Osvrt s američke verande

Od svih poruka koje su popratile ulazak Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću, čin mirne, zakonom zagarantirane ustavne tranzicije s jedne na drugu administraciju svakako je najimpozantniji. A kad god se zakon izdigne iznad politike, onda je to i trijumf ljudskosti.

Poštivanje zakona je tu da nas podsjeti da (još) živimo u miru. Pa zar je to mala tekovina?

O Dodiku je ovdje riječ i njegovim američkim sankcijama, za koje on, kao, ne mari. A uzdrmale su ga, izgleda, opasno; iz temelja

Jarani i političari

Aleksandar Vučić kaže da ne bi bilo realno da predsjedniku RS zamrznu imovinu u Beogradu i zabrane mu ulazak u Srbiju. Ali, ne kaže ni da je to nemoguće. Dodika je, kao i svakog onog ko ima šta izgubiti, to, očito, zabrinulo. A kako i ne bi. Vremena se mijenjaju. Pa zar nije Vučić u februaru 2003. godine u suzama ispratio Vojislava Šešelja u Hag, a sad se, kao, ne poznaju.

Vučić je i onaj koji tek treba vaditi vruće balkansko kestenje i ispred Trampove administracije. Kad bi se Tramp pitao, onako impulsivan i još politički neprilagođen, teško da bi zaboravio da je i zbog Vučića morao odustati od svog prvobitnog favorita za državnog sekretara Rudija Đulijanija (Rudy Giulliani).

Američke su se novine uveliko bile raspisale o mogućnosti da je Đulijani možda primao nadoknadu u Beogradu od “jednog bivšeg Miloševićevog ministra”. Vučić je bio ministar informacija u vladi Miloševića, koji je za Zapad i Ameriku bio i ostao balkanski kasapin.

Uostalom, novom američkom predsjedniku se ne piše dobro ako ne bude radio po zakonu. Sjetimo se Niksona (Richard Nixon) iz 1974. Tramp će se morati ponašati i u duhu anglosaksonske – zapadne tradicije, u kojoj, od “Magna Carta” povelje (iz 1215. godine) naovamo – civiliziranim svijetom vlada i ova zbirka pravila. Ona ne štedi vladare, iako se zakoni mijenjaju, jer ih donose upravo oni koji su (prolazno) na vlasti. Tramp će, dakle, morati poštivati zakon, ili ga nema. A Balkanci neka vide kako će.

Ima tu još jedna poruka u vezi s dugonajavljivanih, odlaganih i onda, skoro iznenadnih Dodikovih američkih sankcija – obiranje ne potire zakon! Na šta je Dodikov ured RS u Vašingtonu u proteklih šest godina, navodno, potrošio 15 miliona dolara spašavajući srpstvo, ostaje da se nekom polože računi.

Spasioci i lopovi

– Pola svog života sam proveo pod spasiocima srpstva koji su na nekim “crnim listama” i u Hagu, nije lako postati sorošovac u tim uslovima – objavio je onomad na svom Twitter računu Srđan Puhalo, razboriti bh. psiholog.

Sve u svemu, na Balkanu sad imamo “novu” situaciju zbog toga što će u Americi, uglavnom, biti sve po starom. Predsjednik Tramp morat će kao po jajima, pazeći da se ne ogriješi o nedavno – roditeljski usvojene republikance. A da ne govorimo o demokratima, s kojima je cijeli život kao dokazani liberal koketirao.

U Srbiji će Vučić, inače prvi koji je to shvatio, tek da vidi kako će s Dodikom. U Bosni će, pak, dodikovci i svi ostali koji srbuju na račun drugih Bosanaca, ako nastave bezrezervno slijediti svoje vođe umjesto zakone, morati spašavati vlastitu kožu.

To što je Tužilaštvo BiH na saslušanje i to u svojstvu osumnjičenog pozvalo Mladena Ivanića više je od simbola: ni Ivanić nije iznad zakona, kao što je to glumatao 8. i 9. januara, postrojavajući bosansku vojsku na entitetskoj paradi zbog neustavnog dana RS.

Naravno, niko pametan ili bolje rečeno realan, znači “prilagođen”, više ne operira samo idealima, jer političari su skloni mimikriji. I, kako to reče američka spisateljica Kasandra Kler (Cassandra Clare), “nije protivzakonito biti idiot”. U politici čak ni glupost nije hendikep, shvatio je Napoleon.

(Erol Avdović; jumagazin.info)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.