderstva SAD-a sasvim sigurno bi ovaj savez već poodavno ušao u nerješive probleme prilikom donošenja ključnih odluka o djelovanju ove vojno-političke alijanse.

Zbog toga je ključni uslov za sve buduće razgovore o BiH ulazak te države u NATO. Budućnost  i zaštita BiH je skoro isključivo vezana za njeno ubrzano članstvo u ovoj najjačoj vojnoj alijansi na svijetu. Politički pregovori o ustavnoj i političkoj konsolidaciji BiH prihvatljivi su ali nakon ulaska u NATO i bez sudjelovanja političkih predstavnika država iz okruženja BiH, a uz prisutnost i podršku ostalih država koje su organizirale i bile garant Daytonskog mirovnog sporazuma. Zbog toga osovina Ruska federacija – Republika Srbija – Republika Srpska žele onemogućiti ili prolongirati ulazak BiH u NATO savez.

TEORIJA I PRAKSA “JEDNAKE KRIVNJE”

Zagovaranje konferencije o BiH, upućivanje na dogovor političkih predstavnika  u BiH bez posredovanja međunarodne zajednice, a pri tome stalno pojedinačno mešetarenje pojedinih visokopozicioniranih predstavnika EU u BiH, zatim obezglavljivanje OHR od strane međunarodne zajednice  te dopuštanje međunarodne zajednice da se Srbija i Hrvatska direktno miješaju u političke odnose u BiH je kao rezultat imalo procese usmjerene ka dezintegraciji BiH i zbog toga međunarodna zajednica snosi ključnu odgovornost za trenutne (ne)prilike u BiH.

Za svaku od navedenih tvrdnji postoje obilne i neoborive činjenice i argumenti. Teze  i tvrdnje tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčáka, a danas izvršnog direktora Vanjskopolitičke službe EU zaduženog za Rusiju, istočne susjede i zapadni Balkan, da Milorad Dodik (SNSD) i Haris Silajdžić (SBiH) snose odgovornost za stanje u BiH, danas svoju reinkarnaciju ponovo doživljavaju u Briselu spekulacijama da Dodik i Zlatko Lagumdžija (SDP) snose podjednaku odgovornost za stanje u BiH, pa čak se i nezvanično tvrdi  da su Dodik i  Lagumdžija dogovorili podjelu BiH.

Teorija i praksa „jednake krivnje“ koja se i danas, sada preko političke odgovornosti, servira u BiH je princip međunarodne zajednice koji je u konačnici doveo do genocida u BiH i zakašnjele međunarodne intervencije. Također, istraživanja određenih međunarodnih nevladinih organizacija i izvještaji pojedinih izvjestilaca stranih vlada za BiH, koje se bave situacijom u BiH i objavljivanje analiza u vezi sa BiH u kojima se ne analizira situacija u Republici Srpskoj i djelovanje Milorada Dodika, odnosno u svojim analizama prešućuju ključne uzroke krize u BiH je politički bumerang koji ne šteti samo BiH, nego i samoj međunarodnoj zajednici.

Bilo kakve analize lišene analize i zaključaka o djelovanju srbijanske politike na BiH i  s tim u vezi djelovanje Milorada Dodika na razbijanju BiH jesu pogrešne analize za koje se ne zna za koju svrhu služe, osim da dodatno iskompliciraju trenutno stanje u BiH. Ključni destruktivni faktor na Zapadnom Balkanu jeste režim srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji preko Milorada Dodika radi na destabilizaciji BiH. Tome doprinosi i nedavno usvojena Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu ("Sl. glasnik RS", br. 4/2011 i 14/2011)  i novi dokument Srpske akademije nauka i umjetnosti Memorandum SANU 2. Time je režim Borisa Tadića poslao jasnu poruku, da će i dalje biti destruktivni faktor u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Hrvatskoj.

Analitičaru upozoravaju, da prešućivanje odgovornosti međunarodne zajednice za stanje u BiH je direktno amnestiranje Tadićeve i Dodikove politike prema i u BiH.

U IGRU UVUČENA KATOLIČKA CRKVA

Potpora koja se u posljednje vrijeme stalno upućuje javnim i tajnim kanalima iz Hrvatske svojevrsna je potpora djelovanju dva HDZ-a u BiH. Bez obzira što stranke sa bošnjačkim predznakom nisu pokazale dovoljno sluha za ideje i zahtjeve Dragana Čovića (HDZ), koji je pred izbore napravio sporazum sa Dodikom, djelovanje HDZ je uspjelo u svoje političko mešetarenje uvući Rimokatoličku crkvu (RKC) u BiH što predstavlja najveću opasnost za interese BiH. Činjenica je, da je Katolička crkva, svojim najvećim dijelom u BiH, na čelu sa kardinalom Vinkom Puljićem pružila najveću podršku nezavisnosti BiH i u velikoj mjeri se suprotstavila Tuđmanu u podjeli BiH.

S tim u vezi odgovornost Bošnjaka, kao najbrojnijeg naroda u BiH i njegovog političkog rukovodstva je velika, znajući da se Katolička crkva glede ukupne trenutne situacije u BiH već nekoliko puta oglasila i pozivala međunarodnu zajednicu, ali i Bošnjake da se uključe i pruže potporu da se formira vlast shodno izbornim rezultatima stranaka sa hrvatskim predznakom.

Također, pojedinačni napadi iz Katoličke crkve usmjereni prema Željku Komšiću (SDP), hrvatskom članu Predsjedništva BiH, dodatno otežavaju ukupnu situaciju u BiH, iako je upravo u vrijeme Komšićevog mandata odobren i potpisan sporazum između države BiH i Svete stolice, a zašto to nije urađeno u vrijeme dok su se u Predsjedništvu BiH nalazili kadrovi HDZ-a Dragan Čović, Ivo Miro Jović i Ante Jelavić.

PODVALA MEčUNARODNE ZAJEDNICE

Teze pojedinih međunarodnih organizacija i visokih dužnosnika EU da se „BiH ne može održati na silu“ su sa pravnog, povijesnog i međunarodnog aspekta netačne i nedopustive. Spekulirati, da se država koja ima opstojnost dužu od mnogih država iz međunarodne zajednice održava ili treba održavati uz pomoć sile je još jedna podvala dijela međunarodne zajednice i pojedinih država iz regiona. Država koja ima hiljadugodišnju opstojnost mora braniti svoj suverenitet i opstojnost upravo od vanjskih miješanja i težnji za teritorijalnim otimanjem i rasparčavanjem od onih koji su je svojatali  i/ili svojataju.

Posljednju agresiju protiv BiH su realizirale dvije države iz okruženja, Srbija (i Crna Gora) i Hrvatska, koje bi upravo trebale da rade na afirmaciji i priznanju kontinuiteta države BiH, koja svoju hiljadugodišnju opstojnost je upravo gradila i izgradila na suživotu njenih žitelja, a da je sila koja se spominje bila poduzimana na razbijanju BiH, a ne nikako na njenom očuvanju. Vanjski interesi  izvan BiH upravo su nanijeli najviše štete BiH, njenim građanima i interesima.

SRBIJA NEKA UHAPSI GENERALA MLADIČA

Analitičari upozoravaju na zabrinjavajuće stanje u Bosni i Hercegovine, koje je kulminiralo poslije parlamentarnih izbora održanih 3.oktobra 2010.godine blokadom formiranja vlasti na nivou države BiH i smatraju da je neophodno hitno poduzeti slijedeće korake:

● Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko treba da zahtjeva, da se odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH poništi i da se donese odluka o smjeni Milorada Dodika, poslije smjene izvrši njegovo hapšenje i započne sudsko procesuiranje;

●  Visoki predstavnik zajedno sa ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) treba da ponovno pokrene razgovore o konstituiranju vlasti na državnom nivou uz poštivanje izbornih rezultata;

● Visoki predstavnik treba, da angažira sve raspoložive resurse za prijem BiH u NATO uz hitno rješavanje pitanja statusa državne imovine BiH;

● Međunarodna zajednica, prvenstveno SAD i EU, treba da sankcioniraju Srbiju zbog nehapšenja glavnog optuženog za ratne zločine u BiH generala Ratka Mladića i zaustave miješanje predsjednika Tadića i Josipovića u unutarnje stvari BiH;

● Da se donese odluka o uspostavljanju ministarstva poljoprivrede na nivo države BiH, sprovede reforma pravosuđa u skladu sa pravnim redom EU i uspostavi Vrhovni sud BiH.