ŠUSTERSKA

Nedugo nakon završetka “onog rata”, 1948.godine u Kozarcu se osniva prvo produzeće za izradu obuće -“Kozarka”, među narodom poznatija kao “Šusterska”.

Piše: Amel Bešlagić

Produzeće se nalazilo u ulici Maršala Tita, prekoputa današnjeg Islamskog kulturnog centra.

Osoba koja je jedna od najzaslužnijih za opstanak i razvitak produzeća je Hamdija Mahmuljin, otac Nagiba i generala Sakiba Mahmuljina.

Hamdija Mahmuljin je uspio da tih godina održi firmu u funkciji ne izgubivši ni jedno radno mjesto, štoviše, sklopio je poslovne ugovore sa većim korporacijama te na taj način povećao radna mjesta. Momci i djevojke iz šusterske tih su godina šili i krojili za poznatog jugoslavenskog giganta “Borovo”. Ispostaviti će se da je to bio tek početak.

Značajna prekretnica u historiji firme desiti će se 1973. godine, kada se dotadašnje obućarsko produzeće “Kozarka” integriše sa tvornicom obuće “Bosna Banja Luka”.

To je predstavljalo svojevrsni novi početak, te priliku za nova radna mjesta. 50-ak radnika koliko je brojala do te godine, naglo će se povećati. Osim promjenjenog imena, mijenja se i broj radnika. Dotadašnja jedna smjena će se povećati na tri; dvije šivaće i jednu montažnu. Uz sve to došlo je i do prostornog povećanja. Dolazi do dogradnje i reorganizacije već postojećeg objekta.

Prostor dotadašnjeg proizvodnog prostora će te godine preći u izložbeni i prodajni prostor, dok su proizvodnja, rukovodstvo, menza, prostor za opuštanje, kao i fontana dograđeni u izdužetku već postojećeg objekta.

Na  fotografiji nalaze se (gornji red, s lijeva na desno); r. Hamdija Mahmuljin, Adem Fazlić-šef proizvodnje, Seida Čustić.
Donji red: r. Asim Softić i Selima Jakupović. Fotografija je nastala 1973. godine.

.

Na ovoj fotografiji nalaze se radnice u šivaćoj radionici (s desna na lijevo u prvom planu): Nasiha-Ciha Jakupović, Tiđa Tulundžić, Đihić Ifeta, dok su u pozadini Vahida Dautović, Selima Jakupović i Fazila Nusufović). Fotografija je nastala 1973. godine.

Montažni pogon: Hakija Fazlić lijevo u krupnom planu. U pozadini, s desna na lijevo: Muharem Memić – poslovođa, te Enver Mujagić i Šefik Kevljanin okrenuti leđima.

Integracija sa “Bosna Banja Luka” kao takva potrajala je sve do rata. “Bosna Banja Luka” je sveukupno brojala 3770 radnika. Centrala je bila U Banjoj Luci, dok su Kozarac, Mrkonjić Grad i Bronzani Majdan bili tzv. “istureni pogoni”.

Potpadanje pod “Bosna Banja Luka” donio je sa sobom jos jedan novitet-interaktivne kurseve. Rezultat istih bio je da se sredinom 1980-ih godina izučio čitav jedan razred obućara. Neki od njih i danas rade u poduzeću “Ivančica”, na Suhom Brodu.

Šusterska je maj 1992. godine dočekala kao firma koja je brojala 197 radnika, koji su proizvodili od 700 do 750 parova obuće dnevno!

Posljednje rukovodstvo su činili: Hakija Avdić, kao izvršni direktor, Vaso Radonjić kao sekretar organa, te Hidajeta Garibović i Zinajda Goretić kao blagajnice.

Nakon okončanja rata, privatizacija državne imovine nije zaobišla Kozarac. Na prostoru nekadašnjeg izložbenog prostora mjesto je zauzela banka, koja već nekoliko godina unazad ne radi, te prostor kao takav zjapi prazan, dok su na mjestu nekadašnjeg proizvodnog sektora, menze i rukovodstva “nikli” stanovi i poslovni prostori manjeg i kratkotrajnijeg karaktera.

Informacije i fotografije vezane kako za ovu kozaračku priču, tako i za mnoštvo drugih koje smo objavili i koje ćemo, ako Bog da, objaviti dobili smo od Saldumović Salke.

Salko je u “šusterskoj” proveo 19 godina svog radnog života. Prvo kao radnik, a zatim kao poslovođa.

Hvala ti Salko! Živ bio!

Šivaći pogon s početka 90-ih.

 Saldumović Salko ispred ulaza u nekadašnjeg kozaračkog giganta-ŠUSTERSKU

(Instagram: “Vintage Kozarac”)