Nakon bure dešavanja tokom i poslije nasilja u Širokom Brijegu, javnosti se po prvi put obratila i navijačka skupina ‘Škripari’ iz Širokog Brijega koja je željela predočiti vlastito viđenje događaja i demantirati određene medijske napise.
Njihovo saopćenje prenosimo u cjelosti.
‘Iako do sada nikada nismo radili ovakvo nešto, odlučili smo ovaj put izdati priopćenje za javnost čuje i drugu stranu priče, koja je, za razliku od one potencirane od strane sarajevskih medija, točna i istinita u vezi događanja prije i nakon neodigrane utakmice IX. kola Premijer Lige Bosne i Hercegovine između N.K. Široki Brijeg i F.K. Sarajevo.
Kao prvo, nije nam jasno kako mediji mogu biti toliko slijepo skloni vlastitoj tiraži i gledanosti te nasjedati i iskorištavati u svojim ‘’objektivnim’’ prilozima priče nedovoljno ‘’ohlađenih’’ i upitno objektivnih pojedinaca, sa obje strane, te koristiti još uvijek neprovjerene informacije i bezobrazno ih plasirati neznajući uopće autentičnost istih, te tako obmanjivati širu javnost i nastavljati potpirivati strasti i huškati narod šireći neprovjerene informacije ili propagandu onoga što im najviše odgovara, a to je zlobna i namjerna promocija Širokog Brijega kao fašistoidne sredine koja je, po takvima, ciljano i planski dočekala brojnije goste na nož, koji su, eto, kako ispada po navodima, za razliku od domaćeg stanovništva, samo htjeli mirno pogledati svoj klub, kao što inače to navijačke skupine diljem svijeta rade i ostali zatečeni i (očito) nespremni i nedužni u svemu tome.
Čitajući pojedine portale, novinske izvještaje te slušajući pojedine novinare, stječe se dojam da su nevinu sarajevsku omladinu organizirano dočekali povampireni Hrvati, da ne izreknemo slučajno neizgovorenu riječ na ‘’U’’, što brojni cinično u izjavama maskiraju, i to samo zato što su oni navijači drugog kluba, i zato što su druge nacije, vjere… I, što je najnevjerojatnije u cijeloj toj priči, očekuje se da javnost vjeruje da je za tih 400-ak navijača pripremana organizirana ‘’čeka’’ od strane malobrojnijih običnih građana Širokog Brijega, i to iz svojih domova i ugostiteljskih objekata, ne mareći uopće za vlastitu sigurnost, sigurnost svoje imovine, svojih domova (naime, tko god je bio na stadionu zna da su te kuće udaljene doslovno desetak metara od samog stadiona), svojih ukućana, žena, djece, i sve to znajući da toliku masu čuva ‘’čak’’ jedna policijska ophodnja, ne znajući uopće da li su npr. možda i u stanju opijenosti, pod utjecajem narkotičkih sredstava, i time izazvali opći nered sa ‘’nevinim sarajevskim navijačima’’??? Jako logično i uvjerljivo. Da. U slučaju da je mjesto radnje Bagdad.
Gospodo draga, nevine grupe ljudi ne napadaju obični narod. Koga u tom slučaju kriviti za počinjenu ogromnu materijalnu štetu, dva zapaljena policijska automobila uz ozbiljnu mogućnost zapaljenja benzinske pumpe, mnoštvo devastiranih izloga, prozora, razrušavanje stadiona, razbijanje automobila oko stadiona, stambenih objekata, to pojedinih slučajeva upadanja ljudima po dvorištima i kućama čak…
Neki od tih građana su svejedno sklonili i prihvatili pojedine prestravljene navijače Sarajeva i vidali im rane, kao što je slučaj bio i sa sklanjanjem unutar prostorija stadiona, što, priznati ćete, i nije baš ponašanje krvožedne linč publike ka nevinim gostima.
Ta navijačka grupacija je iskoristila pravi trenutak i u konačnici prevarila policiju znajući da će nasjesti na njihovu „igru“ oko brojke ljudi koja dolazi s obzirom na najavu od 150 ljudi, ili maglovitom ‘’doći će nas dosta’’. Znali su vrlo dobro da se u isto vrijeme igra utakmica ‘’visokog rizika’’ (dok je ova, ironično, bila okarakterizirana kao utakmica ‘’srednjeg rizika’’) 20-ak kilometara od Širokog Brijega te da osiguranje ne može biti na razini potrebnoj da osigura da sve prođe u najboljem redu, na što su, evidentno, bili jako spremni.
Postoji dosta svjedoka koji mogu potvrditi da su isti ubrzo nakon izlaska iz autobusa spremni i dobro opskrbljeni počeli izazivati probleme i napadati policiju, koje je u osiguranju jednostavno bilo premalo i sa neadekvatnom opremom i obukom za ponašanje u takvim situacijama, te slučajne prolaznike uz međusobna dovikivanja i dobacivanja, eskaliravši u intenzitetu i počevši razbijati sve što su u tom momentu mogli. Zašto bi takvi bili manje vjerodostojni i samim time nezastupljeni?
Ponavljamo, priče da su mogli biti izazvani i isprovocirani u TOLIKOJ mjeri od malobrojnih pojedinaca i naroda da bi počeli sa tim pohodom i devastacijom grada jednostavno ne mogu držati vodu jer tko bi ‘’normalan’’ išao napadati skupinu od 400-ak ljudi u tako maloj sredini, znajući da osiguranje nije ni blizu dovoljnog da smiri situaciju . Skupina koja ne želi sukob i ne potencira ga, mogla bi takvo što riješiti i na drugi način.
Vidjevši da je osiguranje apsolutno neadekvatno i nedostatno, frakcija navijača je sa kačketima, maskama na licu i ‘’navijačkim rekvizitima’’ u rukama, započela svoj pohod. Tko zna na kraju kako bi se i kada bi se zaustavilo sve to da se grupa momaka kojoj ovaj grad znači više od pukog slova, nije digla i reagirala kako jest. U prvom proboju prema njima, te rezultirajućem proboju policijskog kordona od strane Sarajlija, te iste je skupina navijača Sarajeva zasula kamenjima koje su vrlo vjerojatno već i prije uz put pripremili. Uzvraćeno im je istom mjerom i napravljeno što je svatko trebao napraviti i što je jedino i mogao u takvoj situaciji napraviti kad si napadnut u vlastitom gradu.
Direktno se stalo u obranu grada, već u tim trenucima je to već preraslo u nešto više od ‘’običnog okršaja’’ navijača s obzirom da su na udaru bili obični građani i prolaznici sve do gore opisanog trenutka, a očito je malobrojna i uspaničarena policija u tim trenucima bila nemoćna da to sama napravi. Sukobi su se nastavili dosta dugo, a netko je „pametan“ u grad pustio još jednu grupu sarajevskih navijača tako da smo se u jednom trenutku u svom gradu našli između protivničkih navijača sa zapadne i istočne strane. Scene kao u SF filmovima, doslovce, i pravi obračun na ulicama.
Klub navijača ‘Škripari’ se ograđuje od bilo kakvog dovođenja u vezu sa upotrebom vatrenog oružja i nipošto ga koristili nisu i to je jasno svima onima koji su u svemu tome sudjelovali. Ipak, malo po malo, počele su pristizati jače policijske snage iz Mostara, uspjeli su obuzdati tu, po brojnim medijima i svjedočanstvima, ‘’nevinu sarajevsku omladinu’’, i u konačnici ispratiti iz grada. Sve ono što se desilo pri tom ispraćanju van grada nije za pravdanje niti to pokušavamo, usprkos visokim strastima, nabijenim emocijama i prevladavajućem mentalitetu mase, ali je realan odraz apsolutnog zgražavanja i revolta ljudi ka nezapamćenom i besmislenom kaosu i razbijanju vlastitog grada koje su doživjeli od strane navijača F.K. Sarajeva toga dana.
U konačnici, pao je ljudski život, sve drugo je naspram toga nevažno i mora pasti u drugi plan. Opravdanja za takvo što nema jer ništa nije vrijedno ljudskog života, kamoli jedna, što je trebala biti, sportska predstava, i ovim putem Klub Navijača ‘Škripari’ izražava svoju iskrenu sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminulog Vedrana.
Ali, nemojmo biti licemjeri i u cijeloj toj ‘’priči’’ prebacivati na nekoga krivnju tko nema veze s početkom svega toga, mi nećemo prebaciti krivnju ni na koga i priznati ćemo sve što se dogodilo kako jest, i to znaju oni koji su bili tu, ali ćemo isto tako otvoreno poručiti prijateljima preminulog momka da se duboko upitaju : ‘’Je l’ do ovoga zaista moralo doći?’’.
Pored tragičnog i besmislenog gubitka mladog života, najviše nas boli pristrano i neobjektivno izvješćivanje, pozivanje na razne insinuacije i neistine, količina mržnje i generalizacija prema jednoj sredini, ‘’zaboravljajući’’ sve svoje grijehe ili žalosnu činjenicu da se takvo što dešava diljem BiH iz ovog ili onog povoda, te odbacivanje krivnje nakon svega, da ne kažemo u najmanju ruku neravnomjeran raspored iste.
Mi ćemo uvijek stati i naš Široki braniti, ako to netko ne shvaća, onda neka se zapita sam gdje sve problem leži, te da li bi vi napravili drugačije, okrenuli se i jednostavno odšetali da je u pitanju vaš grad.
Škripari 1996
Add comment