Kozarac.ba

Traženje nestalih-Majka nije dočekala da ukopa jedinca, umrla 40 dana prije ovogodišnje dženaze

Proces traženja nestalih žrtava, Bošnjaka, koji su mučki ubijeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, sve je složeniji.

Osim što se sve manje sredstava u budžetu izdvaja za pronalazak posmrtnih ostataka i nastavak ekshumacija, sve manje majki uspije dočekati da ukopaju sinove, muževe, braću…

– Istina je, nažalost, da mnoge majke odlaze sa ovog svijeta, a da nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih. Nedavno smo imali takav slučaj u Prijedoru. Majka nije doživjela da ukopa svog jedinog sina, najmlađu žrtvu koja je ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi. Preminula je 40 dana prije ukopa. Ipak, znala je da su njegovi posmrtni ostaci konačno pronađeni, ali do same dženaze nije izdržala – kazala je za Preporod.info Emza Fazlić, portparol Instituta za nestale osobe (INO) BiH.

Da je sve manje pronađenih žrtava, ali i članova porodice pokazuje i to što je ove godine u Potočarima ukopano samo devet žrtava.

Podsjećamo, prve godine od kako je krenuo ukop Srebreničkih žrtava dženaza je klanjana za ukopano 600 žrtava genocida. Druga dženaza je bila 11. jula kada je ukopano 282 žrtve  i treća dženaza je bila 20. septembra 2003. godine, kada je ukopano 107 osoba. Tokom te 2003. godine ukopano je 989 žrtava genocida.Tada je zvanično otvoren Memorijalni centar Potočari, a otovorio ga je bivši američki predsjednik Bil Klinton.

Fazlić podsjeća da se, prema podacima Instituta, zvanično traga za oko 7.500 nestalih osoba.

– Do sada je pronađeno oko 80 posto nestalih osoba na području BiH. Ipak, za mnogima se još uvijek traga, a neki od njih su završili u rijekama, jezerima i jamama nikada neće ni biti pronađeni. Uprkos protoku vremena svjedoci stravičnih zločina i dalje šute, a nema ni političke volje da se preostale grobnice pronađu, odnosno da se otvore arhive koje sigurno sadrže informacije o njihovoj lokaciji. Vrijeme, međutim, prolazi i mnogi odlaze sa ovog svijeta, kako majke koje traže svoje najmilije, tako i oni koji znaju gdje se kosti ubijenih nalaze i tu tajnu odnose u svoj grob. Mi ipak i dalje vjerujemo da među živima ima onih koji su nešto vidjeli, čuli, koji znaju ili imaju načina da saznaju gdje su masovne grobnice i konstantno apelujemo da ne šute, da kažu gdje se nalaze kosti ubijenih i tako umire svoju savjest, a porodicama pruže barem tu utjehu – kaže ona.

Kada su u pitanju ekshumacije, Fazlić pojašnjava da je Institut za nestale BiH podnio veći broj zahtjeva na više lokaliteta na području cijele BiH.

– Trenutno očekujemo da Tužilaštvo odnosno Sud BiH izda naredbe za ekshumacije kako bi mogli izaći na teren. Između ostalog, očekuju se  naredbe za ekshumaciju na lokalitetu Duboka na Vlašiću, planira se reekshumacija u Ključu kao i ekshumacije na još nekoliko lokaliteta – navodi ona.

Dodaje da je i dalje Tomašica najveća masovna grobnica.

– Na tom lokalitetu su vršene ekshumacije u tri navrata i to 2004., 2006. te 2013. godine. Prilikom ekshumacije koja je rađena 2013. godine ekshumirano je 435 posmrtnih ostataka, od čega je 275 kompletnih tijela. U junu 2004. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 24 osobe, a u junu 2006. ekshumirani su posmrtni ostaci još  deset žrtava. Ekshumacija na Tomašici, odnosno na lokalitetu Grubinac, koja je rađena u julu, okončana je nakon deset dana iskopavanja. Nažalost, posmrtni ostaci ovog puta nisu pronađeni – kaže Fazlić.

Prema njenim riječima, istražitelji Instituta intenzivno rade na pronalasku masovnih grobnica  i prikupljanju informacija koje bi mogle otkriti gdje se one nalaze.

– Svakodnevno dobivamo veliki broj informacija o mogućnim lokacijama, ali se svaka od tih informacija detaljno provjerava te su istražitelji često na terenu. U mnogim slučajevima se izvrši i ekshumacija na određenom lokalitetu za koju je svjedok siguran da krije posmrtne ostatke žrtava, ali se pokaže da informacija nije tačna. Dakle, aktivnosti su kontinuirane i ne prekidaju se, ali je sve teže doći do tačnih informacija o lokacijama grobnica. Zato koristimo sve moguće metode kako bi pronašli posmrtne ostatke ubijenih pa čak i analize međunarodnih arhiva  i satelitskih snimaka mogućih lokacija na kojima radimo uz pomoć Međunarodnog komiteta Crvenog krsta/ križa. Naime, potragu za nestalima je potrebno unaprijediti, jer je ušla u svoju najtežu fazu. Nove tehnologije kao što su georadari, sonde, dronovi, detektori, posebno obučeni psi bi nam u tome u velikoj mjeri mogle pomoći – kaže ona.

Ističe da više od 1.000 posmrtnih ostataka žrtava u 12 mrtvačnica u našoj zemlji čeka na identifikaciju putem DNK metode, odnosno na podudaranje sa nekim od uzoraka krvi koje su dale ili tek trebaju dati porodice nestalih osoba (one koje su žrtve identifikovale klasičnom metodom prepoznavanja, prije pojave DNK analize u BiH).

Za sada podudaranja u tim slučajevima još uvijek nema.

– Za određen broj posmrtnih ostataka je stigao nalaz o DNK identitetu ali još uvijek čekaju na zvaničnu identifikaciju od strane porodica. Najveći broj posmrtnih ostataka koji čekaju da identitet potvrde porodice žrtava, 99 njih, nalazi se u Komemorativnom centru u Tuzli, a u ovom slučaju radi se o žrtvama genocida u Srebrenici. Iako je utvrđen njihov identitet putem DNK metode, porodice se ne odlučuju na konačnu identifikaciju pa i ukop žrtava, jer se radi o oskudnim skeletnim ostacima te se nadaju da će u narednom periodu biti pronađeni i drugi dijelovi tijela njihovih najmilijih –  kaže na kraju razgovora za Preprod.info portparol Instituta za traženje nestalih Emza Fazlić.

(Preporod)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.