VRIJEME JE ZA NOVU BOÅ NJAČKU POLITIKU U REPUBLICI SRPSKOJ !?

Podstaknuti katastrofalnim rezultatima politike bošnjačkog rukovodstva u RS-u, pozivamo građane RS-a bošnjačke nacionalnosti da podignu svoj autentični glas i pokrenu mehanizme za demokratsku promjenu sadašnje garniture neuspješnih bošnjačkih političara u RS-u, a sve u cilju stvaranja uslova dugoročnog opstanka bošnjačkog naroda na ovim područjima i njegovog jasnog pozicioniranja u odnosu na ukupno društveno-ekonomsko i političko okruženje.

Najviše rangirani, najodgovorniji bošnjački politički predstavnik u RS je oličen u funkciji potpredsjednika RS. Trenutno već 6 godina, na ovoj visokoj poziciji nalazi se gospodin Adil Osmanović iz Stranke demokratske akcije.

Gospodin Osmanović ujedno obnaša i funkciju potpredsjednika Stranke demokratske akcije. U tom smislu postavlja se logično ključno pitanje: kakvi su to rezultati politike koju personificira gospodin Osmanović u RS sa aspekta unapređenja ukupnog stepena kvaliteta života građana bošnjačke nacionalnosti u RS?

Ukratko bi odogovor jednoznačno glasio, nažalost, da nije postignut nikakav značajniji napredak u pogledu pozicioniranja bošnjačkog faktora kao ravnopravnog sudionika u kreiranju, prvenstveno, političkih odluka u RS.

Pođimo redom, bošnjački narod je nakon Dejtonskog Mirovnog sporazuma jasno formulisao svoj ključni strateški cilj kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina i povratak Bošnjaka u RS.

Ovaj cilj i jasnu platformu regeneracije ratom uništenog tkiva Bosne i Hercegovine je jasno postavio prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Alija Izetbegović, koji je putem poluga sistema vlasti instrumentalizirao i operacionalizirao aktivnosti koje su vodile ka realizaciji navedene platforme bošnjačkog političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini.

Ova platforma je polučila i vidljive rezultate koji su ostvareni u vremenskom periodu od 1996.godine, pa praktično sve do smrti predsjednika Izetbegovića, 2003.godine.

U tom periodu stvoren je povoljan ukupni ambijent na provedbi ovoga ključnog postavljenog cilja bošnjačke politike, a to je operacionalizacija Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, i to se manifestiralo ogromnom podrškom svih relevantnih domaćih i međunarodnih institucija kada su u pitanju povratak izbjeglica i obnova multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine.

U tom periodu je obnovljena većina stambenog fonda povratnika, u tom periodu se vratila većina povratničke populacije, u tom periodu je započela obnova svih sfera društveno-ekonomskog života povratničke populacije u RS, u tom periodu je započela obnova većine porušenih vjerskih objekata u RS, itd.

Svi ovi efekti su jasan izraz  ispravno formulisanih ciljeva tadašnje bošnjačke politike, oličene u viziji prvog predsjednika Alije Izetbegovića, kao i , za takve uslove, optimalno izabrane strategije na implementaciji tih ciljeva, odnosno izboru najpovoljnijih alternativa za regeneraciju degradiranog multietničkog tkiva Bosne i Hecregovine.

Nakon smrti predsjednika Izetbegovića, nažalost, nije došlo do nastavka provođenja jasno postavljene strategije, niti do redefinicije ciljeva i strategija bošnjačkog naroda na prostoru entiteta RS.

Za ovakvo stanje, tj. stanje u kojem bošnjački narod u RS nema jasno utvrđene ciljeve, a samim tim niti jasnu strategiju za provođenje bilo kakvih ciljeva, najveću odgovornost snose upravo ključni predstavnici bošnjačkog naroda u demokratski izabranim polugama zakonodavne i izvršne vlasti u RS. Bošnjačkom narodu u RS nije jasno kakva je njihova perspektiva opstanka na ovim prostorima, jer njihovi izabrani predstavnici nemaju nikakvu viziju, ciljeve, niti strategiju implementacije ciljeva za unapređenje sveopšteg stanja bošnjačkog naroda u RS.

Polazeći od ovih činjenica, kao i drugih relevantnih dokaza koji idu u prilog opštem negativnom karakteru politike bošnjačkog naroda u RS, postavlja se logično pitanje, šta je alternativa ovakvom stanju?

Građani entiteta RS bošnjačke nacionalnosti su pokrenuli inicijativu i kampanju za zaustavljanje ovakvih negativnih trendova po bošnjački narod u RS, te ovim putem skreću pažnju javnosti na pogubnost ovakve politike, te pozivaju na preduzimanje konkretnih dugoročnih mjera i aktivnosti za utvrđivanje vlastitih autentičnih ciljeva i strategije bošnjačkog naroda u RS, jer trenutno na političkoj sceni nemamo nikakve koncepte.

Trenutno, već spomenuti potpredsjednik RS Adil Osmanović je izabran na ovu funkciju kao građanin opštine Teslić (RS), a opšte je poznato da gospodin Osmanović ne živi u Tesliću, nego u Tešnju (Federaciji BiH) i na ovaj nači javno obmanjuje  birače Bošnjake u RS da je upravo on njihov autentični predstavnik.

Također, kada bi se uvažila i ova činjenica da je zbog eventualnih porodičnih razloga gospodin Osmanović „primoran“ da živi u Federaciji BiH, druge činjenice nesumnjivo govore o ukupnom odnosu i bahatosti prvog čovjeka u Bošnjaka u RS.

Naprimjer, činjenica da na radnom mjestu prosječno boravi jedan ili dva dana sedmično, te uz to da mu se za takav kratak boravak iz budžeta RS-a plaća mjesečna kirija od 3.600 KM na ime stanovanja u Banja Luci jasno govore o njegovom odnosu prema funkciji potpredsjednika RS-a koju su mu povjerili Bošnjaci Republike Srpske u već dva izborna mandata (od 2002. Godine).

Nadalje, da li su njegova plata od približno 5.000 KM i sve beneficije koje mu stoje na raspolaganju (službeni automobil, telefon, sekretarice, kabinet, itd.) dovoljni da uozbilji svoj ukupni, a prije svega, svoj moralni kredibilitet u odnosu na najvišu funkciju koju obnaša.

Gospodin Osmanović, sem nekoliko primjera za koje zna cijela Banja luka, nije zaposlio niti jednog Bošnjaka u RS, gospodin Osmanović vlastitim aktivnostima nije obezbijedio obnovu niti jedne povratničke kuće u RS, gospodin Osmanović nije okupio pamet bošnjačkog naroda u RS da pita i za mišljenje intelektualne i svake druge elite o strategijama za progres i razvoj bošnjačkog društveno-ekonomskog i političkog faktora u RS, itd, sve u svemu, potpredsjednik RS Adil Osmanović nije obezbijedio nastavak utvrđene strategije bošnjačke politike u RS koju je uspješno vizionirao i stavio u funkciju prvi predsjednik BiH, rahmetli Alija Izetbegovića.

Uzimajući u obzir sve gore navedeno, pozivamo potpredsjednika RS-a gospodina Osmanovića da se dostojno dobrovoljno povuče sa ove visoke funkcije, ukoliko želi da osigura barem minimum moralnog ličnog dostojanstva, jer je bošnjački narod u RS jasno prepoznao ovu politiku, odnosno odsutnost bilo kakve jasne politike bošnjakog naroda u RS, personificirane i označene kroz njenog najviše rangiranog političara u RS.

S druge, pak strane, ovim putem želimo da ukratko predstavimo polaznu platformu neformalne grupe građana bošnjačke nacionalnosti iz RS u odnosu na predložena dva ključna cilja bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini.

Prvi, glavni i trajni cilj bošnjačkog naroda u smislu zadovoljenja njegovih državnih potreba (interesa) treba da bude označen kao:

„POSTOJANJE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE, U MEčUNARODNO PRIZNATIM GRANICAMA, SA SUVERENITETOM I TERITORIJALNIM INTEGRITETOM NA CIJELOM NJENOM TERITORIJU, ČLANICOM UJEDINJENIH NACIJA I EVROPSKE UNIJE, DRŽAVOM RAVNOPRAVNIH GRAčANA I NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE“.

Ukoliko bude postignut konsenzus o (re)definiciji prethodno navedenog ključnog cilja bošnjačkog naroda, nema sumnje da će se i ostali ciljevi, uslovno rečeno, nižeg hijerarhijskog ranga, moći realizovati na pravi način (efikasno), u pravo vrijeme (efektivno).
Označavajući navedeni strateški cilj bošnjačkog naroda „trajnom kategorijom“, i uzimajući u obzir tendencije koje u sadašnjosti dovode do narušavanja (entropije) državnog sistema Bosne i Hercegovine u cilju njenog konačnog raspada (uništenja), za drugorangirani strateški cilj bošnjačkog naroda postavlja se pitanje

„ODABIRA MEHANIZAMA I METODA KOJIMA ČE TRAJNO BITI ONEMOGUČENA PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE, ODNOSNO NJEN RASPAD I UNIŠTENJE“.

Kada se ima na umu da je gore navedeni prvi cilj (ne uzimajući u obzir članstvo u EU), praktično, i postignut potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Dejtonu, bošnjačkoj društvenoj, a prije svega, političkoj eliti ključni zadatak u narednom kratkoročnom periodu od 1 do 3 godine treba da bude ispunjavanje drugog, navedenog, cilja.

Naizgled jednostavno rečeno, formulisano u nekoliko riječi proste rečenice, međutim, stvarno, suštinski, veoma složeno, kompleksno i pitanje nad kojim se trebaju aktivirati sve snage unutar bošnjačkog društvenog faktora u zemlji i dijaspori, kako bi se uklonila i najmanja sumnja u vidu postojanja dugoročne nesigurnosti Bošnjaka za opstojnost  njihove matične državne zajednice – Bosne i Hercegovine, u kojoj oni već stoljećima dijele životni prostor, slobodu, prava i sve ostale obilike potreba sa svojim komšijama Srbima, i Hrvatima i ostalim etničkim skupinama.

Ovaj drugi navedeni cilj treba da bude realizovan, prvenstveno, u obliku tzv. "reforme ustava u Bosni i Hercegovini“, u koji treba da se ugrade odredbe kojima će biti zagarantovana ključna potreba bošnjačkog naroda za trajnim postojanjem države Bosne i Hercegovine, naravno ravnopravno uvažavajući potrebe i ostala dva konstitutivna naroda u BiH u smislu ispunjavanja njihovih zahtjeva u cilju postizanja potpune ravnopravnosti i otklanjanja bilo kakvih vrsta strahova i nesigurnosti, prvenstveno misleći na njihove interpretacije takvih strahova od dominacije bošnjačkog naroda, kao najbrojnije etničke skupine u BiH.

Bošnjačka društvena elita treba jasno naglasiti da ova dva navedena cilja proističu iz historijskog kontinuiteta državnosti BiH, kontinuiteta prisutnosti Bošnjaka na ovim prostorima, njihove potrebe za postojanjem vlastite domovine, kao i potrebe za uklanjanjem straha od ponavljanja genocida i ostalih oblika zločina koji su počinjeni prema njima u proteklom periodu, a naročito zločina koji su Bošnjaci preživjeli u periodu od 1992. Do 1995.godine.

Ukoliko bošnjački politički faktor uspije realizovati ispunjenje prethodno navedena dva ključna cilja bošnjačkog naroda, možemo zaključiti da je urađeno više od 50% zadataka koji se dugoročno postavljaju pred bošnjački narod, u cjelini.

Ostali zadaci iz utvrđene strategije bošnjačkog naroda trebaju da se, u prvom redu, odnose na povećavanje stepena kvaliteta života svih građana u Bosni i Hercegovini, tj. Primaran zadatak svih Bošnjaka u zemlji i dijaspori treba da bude stvaranje ekonomski jake i prosperitetne Bosne i Hercegovine, koja će pružati sve uslove primjerene modernoj i razvijenoj evropskoj državi.

Ne ulazeći u detaljnije elaboracije ostalih, ništa manje bitnih, strateških ciljeva bošnjačkog naroda, u ovome tesktu bih se zaustavili na prethodno navedenim ciljevima, izražavajući nadu da se svi Bošnjaci u zemlji i dijaspori možemo okupiti, u kritično dovoljnoj kvalitativnoj masi, oko ovih ciljeva, i time jasno i nedvosmisleno utvrditi vlastitu poziciju u odnosu na ukupno okruženje u kojemu bitišemo, tj. sa kojim okruženjem u simbiozi predstavljamo sistem zajedničkih normi i vrijednosti.

U Banja Luci, januara 2009.godine
Neformalna grupa građana bošnjačke nacionalnosti iz RS

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • rue Garancière
  • St. Germain
  • Thermopyles by night
  • Ella
  • Baobabs
  • Vaudou
  • Zombi
  • rue Clovis
  • Saint-Étienne-du-Mont

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.