Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“A Mi smo Lukmanu mudrost darovali:” Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan.”” (Lukman: 12)

Ulema se razišla po pitanju, da li je  Lukman bio poslanik ili dobar i mudar čovjek. Preovladava mišljenje, da se radilo o mudrom čovjeku koji nije bio poslanik.

Kur'an ovom mudrom čovjeku posvećuje određeni prostor, u Suri Lukman, pa na početku citiranog ajeta kaže, da je Allah dž.š. dao mudrost Lukmanu, a ona je sadržana u tome da: “Bude zahvalan Allahu”, jer onaj ko je zahvalan Allahu dž.š. to čini u svoju korist, a nezahvalni Allahu dž.š. ne mogu nauditi.

Mudri Lukman je savjetovao svoga sina, da ne čini širk, jer je širk (mnogoboštvo) veliki grijeh. To je ujedno bio prvi savjet njegovu sinu:

“Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ” O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim; mnogoboštvo je zaista veliki grijeh (nasilje). ” (Lukman: 13)

Poslanik s.a.v.s. u slijedećoj predaji kroz tumačenje 82. ajeta Sure El-Enbija’, pojašnjava širk:

Prenosi Abdullah ibn Omer r.a.:” Kada je objavljen ajet: “Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa nasiljem (zulumom, širkom) ne budu odjenuli…” (En'am: 82), to je palo teško ashabima Muhammeda s.a.v.s., pa su rekli:” Kod koga od nas iman nije obavijen (odjenut) zulumom?”  Pa je rekao Poslanik s.a.v.s.: “To nije tako, zar niste čuli riječi Lukmana: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim; mnogoboštvo je zaista veliki grijeh (nasilje).” (Buharija)

U drugoj predaji stoji:

Prenosi Enes ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Reći će Allah dž.š. za onoga ko će imati najblažu kaznu u džehennemu: “Kada bi ti pripadao dunjaluk, da li bi ga založio.?” Pa će odogovoriti: “Da. “Reći će (Allah dž.š.): “Tražio sam od tebe nešto mnogo lakše od toga, dok si bio u kičmi Ademovoj; da ne činiš širk i da te ne uvedem u džehennem, pa si odbio i činio mi širk!” (Muslim)

Mudri Lukman savjetuje svoga sina da dobro pazi na svoja djela, jer bilo da su: loša ili dobra, mala ili velika, u kamenu, na nebu ili u Zemlji, ona će biti objelodanjena:

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u Zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari; On je Sveznajući.” (Lukman: 16)

Mudri Lukman podsjeća svoga sina da će svako dobro ili loše djelo, ma gdje ono bilo, biti iznešeno na vidjelo. Kada bi ljudi imali na umu da će svako njihovo djelo biti iznešeno na vidjelo, manje bi griješili i ne bi činili nasilje. Naprotiv, natjecali bi se u činjenju dobrih djela, koja će im koristiti na Sudnjem danu i sa kojima će se ponosili.

U 47.ajetu Sure El-Enbija’, Allah dž.š. nagovještava, da će na Sudnjem danu biti postavljene ispravne terzije, koje će pokazivati pravo stanje onoga što su ljudi činili:       

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti…” (El-Enbija’: 47)

U narednom ajetu Lukman naređuje četiri stvari: klanjanje namaza, naređivanje dobra, odvraćanje od zla i strpljivost u onome što ga zadesi:

“O sinko moj, obavljaj namaz, traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.” (Lukman: 17)

Ujedno mu zabranjuje dvije stvari: da ne okreće od ljudi lice radi oholosti, niti da ide po Zemlji nadmeno:

“I iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” ( Lukman: 18)

Kao što Allah dž.š. kaže u Suri Al-Isra, u 37. ajetu:

“Ne hodi po Zemlji nadmeno, jer Zemlju ne možeš probiti, niti brda u visinu distići.” (Al-Isra’: 37)

Naređuje mu da u hodu bude odmjeren i da ne bude u govoru grlat, te to poredi sa revanjem magarca, koje se smatra najlošijim glasom.

“U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman: 19)

Koliko ima onih čiji govor, ako ne po zvučnom efektu, onda zasigurno po samoj sadržini najviše liči na revanje magaraca (bez imalo uvrede za magarce).

Muhammed s.a.v.s. u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre r.a., kaže:

Prenosi Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada čujete pjevanje pijetla, zamolite Allaha da vam podari od Svoga dobra, a kada čujete revanje magarca, utječite se Allahu od šejtana, jer je on (magarac) vidio šejtana.” (Buharija)

Na nama je braćo i sestre da iz ovih poruka izvučemo pouku, te da savjeti našoj djeci i drugima budu savjeti koji će imati trajnu vrijednost i od kojih će biti hajra na obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji će dobro naređivati, a zlo zabranjivati, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, budi nam Milostiv na Danu polaganja računa i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Nezim Halilović Muderris