Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktualnih događanja povodom aktualne krize i višemjesečnog blokiranja formiranja vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine (BiH). Iz opširne analize sa naslovom „REŽIM PREDSJEDNIKA TADIČA DESTRUKTIVNI FAKTOR NA ZAPADNOM BALKANU“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
BOSNA I HERCEGOVINA:
REŽIM PREDSJEDNIKA TADIČA DESTRUKTIVNI FAKTOR NA ZAPADNOM BALKANU
Nove-stare ideje u dijelu međunarodne zajednice i u određenim međunarodnim nevladinim organizacijama o sazivanju nove konferencije o BiH i eventualna promjena Daytonskog mirovnog sporazuma bi predstavljale najveće izazove za međunarodnu zajednicu u istoj ravni kao što su izazovi i otvorena pitanja međunarodnog djelovanja i angažmana u Iraku, Afganistanu, Libiji i dr. Šta bi BiH dobila sazivanjem nove konferencije na kojoj bi se izvršila redefinicija i konstitucija novog ustavnog poretka? Da li bi nova konferencija bila otvaranje pandorine kutije ne samo za BiH, nego i za region i cjelokupnu međunarodnu zajednicu?
Međunarodni institut IFIMES smatra, da se u trenutnom stanju političkih odnosa u BiH i regionu ne treba organizirati konferenciju o BiH koja bi bila usmjerena na ukidanje ili promjene Daytonskog mirovnog sporazuma. Konferencija o BiH ili generalne promjene Ustava BiH se trebaju isključivo realizirati nakon ulaska BiH u savez NATO. Svaka buduća konferencija o BiH ili promjena Ustava BiH nakon ulaska u NATO bi se trebala isključivo voditi i organizirati pod patronatom i supervizijom SAD-a, uz pomoć EU i bez sudjelovanja Srbije i Hrvatske, odnosno država iz okruženja BiH, jer je većina kriza u BiH producirana iz njenog susjedstva.
Ideje i spekulativna retorika predsjednika Srbije i Hrvatske, Borisa Tadića i Ive Josipovića, da treba poštovati volju naroda u BiH bi se na taj način u potpunosti realizirale. Navedenu floskulu, odnosno političku podvalu o volji naroda u BiH koju često ponavljaju Tadić i Josipović, a koju su obilato koristili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman u vrijeme dvostruke agresije na BiH bila bi faktički operacionalizirana i sprovedena u politički život u BiH. Ključ svih budućih pregovora o BiH je izoliranje zvaničnog Beograda i Zagreba od bilo kakvih uplitanja i djelovanja na konstituciju budućih političkih odnosa u BiH.
ULAZAK U NATO – KLJUČNI USLOV ZA BUDUČE RAZGOVORE O BiH
Također, nove-stare ideje u međunarodnoj zajednici, da se politički predstavnici u BiH trebaju dogovarati samostalno, odnosno bez prisile i nemiješanja međunarodne zajednice je licemjerna politika, koja za matricu ima istu politiku koja dolazi iz zvaničnog Beograda i Zagreba. Zastupati stavove, formalno i faktički, da se politički predstavnici BiH trebaju samostalno dogovarati bez posredovanja i učešća međunarodne zajednice predstavlja signale nemoći i nezainteresiranosti međunarodne zajednice, odustajanje od Daytonskog sporazuma, ali i svojevrsnu implementaciju susjedskih velikodržavnih politika koje nisu prestale djelovati prema BiH potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma. Odlučivanje i djelovanje NATO-a kao vojno-političkog saveza je najilustrativniji primjer kako djeluje međunarodna zajednica, jer bez političkog, vojnog i ekonomskog liderstva SAD-a sasvim sigurno bi ovaj savez već poodavno ušao u nerješive probleme prilikom donošenja ključnih odluka o djelovanju ove vojno-političke alijanse.
Zbog toga je ključni uslov za sve buduće razgovore o BiH ulazak te države u NATO. Budućnost i zaštita BiH je skoro isključivo vezana za njeno ubrzano članstvo u ovoj najjačoj vojnoj alijansi na svijetu. Politički pregovori o ustavnoj i političkoj konsolidaciji BiH prihvatljivi su ali nakon ulaska u NATO i bez sudjelovanja političkih predstavnika država iz okruženja BiH, a uz prisutnost i podršku ostalih država koje su organizirale i bile garant Daytonskog mirovnog sporazuma. Zbog toga osovina Ruska federacija – Republika Srbija – Republika Srpska žele onemogućiti ili prolongirati ulazak BiH u NATO savez.
TEORIJA I PRAKSA “JEDNAKE KRIVNJE”
Zagovaranje konferencije o BiH, upućivanje na dogovor političkih predstavnika u BiH bez posredovanja međunarodne zajednice, a pri tome stalno pojedinačno mešetarenje pojedinih visokopozicioniranih predstavnika EU u BiH, zatim obezglavljivanje OHR od strane međunarodne zajednice te dopuštanje međunarodne zajednice da se Srbija i Hrvatska direktno miješaju u političke odnose u BiH je kao rezultat imalo procese usmjerene ka dezintegraciji BiH i zbog toga međunarodna zajednica snosi ključnu odgovornost za trenutne (ne)prilike u BiH.
Za svaku od navedenih tvrdnji postoje obilne i neoborive činjenice i argumenti. Teze i tvrdnje tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčáka, a danas izvršnog direktora Vanjskopolitičke službe EU zaduženog za Rusiju, istočne susjede i zapadni Balkan, da Milorad Dodik (SNSD) i Haris Silajdžić (SBiH) snose odgovornost za stanje u BiH, danas svoju reinkarnaciju ponovo doživljavaju u Briselu spekulacijama da Dodik i Zlatko Lagumdžija (SDP) snose podjednaku odgovornost za stanje u BiH, pa čak se i nezvanično tvrdi da su Dodik i Lagumdžija dogovorili podjelu BiH.
Teorija i praksa „jednake krivnje“ koja se i danas, sada preko političke odgovornosti, servira u BiH je princip međunarodne zajednice koji je u konačnici doveo do genocida u BiH i zakašnjele međunarodne intervencije. Također, istraživanja određenih međunarodnih nevladinih organizacija i izvještaji pojedinih izvjestilaca stranih vlada za BiH, koje se bave situacijom u BiH i objavljivanje analiza u vezi sa BiH u kojima se ne analizira situacija u Republici Srpskoj i djelovanje Milorada Dodika, odnosno u svojim analizama prešućuju ključne uzroke krize u BiH je politički bumerang koji ne šteti samo BiH, nego i samoj međunarodnoj zajednici.
Bilo kakve analize lišene analize i zaključaka o djelovanju srbijanske politike na BiH i s tim u vezi djelovanje Milorada Dodika na razbijanju BiH jesu pogrešne analize za koje se ne zna za koju svrhu služe, osim da dodatno iskompliciraju trenutno stanje u BiH. Ključni destruktivni faktor na Zapadnom Balkanu jeste režim srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji preko Milorada Dodika radi na destabilizaciji BiH. Tome doprinosi i nedavno usvojena Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu ("Sl. glasnik RS", br. 4/2011 i 14/2011) i novi dokument Srpske akademije nauka i umjetnosti Memorandum SANU 2. Time je režim Borisa Tadića poslao jasnu poruku, da će i dalje biti destruktivni faktor u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Hrvatskoj.
Analitičaru upozoravaju, da prešućivanje odgovornosti međunarodne zajednice za stanje u BiH je direktno amnestiranje Tadićeve i Dodikove politike prema i u BiH.
U IGRU UVUČENA KATOLIČKA CRKVA
Potpora koja se u posljednje vrijeme stalno upućuje javnim i tajnim kanalima iz Hrvatske svojevrsna je potpora djelovanju dva HDZ-a u BiH. Bez obzira što stranke sa bošnjačkim predznakom nisu pokazale dovoljno sluha za ideje i zahtjeve Dragana Čovića (HDZ), koji je pred izbore napravio sporazum sa Dodikom, djelovanje HDZ je uspjelo u svoje političko mešetarenje uvući Rimokatoličku crkvu (RKC) u BiH što predstavlja najveću opasnost za interese BiH. Činjenica je, da je Katolička crkva, svojim najvećim dijelom u BiH, na čelu sa kardinalom Vinkom Puljićem pružila najveću podršku nezavisnosti BiH i u velikoj mjeri se suprotstavila Tuđmanu u podjeli BiH.
S tim u vezi odgovornost Bošnjaka, kao najbrojnijeg naroda u BiH i njegovog političkog rukovodstva je velika, znajući da se Katolička crkva glede ukupne trenutne situacije u BiH već nekoliko puta oglasila i pozivala međunarodnu zajednicu, ali i Bošnjake da se uključe i pruže potporu da se formira vlast shodno izbornim rezultatima stranaka sa hrvatskim predznakom.
Također, pojedinačni napadi iz Katoličke crkve usmjereni prema Željku Komšiću (SDP), hrvatskom članu Predsjedništva BiH, dodatno otežavaju ukupnu situaciju u BiH, iako je upravo u vrijeme Komšićevog mandata odobren i potpisan sporazum između države BiH i Svete stolice, a zašto to nije urađeno u vrijeme dok su se u Predsjedništvu BiH nalazili kadrovi HDZ-a Dragan Čović, Ivo Miro Jović i Ante Jelavić.
PODVALA MEčUNARODNE ZAJEDNICE
Teze pojedinih međunarodnih organizacija i visokih dužnosnika EU da se „BiH ne može održati na silu“ su sa pravnog, povijesnog i međunarodnog aspekta netačne i nedopustive. Spekulirati, da se država koja ima opstojnost dužu od mnogih država iz međunarodne zajednice održava ili treba održavati uz pomoć sile je još jedna podvala dijela međunarodne zajednice i pojedinih država iz regiona. Država koja ima hiljadugodišnju opstojnost mora braniti svoj suverenitet i opstojnost upravo od vanjskih miješanja i težnji za teritorijalnim otimanjem i rasparčavanjem od onih koji su je svojatali i/ili svojataju.
Posljednju agresiju protiv BiH su realizirale dvije države iz okruženja, Srbija (i Crna Gora) i Hrvatska, koje bi upravo trebale da rade na afirmaciji i priznanju kontinuiteta države BiH, koja svoju hiljadugodišnju opstojnost je upravo gradila i izgradila na suživotu njenih žitelja, a da je sila koja se spominje bila poduzimana na razbijanju BiH, a ne nikako na njenom očuvanju. Vanjski interesi izvan BiH upravo su nanijeli najviše štete BiH, njenim građanima i interesima.
SRBIJA NEKA UHAPSI GENERALA MLADIČA
Analitičari upozoravaju na zabrinjavajuće stanje u Bosni i Hercegovine, koje je kulminiralo poslije parlamentarnih izbora održanih 3.oktobra 2010.godine blokadom formiranja vlasti na nivou države BiH i smatraju da je neophodno hitno poduzeti slijedeće korake:
â— Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko treba da zahtjeva, da se odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH poništi i da se donese odluka o smjeni Milorada Dodika, poslije smjene izvrši njegovo hapšenje i započne sudsko procesuiranje;
â— Visoki predstavnik zajedno sa ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) treba da ponovno pokrene razgovore o konstituiranju vlasti na državnom nivou uz poštivanje izbornih rezultata;
â— Visoki predstavnik treba, da angažira sve raspoložive resurse za prijem BiH u NATO uz hitno rješavanje pitanja statusa državne imovine BiH;
â— Međunarodna zajednica, prvenstveno SAD i EU, treba da sankcioniraju Srbiju zbog nehapšenja glavnog optuženog za ratne zločine u BiH generala Ratka Mladića i zaustave miješanje predsjednika Tadića i Josipovića u unutarnje stvari BiH;
â— Da se donese odluka o uspostavljanju ministarstva poljoprivrede na nivo države BiH, sprovede reforma pravosuđa u skladu sa pravnim redom EU i uspostavi Vrhovni sud BiH.
Add comment