Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Zahvala pripada Allahu! Zahvaljujemo Mu, pomoć od Njega tražimo, uputu od Njega tražimo, oprost od Njega tražimo. Tražimo utočiste kod Allaha Uzvišenog od zla naših duša i naših loših djela. Onog kog Allah uputi – u zabludu ga niko ne može odvesti, a onog kog ostavi u zabludi – nećeš mu naći prijatelja upućivača. Kome Allah ne dadne svjetlo, pa taj svjetla ni nema. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog, Koji druga nema.

 

Počastio nas je najboljom Knjigom i najboljim Vjerovjesnikom koji je ikad poslat. Islamom nas je učinio najboljom zajednicom među ljudima – naređujemo dobro, odvraćamo od zla i vjerujemo u Allaha.

Svjedočim da je naš prvak, naš vođa, naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i vođa na našem putu Muhammed ibn Abdullah, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i drugove, koji su mu vjerovali, podržali ga, potpomogli i slijedili svjetlo koje je s njim spušteno. Ti su spašeni.

Neka je Allah zadovoljan onima koji njegovim pozivom pozivaju, koji njegov sunnet slijede i za uzor ga uzimaju, te koji se po uzoru na njega bore da svjetlo islama sija do Sudnjeg dana.

Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi veli:

“A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju; ‘Mir s vama!’ i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći; i oni koji govore; ‘Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu doista propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište’; i oni koji kad udjeljuju ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine; i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio; i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno; i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu; i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’ – oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani, u njima će vječno ostati – a kako su one divno prebivalište i boravište!” (Furkan: 63-76)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah!

U okviru ovog časnog ajeta prikazan je portret robova Milostivog. U njemu je Allah pojasnio kriterijume i mjere te odabrane grupe ljudi. Allah ih je učinio primjerom na koji se treba ugledati i uzorom za kojim se treba povoditi.

Robovi Milostivog su oni robovi čija se pripadnost dovodi u vezu sa samim Allahom, dž.š. Znamo da postoje robovi šejtana, taguta, strasti, dinara i dirhema. Poslanik, a.s., je rekao: “Propao je rob dinara, dirhema, i crno porubljenog ogrtača.” Dakle, kada postoje robovi slave i časti, pića i droge, žena i strasti, onda, također, postoje i robovi Milostivog. To su oni robovi od kojih je šejtan digao ruke iz nemoći da ih se dočepa:

“E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih, među njima, robova iskrenih!” (Sad: 82-83)

Allah, dž.š., također, veli:

“Ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (El-Isra: 65)

To su robovi koje je Allah spomenuo u Kur'anu zajedno sa Svojim atributom, Milostivi, a to nam ujedno nagovještava da su oni Njegovi milosnici i da su pod okriljem Njegovog rahmeta, te da ih milost okružuje i s lijeva i s desna, iznad i ispod njih, jer su oni, doista, robovi Milostivog. Prije toga, u ovoj suri, Allah je o mušricima rekao:

“A kad im se rekne: ‘Padajte ničice pred Milostivim!’ – oni pitaju: ‘A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ’? I još se više otuđuju.” (El-Furkan: 60)

Na drugoj strani postoje ljudi koji su spoznali Milostivog i imaju ispravno poimanje o Njemu. Oni izvršavaju ono što im je zapoviđeno. To su iskreni robovi. To su robovi koji Allahovu vjeru iskreno ispovijedaju, a njih je Allah dostojnim toga učinio.

Da li želiš biti u vezu sa Allahom, dž.š.?

Da li želiš biti od robova Milostivog?

Želiš li biti dio tog društva?

Ako želiš, onda saznaj njihovu bit, svojstva i karakteristike. Spoznaj ko su robovi Milostivog kako bi se potrudio da budeš jedan o njih.

Ovdje se ne radi samo o pričanju i pozivanju, već o nečem mnogo značajnijem. Puno je onih koji za sebe govore: “Ja sam jedan od robova Milostivog”, ali mu njegova djela govore i kazuju: “Ne, ti si jedan od robova šejtanovih!”

Robovi Milostivog imaju odlike, svojstva i specifičnosti. Njih je Allah spomenuo u navedenim ajetima, a nema ništa preče nego da se i mi okitimo svojstvima iz tih ajeta.

Prvo svojstvo robova Milostivog je da oni po zemlji spokojno hodaju. Pogledaj kako je Alah, dž.š., ovim svojstvom otpočeo opisivanje svojih robova: “Oni koji po Zemlji mirno hodaju.”

Zašto se hodanje toliko uzima u obzir?

Zar način i svojstvo hodanja imaju značaj kod Allaha, dž.š.?

Da, ono zauzima važno mjesto, jer je to upravo odraz mentaliteta i morala onoga koji hoda. Oholi i nasilni ljudi imaju svojstveno hodanje, a skrušeni vjernici imaju sebi svojstveno hodanje. Oni hodaju spokojno i uljudno. Kod njih nema oholosti, niti silništva. Oni se ni nad kim ne nadvisuju. Oni nisu nakostriješeni i naduveni. Niko među njima ne hoda umišljajući: “O Zemljo, rascijepi se jer ja nad tobom hodam!” Ne, oni hodaju i poistovjećuju se sa onima koji znaju da su iz zemlje izašli i da se u nju vraćaju.

“Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.” (Ta-ha: 55)

Među Allahovim mudrim savjetima koji se nalaze u suri “Isra” nalazi se i zabrana obijesnog, razuzdanog, uobraženog, umišljenog i gordog hodanja. To je upravo ovaj savjet:

“Ne idi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti, ni brda u visinu dostići.” (El-Isra: 37)

Nećeš probiti zemlju bez obzira koliko po njoj udarao stopalama, niti ćeš brda u visine dostići bez obzira koliko podizao vrat i uzdizao glavu, pa zato hodaj skrušeno da bi te Allah zavolio i da bi te zavoljeli ljudi. A znaj da Allah ne voli oholog i hvalisavog. Zato nalazimo da Kur'an u slijedećem ajetu govori o Lukmanovom sinu kojeg je Lukman savjetovao:

“I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman: 18-19)

Nemoj ljudima govoriti bez naklonosti i bez prijatnog lica. Nemoj dopustiti da budeš nemaran naspram ljudi kada oni s tobom budu pričali, već ih prihvati i sa njima vedra lica govori. El-muhtal je onaj koji demonstrira tragove oholosti u djelima, a El-fehur je onaj koji manifestira tragove svoje oholosti u riječima, govoreći, naprimjer: “Ja sam taj, sin toga i toga, porijeklom od tog i tog plemena!”

Allah ne voli uobražene niti hvalisave, već voli skromne koji znaju svoju vrijednost i koji ne ponižavaju nijednog čovjeka.

“Oni koji po Zemlji mirno hodaju” ne predstavljaju one koji koračaju zemljom isposnički i simulantski, kao što čine neki koji sebe pripajaju bogobojaznim i dobrim ljudima, te se predstavljaju kao bigoti. To nikako ne znači, jer tako nije radio Poslanik, a.s., niti njegovi drugovi.

Poslanik, a.s., bi hodao, kako nam prenosi Alija, r.a., odmjereno, isto kao da bi silazio sa visine na niže, a to je hod odlučnih, odvažnih i hrabrih ljudi, kako nam to Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, veli.

Ebu Hurejra veli: “Nisam vidio ništa ljepše od Poslanika, a.s., isto kao da Sunce plovi njegovim licem; niti sam vidio da neko hitrije hoda od Poslanika, a.s., kao da mu se zemlja prostire. Mi se u tome trudimo, ali je on indiferentan.”

Dakle, Poslanik, a.s., nije bio bigot, niti je bio lijen. U prethodnom hadisu hitrina ne znači nestanak staloženosti, već označava sredinu. Dakle, ne oslikava pretjeranu brzinu, niti lijenost. To je hod vjernika koji u sebi sadrži istovremeno snagu i blagost.

Tako je jednom Omer, r.a., vidio mladića kako simulativno hoda, pa ga je upitao: “Jesi li ti bolestan?” On mu reče: “Ne, nisam bolestan.” Onda mu Omer reče: “Nemoj tako hodati”, te ga nakon toga ispravi svojim bičem. Vjernik treba hodati hodom jakih i skromnih ljudi.

Jedna sahabijka je ugledala grupu momaka kako nespretno hodaju, pa je upitala ko su oni. Rekoše joj da su to isposnici. Ona na to reče: “Tako mi Alaha, kada bi Omer, r.a., hodao, on bi brzo koračao, kada bi pričao, glasno bi govorio, a kada bi udarao, to bi zaboljelo, a ipak je bio istinski isposnik.”

Sve njegove radnje bi ukazivale na snagu a ne na simulaciju. Odmjereno hodanje ne znači da se treba simulacijski i bolesno ponašati pri hodanju. Islam ne želi čovjeka koji tako hoda. Omer, r.a, je vidio jednog čovjeka kako je u namazu pognut i da klanja povijenog vrata, pa mu je bičem podigao vrat i rekao: “O ti, podigni glavu i nemoj umrtviti našu vjeru, Allah te umrtvio. Skrušenost je u srcu, a ne u vratu.”

Od poniznog hoda se to traži.

“Oni koji po Zemlji mirno hodaju” znači da oni idu odmjereno, skromno, uz snagu i osrednju brzinu, s obzirom na njihov ustaljeni običaj i mogućnosti. Sva je opreznost ovdje da čovjek ne ide oholo i gordo, jer je Poslanik, a.s., na to itekako upozorio, rekavši: “Ko sebe uzdiže i hoda nadmeno, srest će Allaha, a On će biti na njega srdit.”

“Kada je čovjek prije vas gordo sa svojim ogrtačem i samodopadljivo koračao, Allah mu je probio zemlju i on je u nju sve do Sudnjeg dana propadao.”

Dakle, kada čovjek sa svojim ogrtačem ide ekstravagantno, a uz to je samodopadljiv, ponosito ohol, Allah učini da propadne u zemlju isto kao što je učinio sa Karunom kada je došao svom narodu sa ukrasima, odnoseći se prema njima oholo i gordo, pa ga je Allah kaznio, kako se navodi u Kur'anu:

“I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (El-Kasas: 81)

Čime se onda ljudi diče?

Zašto se nadmeno ponašaju?

Zašto se uzdižu nad ostalim ljudima?

Kada bi se takvi ljudi osvrnuli na sebe – kao što veli Imam Gazali – spoznali bi da su im očevi tekućina, a djedovi zemlja, kao što veli Allah, dž.š.:

“Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine.” (Es-Sedžda: 7-8)

Čovjek je upravo ta tekućina koja je prošla kroz mokraćni kanal njegovog oca i koji je, također, prošao kroz mokraćni kanal svoje majke kada ga je rodila.

Hasan je rekao: “Čudim se onom koji se svojom rukom dva-tri puta dnevno izapira kako se može oholiti naspram Onoga koji nebesa uzdržava!?”

Zašto se čovjek oholi?

Naspram koga se, zapravo, oholi i iznad koga pokušava da se uzdigne?

Zašto se nad ostalim ljudima nadvisuje kada mu je početak tekućina, a kraj lešina?

Njegov kraj je smrt koja izjednačava velikana i prostaka, bogataša i siromaha. Svako će stići na taj cilj, pa zašto se onda ljudi ohole?

Koliko li je Zemlja, po kojoj čovjek nadmeno hoda, zatrpala velikana, bogataša, zapovjednika i kraljeva?

Dobri pjesnik veli:

“Kada hodaš Zemljom, miran budi,
i pomisli koliko je pod njom ljudi.
Ako imaš ponos, čast, čvrstinu,
pomisli koliko ljudi ispod nje truhnu,
oni koji su od tebe visočije letjeli,
a čvršći su od tebe bili.”

Stoga, zapitajmo se gdje su grobovi onih prije nas? Ko zna, možda je zemlja po kojoj hodamo staro groblje? Možda je zemlja po kojoj se oholiš svojim nogama ili automobilom, od kojeg se zemlja trese, groblje pređašnjih velikana?

Ne koračaj zemljom gordo. Spoznaj svoju vrijednost, čovječe!

Budi skroman radi Allaha, jer onaj koji bude Allaha radi ponizan, Allah će ga uzdići. Takav u sebi biva prost, ali je kod ljudi velik, a onoga ko se oholi Allah ponizi, pa biva da je u sebi velik a kod ljudi prost. Kada čovjek hoće da bude nadmen, uzvišen, cijenjen i poštovan kod ljudi, dešava se kontraefekat, ljudi ga tada preziru, pa biva, također, prezren kod Allaha, dž.š.

Zato čovjek koji je vjernik treba biti skroman. To nam upravo Aiša, r.a., pripovijeda: “Najbolji ibadet vjernika je skromnost – kao što je Poslanik, a.s., bio najskromniji od ljudi. On bi išao iza svojih drugova kao jedan od njih. Sjedio bi sa njima i ne bi se od njih prepoznavao.

Tako je jednom neki stranac došao i rekao: ‘Koji je od vas Muhammed? Ko je od vas sin Abdulmutalliba?'”

To je zato što se ni sa čim nije isticao među svojim drugovima. A u kući je imao ulogu člana obitelji. On bi krpio svoju odjeću i obuću. Muzao bi svoju ovcu, svojim plemenitim rukama pravio bi hranu sa susjedima i djecom. Na vjernika je dužnost da nauči biti skroman i da zemljom korača odmjereno. To je pravo svojstvo robova Milostivog.

Hod ostavlja trag skromnosti. U hodu žene muslimanke se primjećuje stid, baš kao što je Allah opisao kćerke jednog poslanika:

“I jedna od njih dvije dođe mu poslije, idući stidljivo, i reče: ‘Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!’“ (El-Kasas: 25)

Allah, također, veli: “I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (Nur: 31)

Prihvaćanje djela kod Allaha i kod ljudi ne biva od uobraženog čovjeka, jer Allah ne gleda u onog koji svoj ogrtač oholo vuče za sobom, niti u onog koji je nadmen naspram Allahovih robova, jer je dovoljno čovjeku zla da bude ohol spram brata muslimana. Allah gleda u skromne ljude, koji su zbog Allaha i Njegovih robova skromni.

Kada je opisivao iskrene robove, Allah je pohvalio skromnost prema vjernicima, rekavši da su oni: ”Prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi.” (El-Maida: 54)

Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od robova Milostivog, “koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu.”(Ez-Zumer: 18)

Molite svog Gospodara za oprost, jer je On Milostiv i oprašta.

Molite Ga – odazvat će vam se!

Bože naš, učini naše danas boljim nego jučer, a naše sutra, boljim nego danas.

Bože naš, učini da završetak naših poslova bude koristan i sačuvaj nas od poniženja na dunjaluku i kazne na Ahiretu.

Gospodaru naš, oprosti nam ono što je prošlo, a poboljšaj nam ono što nam je preostalo.

Gospodaru naš, nemoj nas ostaviti u zabludi, nemoj nas kazniti zbog posrtaja i nemoj nas ostaviti u društvu nemarnih.

Gospodaru naš, počasti nas a nemoj nas zapostaviti, podari nam, a nemoj nas sankcionirati, uvećaj nam a nemoj nam umanjiti, podrži nas a nemoj druge podržati protiv nas, budi nama zadovoljan i učini da mi budemo Tobom zadovoljni.

Gospodaru naš, učini riječ muslimana jedinstvenom na uputi, a njihova srca na bogobojaznosti, duše na ljubavi, a njihove odluke jedinstvenim u činjenju dobrih i najboljih djela.

Gospodaru naš, pomozi nas protiv muslimanskih neprijatelja. Pomozi nas protiv zlih protivnika islama i protiv onih koji im pomažu.

Gospodaru naš, pomozi nas protiv tirana, zulumćara i ateista ma gdje se nalazili.

Gospodaru naš, pomozi, tako da ta pomoć učvrsti našu vjeru i uzdigne riječ istine i čvrstog ubjeđenja.

Gospodaru naš, nemoj nas prepustiti nama samima nijednog trena, a ni manje od toga.

Gospodaru naš, poboljšaj našu vjeru zbog koje živimo, i poboljšaj naš dunjaluk na kojem obitavamo, poboljšaj naš Ahiret na koji ćemo se vratiti, a učini nam život povišicom u svakom dobru i učini nam smrt odmorom od svakog zla.

Gospodaru naš, učini ovaj grad sigurnim, mirnim, darežljivim i berićetnim, kao i ostale gradove muslimana.

Gospodaru naš, učini naše poslove dobrim, a nemoj ih učiniti lošim, skini sa nas Svoju srdžbu i kaznu i nemoj nas kazniti zbog onoga što su učinili nerazumni među nama.

Bože, nemoj nam, zbog naših grijehova, podariti vladara koji Te se ne boji i koji prema nama neće imati milosti.

Gospodaru naš, oprosti nama i našim roditeljima na dan polaganja računa.

Gospodaru naš, oprosti muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama, živim i mrtvim od njih. Ti sve čuješ, blizu si i ispunjavaš molbe, o Gospodaru svjetova.

Gospodaru naš, učini da se Tebi klanjamo i da naši potomci to isto čine.

Gospodaru naš, sačuvaj našu zemlju od spletki spletkaroša i neprijateljstva neprijatelja.

Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”

Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!”

(Jusuf el-Karadavi)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.