Kozarac.ba

Kursna lista retorike

Milorad Dodik je rekao da su masakri na Markalama i tuzlanskoj Kapiji inscenirani. Milorad je kazao da ga ucjenjuju predstavnici "jedne ambasade koja je veoma moćna na ovim prostorima".

Dodik je prijetio glasačima u Kneževu uz impresivne ovacije onih kojima je prijetnja upućena: "Ako slučajno glasate za nekoga drugog onda ćete vidjeti šta je Milorad Dodik". Milorad je prijetio referendumom za otcjepljenje. I dalje prijeti. Dodik je poželio novinaru Federalne televizije Miši Vidoviću da "dobije pritisak i da mu otkaže srce i sve ostalo".

Nebojša Radmanović je jednog dana za NATO, Milorad sljedećeg za demilitarizaciju. Onda to poslušni Nebojša pragmatično spoji u i za NATO i za demilitarizaciju. Da bi Dodik konačno definisao stav da su za NATO "ali procedura koja treba da se provede mora da manifestuje volju ljudi koji ovdje žive". Nikola Špirić deklarativno se kune na fanatičnu odanost Bosni i Hercegovini. Slavuj bi promijenio Krivični zakon BiH i osudio 95% Bošnjaka.

Vjerujete li Miloradu Dodiku? Slavuju, Nikoli Špiriću, Radmanoviću? Šta je Milorad Dodik?

Dodik, Špirić, Slavuj, uz još stotine, hiljade njih, učinili su da u našoj zemlji danas riječ jako malo vrijedi. Dobro poznatom raspodjelom moći u društvu, gdje većina stvari ide odozgo prema dolje, sa izuzetkom novca koji ima obratnu putanju, prvenstveno političari su doveli do potpune inflacije riječi. Da postoji kursna lista riječi, kao ona kojom se mjeri vrijednost novca, jedna bosanska riječ bila bi na dnu, njena vrijednost je mizerna. Kao ni konvertibilnu marku, niko je ne bi htio mijenjati za neku drugu valutu. Ovdje se ne misli što se kaže, riječi su tek paravani iza kojih treba otkrivati skriveni smisao. Riječ nije ono što znači nego neka misao koju nosi okačenu na svoja leđa, skrivenu od čula sluha i njenog stvarnog značenja, nagađanu razmišljanjem. Jezik koji imamo da bi smo se sporazumjeli, po čemu se razlikujemo od drugih nacija i kultura, umjesto razumijevanja i razgovaranja služi samo kao uzgredni, grubi orijentir iza kojeg stoje tajanstvene namjere. To što nas odvaja od životinja i drugih plemena više ne znači ništa ni nama samima.

Svakodnevni život pratio je i kopirao "visoku politiku". Slušanjem njihovih govora, uvidjevši da su oni najuspješniji i najmoćniji članovi društva, "sofisticirani" govor praznih riječi prihvatio je i narod. I pogrešno ga počeo smatrati odlikom pametnih i prosvećenih. Nije rijetkost da se za pričljivu, živahnu djecu kaže da će biti političari. Količina "praznog hoda" u nečijem govoru predstavlja granicu po kojoj se počinje izdvajati iz "običnog svijeta" i priključivati blagoglagoljivoj eliti. Ko zna na pet različitih načina odgovoriti na pitanje zašto nije napisao zadaću, već je kandidat za parlamentarca.

Da se ostvarilo ono što je Dodik pričao, Republika Srpska bi već bila nezavisna, samoodrživa zajednica. Postojali bi dokazi da Srbi nisu gađali Markale i tuzlansku Kapiju. U Kneževu bi saznali šta je Milorad Dodik. Mišo Vidović bi sa nekog drugog svijeta posmatrao kako Mile luduje. Slavuj bi bio u strasnoj vezi sa Sonjom Biserko. I Stašom Zajović u isto vrijeme. Nikola Špirić bio bi počasni doktor Fakulteta islamskih nauka. Rajko Vasić prestižni kolumnista "New York Timesa". Nebojša Radmanović bio bi ambasador BiH pri NATO-u. Da barem nešto vrijedi to što su govorili.

Dodik nije iskreno mislio kad je govorio o referendumu kao što je sam kasnije potvrdio. Miši Vidoviću je poželio da umre jer je njemu samom vjerovatno skočio pritisak nakon objave da je istraga o pronevjerama u toku. U Kneževu je Mile priprijetio svjestan lokalnog demokratsko-političkog stepena razvoja. Slavuj naravno ne voli Sonju Biserko, on se samo prostački šalio. Kao i Milorad sa Teheranom. Nikola Špirić nije odan zemlji čiji je Predsjedavajući Savjeta ministara. Nebojša Radmanović je za pristupanje NATO-u ali sluša šefa stranke.

Kada su olako izrečene, kada se ne misli ono što se kaže, kao u ekonomiji, riječi gube vrijednost i značenje, devalviraju do potpunog bankrotstva i neprepoznavanja. Ostaju bez pokrića kao propala valuta. Bosnom i Hercegovinom putuju kolone praznih, besmislenih, bezvrijednih riječi stvarajući rezignaciju i defetizam. Nacionalna kulturna valuta je bijedna. Bijedni su stanovnici ove zemlje, sa bijednim platama, javnim mnijenjem, sredstvom komunikacije, ljudskim vrlinama odabranih zastupnika. Zgaženi ponižavanjem onih kojima su poklonili povjerenje, sluđeni njihovim opasnim pričama. Razaranjem prirode jezika postigli su da se smatra normalnim da se nikome ne vjeruje.

Mizernost komunikacije primijetio je i Valentin Inzko. Rekao je da slutnje iz BiH i inostranstva da bi moglo doći do ratnog scenarija nisu realne i da svi moraju biti svjesni dodatne težine izgovorenih riječi ovdje, u Bosni, zbog tragične ratne prošlosti.

"Svi moraju o tome voditi računa. Građani zaslužuju odgovorne političare i politiku koja vodi naprijed, u blagostanje, a ne u tragičnu prošlost. Odgovornost leži i u izjavama. Strelice idu u tijelo a riječi u dušu. Potrebno je pokazati više odgovornosti", kazao je Inzko "Večernjim novostima".

Nije mogao biti više u pravu. Riječi pogađaju pravo u dušu, one prazne je uništavaju i čine siromašnom. Otkidaju komad po komad, dok ne ostane prazna ljuštura. Posebna težina je kao pero lagana u shvatanju "naših". BiH političar je kao kofer sa duplim dnom – morate doći do onog skrivenog da znate šta tu ima.

Na najavu istupanja srpskih delegata iz Skupštine BiH, Inzko je rekao da se "problemi ne mogu rješavati na način da se stvaraju još veći".

"To se zove eskalacija, koja pogotovo na ovom prostoru ne donosi ništa dobro. Volio bih kad bi političari u BiH bili malo svjesniji efekta koji ima javna riječ i kad bi bili malo oprezniji u izošenju svojih stavova. Ne znam kako bi iko imao koristi od povlačenja srpskih kadrova iz institucija BiH – građani RS sigurno ne", kategoričan je Austrijanac.

Ponovo je u pravu. Inzko koji dolazi iz drugačije sredine, kao i Miroslav Lajčak ranije, brzo su uočili pogubne "igrarije" domaćih političara. Apelovanje na njihovu savjest i pozivi na odgovorno ponašanje nemaju nikakvog efekta. Godine apsolutističkog djelovanja, nedjela bez sankcija, utrli su i zacementirali put u ponašanje bez ikakve odgovornosti. Plodovi takvog rada, materijalno bogatstvo, neobuzdana moć, su snažniji afrodizijaci od nemoćnih upozorenja evropskih službenika. Moralne skale izabranih, legitimnih, prešle su postojeće granice i zauvijek eksplodirale.

Koliko god uvažavali teorije po kojima BH političari namjerno gaze unutrašnje biće stanovnika vlastite zemlje, teško da su u potpunosti svjesni destruktivnosti njihovog djelovanja. Dodikova vulgarna, napadna, rušilačka retorika jednako pogađa i stanovništvo njegove voljene Republike, zbog koje navodno i čini sve. Jasno da mu nije cilj da ima mase apatične omladine, uništenog povjerenja i obogaljenih emocija, koja neće biti sposobna da unapređuje i razvija društvo. Atmosfera u kojoj niko nije odgovoran za to što radi a pogotovo za ono što priča djeluje baš tako. Niko ne vjeruje u snagu i postojanje države, rezignacija je sveprisutna. Nema bolje potvde od anketa u kojima većina mladih već godinama unazad želi napustiti vlastitu zemlju, koje se ne razlikuju po entitetima gdje se sprovode. Ovakvu domovinu rijetko ko želi.

U potpunom nedostatku krivičnih sankcija političari se bez ustručavanja prepuštaju "čarima primitivizma", huškačke retorike, riječima bez uporišta i značenja. Njihovu neodgovornost bosanski birači redovno nagrađuju na izborima pa je sasvim razumljivo neobuzdano verbalno divljanje čiji najslikovitiji primjer je premijer Republike Srpske. Krivične prijave iz Sarajeva i Tuzle nakon njegovih posljednjih ispada mogle bi nešto promijeniti.

Milorad Dodik je verbalni sadista i terorista. Postao je avet koja je obuzela Bosnu i Hercegovinu. Svi iščekuju njegov novi nastup i strahuju od onoga što će reći.

Nebojša Radmanović je vjeran svakom režimu u kojem je bio funkcioner, a bio je u skoro svim. Nikola Špirić sabotira zemlju čiji je predsjedavajući Savjeta ministara. Slavuj je čovjek kojeg su izopačene društvene vrijednosti izbacile tamo gdje je sada, gdje mu nije mjesto. Kojeg je nekad davno neko kao i Rajka Vasića prevario da imaju nešto podijeliti sa javnošću, a zlo vrijeme im dalo šansu koju su čvrsto zgrabili. Publika u Kneževu koja oduševljeno pozdravlja premijera koji im otvoreno prijeti ništa bolje nije ni zaslužila. SNSD je protiv ulaska u Sjevernoatlantsku vojnu alijansu.

Jedno od sigurnih mjerila kojim možete mjeriti čovjeka je koliko stoji iza svojih riječi. Ko posjeduje manje paravana, čiji govor ostavlja manje praznina, ko se ne skriva iza skrivenih značenja – iskreniji je čovjek. Pošteniji insan. U vremenu umnožavanja svakovrsnih gadosti, praznine javnog prostora, bezbrojnih uludo potrošenih bezvrijednih stranica, vagona njihovih licemjernosti koje uzimaju žrtve – ako znate nekog – držite ga za riječ. Ili glasajte za njega.

(Draško Ajder; 6yka)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.