“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Zahvala pripada Allahu! Zahvaljujemo Mu, pomoć od Njega tražimo, uputu od Njega tražimo, oprost od Njega tražimo. Tražimo utočiste kod Allaha Uzvišenog od zla naših duša i naših loših djela. Onog kog Allah uputi – u zabludu ga niko ne može odvesti, a onog kog ostavi u zabludi – nećeš mu naći prijatelja upućivača. Kome Allah ne dadne svjetlo, pa taj svjetla ni nema. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji druga nema.
Počastio nas je najboljom Knjigom i najboljim Vjerovjesnikom koji je ikad poslat. Islamom nas je učinio najboljom zajednicom među ljudima – naređujemo dobro, odvraćamo od zla i vjerujemo u Allaha.
Svjedočim da je naš prvak, naš vođa, naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i vođa na našem putu Muhammed ibn Abdullah, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i drugove, koji su mu vjerovali, podržali ga, potpomogli i slijedili svjetlo koje je s njim spušteno. Ti su spašeni.
Neka je Allah zadovoljan onima koji njegovim pozivom pozivaju, koji njegov sunnet slijede i za uzor ga uzimaju, te koji se po uzoru na njega bore da svjetlo islama sija do Sudnjeg dana.
Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi veli:
“A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju; ‘Mir s vama!’ i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći; i oni koji govore; ‘Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu doista propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište’; i oni koji kad udjeljuju ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine; i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio; i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno; i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu; i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’ – oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani, u njima će vječno ostati – a kako su one divno prebivalište i boravište!” (Furkan: 63-76)
Istinu je rekao Uzvišeni Allah!
U okviru ovog časnog ajeta prikazan je portret robova Milostivog. U njemu je Allah pojasnio kriterijume i mjere te odabrane grupe ljudi. Allah ih je učinio primjerom na koji se treba ugledati i uzorom za kojim se treba povoditi.
Robovi Milostivog su oni robovi čija se pripadnost dovodi u vezu sa samim Allahom, dž.š. Znamo da postoje robovi šejtana, taguta, strasti, dinara i dirhema. Poslanik, a.s., je rekao: “Propao je rob dinara, dirhema, i crno porubljenog ogrtača.” Dakle, kada postoje robovi slave i časti, pića i droge, žena i strasti, onda, također, postoje i robovi Milostivog. To su oni robovi od kojih je šejtan digao ruke iz nemoći da ih se dočepa:
“E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih, među njima, robova iskrenih!” (Sad: 82-83)
Allah, dž.š., također, veli:
“Ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (El-Isra: 65)
To su robovi koje je Allah spomenuo u Kur'anu zajedno sa Svojim atributom, Milostivi, a to nam ujedno nagovještava da su oni Njegovi milosnici i da su pod okriljem Njegovog rahmeta, te da ih milost okružuje i s lijeva i s desna, iznad i ispod njih, jer su oni, doista, robovi Milostivog. Prije toga, u ovoj suri, Allah je o mušricima rekao:
“A kad im se rekne: ‘Padajte ničice pred Milostivim!’ – oni pitaju: ‘A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ’? I još se više otuđuju.” (El-Furkan: 60)
Na drugoj strani postoje ljudi koji su spoznali Milostivog i imaju ispravno poimanje o Njemu. Oni izvršavaju ono što im je zapoviđeno. To su iskreni robovi. To su robovi koji Allahovu vjeru iskreno ispovijedaju, a njih je Allah dostojnim toga učinio.
Da li želiš biti u vezu sa Allahom, dž.š.?
Da li želiš biti od robova Milostivog?
Želiš li biti dio tog društva?
Ako želiš, onda saznaj njihovu bit, svojstva i karakteristike. Spoznaj ko su robovi Milostivog kako bi se potrudio da budeš jedan o njih.
Ovdje se ne radi samo o pričanju i pozivanju, već o nečem mnogo značajnijem. Puno je onih koji za sebe govore: “Ja sam jedan od robova Milostivog”, ali mu njegova djela govore i kazuju: “Ne, ti si jedan od robova šejtanovih!”
Robovi Milostivog imaju odlike, svojstva i specifičnosti. Njih je Allah spomenuo u navedenim ajetima, a nema ništa preče nego da se i mi okitimo svojstvima iz tih ajeta.
Prvo svojstvo robova Milostivog je da oni po zemlji spokojno hodaju. Pogledaj kako je Alah, dž.š., ovim svojstvom otpočeo opisivanje svojih robova: “Oni koji po Zemlji mirno hodaju.”
Zašto se hodanje toliko uzima u obzir?
Zar način i svojstvo hodanja imaju značaj kod Allaha, dž.š.?
Da, ono zauzima važno mjesto, jer je to upravo odraz mentaliteta i morala onoga koji hoda. Oholi i nasilni ljudi imaju svojstveno hodanje, a skrušeni vjernici imaju sebi svojstveno hodanje. Oni hodaju spokojno i uljudno. Kod njih nema oholosti, niti silništva. Oni se ni nad kim ne nadvisuju. Oni nisu nakostriješeni i naduveni. Niko među njima ne hoda umišljajući: “O Zemljo, rascijepi se jer ja nad tobom hodam!” Ne, oni hodaju i poistovjećuju se sa onima koji znaju da su iz zemlje izašli i da se u nju vraćaju.
“Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.” (Ta-ha: 55)
Među Allahovim mudrim savjetima koji se nalaze u suri “Isra” nalazi se i zabrana obijesnog, razuzdanog, uobraženog, umišljenog i gordog hodanja. To je upravo ovaj savjet:
“Ne idi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti, ni brda u visinu dostići.” (El-Isra: 37)
Nećeš probiti zemlju bez obzira koliko po njoj udarao stopalama, niti ćeš brda u visine dostići bez obzira koliko podizao vrat i uzdizao glavu, pa zato hodaj skrušeno da bi te Allah zavolio i da bi te zavoljeli ljudi. A znaj da Allah ne voli oholog i hvalisavog. Zato nalazimo da Kur'an u slijedećem ajetu govori o Lukmanovom sinu kojeg je Lukman savjetovao:
“I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman: 18-19)
Nemoj ljudima govoriti bez naklonosti i bez prijatnog lica. Nemoj dopustiti da budeš nemaran naspram ljudi kada oni s tobom budu pričali, već ih prihvati i sa njima vedra lica govori. El-muhtal je onaj koji demonstrira tragove oholosti u djelima, a El-fehur je onaj koji manifestira tragove svoje oholosti u riječima, govoreći, naprimjer: “Ja sam taj, sin toga i toga, porijeklom od tog i tog plemena!”
Allah ne voli uobražene niti hvalisave, već voli skromne koji znaju svoju vrijednost i koji ne ponižavaju nijednog čovjeka.
“Oni koji po Zemlji mirno hodaju” ne predstavljaju one koji koračaju zemljom isposnički i simulantski, kao što čine neki koji sebe pripajaju bogobojaznim i dobrim ljudima, te se predstavljaju kao bigoti. To nikako ne znači, jer tako nije radio Poslanik, a.s., niti njegovi drugovi.
Poslanik, a.s., bi hodao, kako nam prenosi Alija, r.a., odmjereno, isto kao da bi silazio sa visine na niže, a to je hod odlučnih, odvažnih i hrabrih ljudi, kako nam to Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, veli.
Ebu Hurejra veli: “Nisam vidio ništa ljepše od Poslanika, a.s., isto kao da Sunce plovi njegovim licem; niti sam vidio da neko hitrije hoda od Poslanika, a.s., kao da mu se zemlja prostire. Mi se u tome trudimo, ali je on indiferentan.”
Dakle, Poslanik, a.s., nije bio bigot, niti je bio lijen. U prethodnom hadisu hitrina ne znači nestanak staloženosti, već označava sredinu. Dakle, ne oslikava pretjeranu brzinu, niti lijenost. To je hod vjernika koji u sebi sadrži istovremeno snagu i blagost.
Tako je jednom Omer, r.a., vidio mladića kako simulativno hoda, pa ga je upitao: “Jesi li ti bolestan?” On mu reče: “Ne, nisam bolestan.” Onda mu Omer reče: “Nemoj tako hodati”, te ga nakon toga ispravi svojim bičem. Vjernik treba hodati hodom jakih i skromnih ljudi.
Jedna sahabijka je ugledala grupu momaka kako nespretno hodaju, pa je upitala ko su oni. Rekoše joj da su to isposnici. Ona na to reče: “Tako mi Alaha, kada bi Omer, r.a., hodao, on bi brzo koračao, kada bi pričao, glasno bi govorio, a kada bi udarao, to bi zaboljelo, a ipak je bio istinski isposnik.”
Sve njegove radnje bi ukazivale na snagu a ne na simulaciju. Odmjereno hodanje ne znači da se treba simulacijski i bolesno ponašati pri hodanju. Islam ne želi čovjeka koji tako hoda. Omer, r.a, je vidio jednog čovjeka kako je u namazu pognut i da klanja povijenog vrata, pa mu je bičem podigao vrat i rekao: “O ti, podigni glavu i nemoj umrtviti našu vjeru, Allah te umrtvio. Skrušenost je u srcu, a ne u vratu.”
Od poniznog hoda se to traži.
“Oni koji po Zemlji mirno hodaju” znači da oni idu odmjereno, skromno, uz snagu i osrednju brzinu, s obzirom na njihov ustaljeni običaj i mogućnosti. Sva je opreznost ovdje da čovjek ne ide oholo i gordo, jer je Poslanik, a.s., na to itekako upozorio, rekavši: “Ko sebe uzdiže i hoda nadmeno, srest će Allaha, a On će biti na njega srdit.”
“Kada je čovjek prije vas gordo sa svojim ogrtačem i samodopadljivo koračao, Allah mu je probio zemlju i on je u nju sve do Sudnjeg dana propadao.”
Dakle, kada čovjek sa svojim ogrtačem ide ekstravagantno, a uz to je samodopadljiv, ponosito ohol, Allah učini da propadne u zemlju isto kao što je učinio sa Karunom kada je došao svom narodu sa ukrasima, odnoseći se prema njima oholo i gordo, pa ga je Allah kaznio, kako se navodi u Kur'anu:
“I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (El-Kasas: 81)
Čime se onda ljudi diče?
Zašto se nadmeno ponašaju?
Zašto se uzdižu nad ostalim ljudima?
Kada bi se takvi ljudi osvrnuli na sebe – kao što veli Imam Gazali – spoznali bi da su im očevi tekućina, a djedovi zemlja, kao što veli Allah, dž.š.:
“Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine.” (Es-Sedžda: 7-8)
Čovjek je upravo ta tekućina koja je prošla kroz mokraćni kanal njegovog oca i koji je, također, prošao kroz mokraćni kanal svoje majke kada ga je rodila.
Hasan je rekao: “Čudim se onom koji se svojom rukom dva-tri puta dnevno izapira kako se može oholiti naspram Onoga koji nebesa uzdržava!?”
Zašto se čovjek oholi?
Naspram koga se, zapravo, oholi i iznad koga pokušava da se uzdigne?
Zašto se nad ostalim ljudima nadvisuje kada mu je početak tekućina, a kraj lešina?
Njegov kraj je smrt koja izjednačava velikana i prostaka, bogataša i siromaha. Svako će stići na taj cilj, pa zašto se onda ljudi ohole?
Koliko li je Zemlja, po kojoj čovjek nadmeno hoda, zatrpala velikana, bogataša, zapovjednika i kraljeva?
Dobri pjesnik veli:
“Kada hodaš Zemljom, miran budi,
i pomisli koliko je pod njom ljudi.
Ako imaš ponos, čast, čvrstinu,
pomisli koliko ljudi ispod nje truhnu,
oni koji su od tebe visočije letjeli,
a čvršći su od tebe bili.”
Stoga, zapitajmo se gdje su grobovi onih prije nas? Ko zna, možda je zemlja po kojoj hodamo staro groblje? Možda je zemlja po kojoj se oholiš svojim nogama ili automobilom, od kojeg se zemlja trese, groblje pređašnjih velikana?
Ne koračaj zemljom gordo. Spoznaj svoju vrijednost, čovječe!
Budi skroman radi Allaha, jer onaj koji bude Allaha radi ponizan, Allah će ga uzdići. Takav u sebi biva prost, ali je kod ljudi velik, a onoga ko se oholi Allah ponizi, pa biva da je u sebi velik a kod ljudi prost. Kada čovjek hoće da bude nadmen, uzvišen, cijenjen i poštovan kod ljudi, dešava se kontraefekat, ljudi ga tada preziru, pa biva, također, prezren kod Allaha, dž.š.
Zato čovjek koji je vjernik treba biti skroman. To nam upravo Aiša, r.a., pripovijeda: “Najbolji ibadet vjernika je skromnost – kao što je Poslanik, a.s., bio najskromniji od ljudi. On bi išao iza svojih drugova kao jedan od njih. Sjedio bi sa njima i ne bi se od njih prepoznavao.
Tako je jednom neki stranac došao i rekao: ‘Koji je od vas Muhammed? Ko je od vas sin Abdulmutalliba?'”
To je zato što se ni sa čim nije isticao među svojim drugovima. A u kući je imao ulogu člana obitelji. On bi krpio svoju odjeću i obuću. Muzao bi svoju ovcu, svojim plemenitim rukama pravio bi hranu sa susjedima i djecom. Na vjernika je dužnost da nauči biti skroman i da zemljom korača odmjereno. To je pravo svojstvo robova Milostivog.
Hod ostavlja trag skromnosti. U hodu žene muslimanke se primjećuje stid, baš kao što je Allah opisao kćerke jednog poslanika:
“I jedna od njih dvije dođe mu poslije, idući stidljivo, i reče: ‘Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!’“ (El-Kasas: 25)
Allah, također, veli: “I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (Nur: 31)
Prihvaćanje djela kod Allaha i kod ljudi ne biva od uobraženog čovjeka, jer Allah ne gleda u onog koji svoj ogrtač oholo vuče za sobom, niti u onog koji je nadmen naspram Allahovih robova, jer je dovoljno čovjeku zla da bude ohol spram brata muslimana. Allah gleda u skromne ljude, koji su zbog Allaha i Njegovih robova skromni.
Kada je opisivao iskrene robove, Allah je pohvalio skromnost prema vjernicima, rekavši da su oni: ”Prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi.” (El-Maida: 54)
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od robova Milostivog, “koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu.”(Ez-Zumer: 18)
Molite svog Gospodara za oprost, jer je On Milostiv i oprašta.
Molite Ga – odazvat će vam se!
Bože naš, učini naše danas boljim nego jučer, a naše sutra, boljim nego danas.
Bože naš, učini da završetak naših poslova bude koristan i sačuvaj nas od poniženja na dunjaluku i kazne na Ahiretu.
Gospodaru naš, oprosti nam ono što je prošlo, a poboljšaj nam ono što nam je preostalo.
Gospodaru naš, nemoj nas ostaviti u zabludi, nemoj nas kazniti zbog posrtaja i nemoj nas ostaviti u društvu nemarnih.
Gospodaru naš, počasti nas a nemoj nas zapostaviti, podari nam, a nemoj nas sankcionirati, uvećaj nam a nemoj nam umanjiti, podrži nas a nemoj druge podržati protiv nas, budi nama zadovoljan i učini da mi budemo Tobom zadovoljni.
Gospodaru naš, učini riječ muslimana jedinstvenom na uputi, a njihova srca na bogobojaznosti, duše na ljubavi, a njihove odluke jedinstvenim u činjenju dobrih i najboljih djela.
Gospodaru naš, pomozi nas protiv muslimanskih neprijatelja. Pomozi nas protiv zlih protivnika islama i protiv onih koji im pomažu.
Gospodaru naš, pomozi nas protiv tirana, zulumćara i ateista ma gdje se nalazili.
Gospodaru naš, pomozi, tako da ta pomoć učvrsti našu vjeru i uzdigne riječ istine i čvrstog ubjeđenja.
Gospodaru naš, nemoj nas prepustiti nama samima nijednog trena, a ni manje od toga.
Gospodaru naš, poboljšaj našu vjeru zbog koje živimo, i poboljšaj naš dunjaluk na kojem obitavamo, poboljšaj naš Ahiret na koji ćemo se vratiti, a učini nam život povišicom u svakom dobru i učini nam smrt odmorom od svakog zla.
Gospodaru naš, učini ovaj grad sigurnim, mirnim, darežljivim i berićetnim, kao i ostale gradove muslimana.
Gospodaru naš, učini naše poslove dobrim, a nemoj ih učiniti lošim, skini sa nas Svoju srdžbu i kaznu i nemoj nas kazniti zbog onoga što su učinili nerazumni među nama.
Bože, nemoj nam, zbog naših grijehova, podariti vladara koji Te se ne boji i koji prema nama neće imati milosti.
Gospodaru naš, oprosti nama i našim roditeljima na dan polaganja računa.
Gospodaru naš, oprosti muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama, živim i mrtvim od njih. Ti sve čuješ, blizu si i ispunjavaš molbe, o Gospodaru svjetova.
Gospodaru naš, učini da se Tebi klanjamo i da naši potomci to isto čine.
Gospodaru naš, sačuvaj našu zemlju od spletki spletkaroša i neprijateljstva neprijatelja.
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”
Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!”
(Jusuf el-Karadavi)
Add comment