Kozarac.ba

Analiza – Vlasenko i ostali: Pretresi i ubistva u Kozarcu

Sud BiH će u petak, 23. decembra, nakon dvije godine suđenja, izreći presudu Mitru i Radetu Vlasenku te Dragi Končaru, optuženima za zločine počinjene 1992. godine na području Prijedora.

Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su optuženi da su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su zarobljeni zlostavljani, a potom su muškarci iz grupe odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.

Sva trojica optuženih se terete i da su početkom juna 1992. godine, tokom pretresa u Kozarcu, pronašli grupu od osam civila koji su se krili u jednoj kući, a zatim ih ubili, dok je Rade Vlasenko optužen i da je s još jednom osobom iz Trnopolja izveo dvojicu zatvorenika bošnjačke nacionalnosti, koje je odveo na rad, a zatim jednog od njih ubio, dok je drugi uspio pobjeći.

Tužilaštvo BiH je optužbe pokušalo dokazati saslušanjem 16 svjedoka i dva vještaka, te čitanjem iskaza četiri svjedoka. Međutim, ključni svjedok S-1 je iskaz dao bez prisustva javnosti.

Svjedok Nijaz Bešić prisjetio se kako su u maju 1992. godine dva naoružana i uniformisana vojnika došla do kuće u okolici Prijedora u kojoj se krio, odakle su mještane izveli i, po naređenju Radeta Vlasenka, odveli pred kuću njegovog brata Mitra Vlasenka.

“Pred kućom je bilo 15 do 20 naoružanih vojnika, koji su nas provocirali i maltretirali. Trljali su nam glavom od zemlju”, naveo je Bešić, dodavši da je Mitar Vlasenko kazao Draganu Končaru i još dvojici vojnika da mještane vodi u selo Jaruge.

On je kazao da je Draganu Končaru pokazao zemunicu kod kuće Hamdije Čirkina, odakle su poveli još nekoliko muškaraca i žena.

Svjedok Hamdija Čirkin potvrdio je da je Dragan Končar 26. maja 1992. godine rekao njemu i još nekoliko osoba da izađu iz skloništa u mjestu Kozaruša, prijeteći da će biti ubijeni, nakon čega su odvedeni u logor.

Braća Šefik i Ferid Mahmuljin su posvjedočili da su u maju 1992. godine iz podruma kuće u Kozaruši odvedeni pred kuću roditelja Mitra Vlasenka. Tu su vidjeli Mitra i Radeta Vlasenka te Dragana Končara. Šefik Mahmuljin je izjavio i da su bili maltretirani i da im je prijećeno smrću.

Saznanja o ubistvima

Nijedan od svjedoka koji su dali iskaz na javnoj sjednici nije kazao da ima direktna saznanja o ubistvima civila početkom juna 1992. godine u Kozarcu, ali je veći broj njih rekao da je čuo od drugih da su optuženi učestvovali u ovom zločinu.

Svjedok Asim Bešić je kazao da je Kozaruša napadnuta u ljeto 1992. godine.

“Čuli smo noćne pucnjeve. Pucalo se sa svih strana, i od pravca kuća Dragana Končara, Radeta i Mitra Vlasenka”, prisjetio se Bešić.

Namka Talić je ispričala da je 1997. godine od svjedoka S-1 saznala da joj je sin ubijen pred kućom Muharema Čirkina, ali da joj nije rekao ko je to uradio. I svjedok Senad Halkić, čiji je iskaz pročitan u sudnici, naveo je da je od S-1 saznao da mu je brat Mirsad s drugim osobama ubijen u blizini kuće Čirkina, te da su izbjeglice “pričale da su u tome učestvovali Rade i Mitar Vlasenko”.
Vlasenko i ostali. Izvor: Sud BiH

Vlasenko i ostali. Izvor: Sud BiH

Šehrija Bešić je izjavila kako je od komšinice čula da je Mitar Vlasenko ubio njene sinove Ermina i Safeta, a da je naknadno saznala i da je u ubijanju učestvovao i Rade Vlasenko, dok je Rasema Hodžić rekla kako je čula da su komšije Vlasenke umiješane u ubistva grupe Bošnjaka.

Svjedočeći o trećoj tački optužnice, koja Radeta Vlasenka tereti za ubistvo Midhada Mahmuljina, zarobljenika logora Tropolje, rođak Haris Mahmuljin je kazao da je čuo za njegovo ubistvo nakon što je odveden iz logora 1992. godine.

“Došao je Rade Vlasenko, Mile Puškar i još jedan čovjek i odveli ga po neka drva… Tu je i strijeljan”, izjavio je svjedok, dodavši da je ovo saznao od drugog rođaka, kome je to ispričala osoba po prezimenu Mujkanović koja je preživjela strijeljanje.

S-2 je rekao da je optuženi Rade Vlasenko “upirao prst” u logoraše odvedene iz Trnopolja u ljeto 1992. godine, a od kojih su neki ubijeni. Naveo je da su “uprli prst u Midhu”, te da je saznao da je jedan od vojnika koji je to uradio bio Rade Vlasenko, kojeg nije poznavao odranije.

Muhamed Mahmuljin je posvjedočio da je Rade Vlasenko s drugim osobama iz logora Trnopolje odveo njegovog rođaka i još dvojicu zatvorenika, koji su nakon toga strijeljani.

“Rade je upro prst u Midhada, Filalića i Mujkanovića”, prisjetio se Mahmuljin i dodao da je od Mujkanovića, koji se spasio, saznao “da su pobijeni”.

Ništa loše o optuženima

Odbrane optuženih su saslušale 15 svjedoka, uključujući i S-1, te uložile materijalne dokaze.

Svjedoci Odbrane Drago Končar i Mladen Kojić su kazali da su čuvali straže s Mitrom Vlasenkom kod kuće njegovog oca Petra Vlasenka.

Svjedok Končar se prisjetio da je tu bio kada su trojica vojnika dovela trojicu Bošnjaka, među kojima je bila i osoba po imenu Šefik, za kojeg “misli da se preziva Mahmuljin”. Vojnici su, rekao je, te osobe potom i odveli. Svjedok je kazao da je čuo da su odvedeni u selo Jaruge, a potom u logore.

Kojić je potvrdio da je vidio bošnjačke civile 26. maja u dvorištu kuće Petra Vlasenka, te da su tu bili “relativno kratko”.

“Ni od kog ništa loše nisam čuo o Mitru”, rekao je svjedok Rade Kostić.

Neki svjedoci Odbrana govorili su o postojanju muslimanskih punktova u Kozarcu, a uložena je i materijalna dokumentacija kojom se pokušalo dokazati da su Bošnjaci, kao pripadnici Teritorijalne odbrane Kozaruša, bili naoružani.

Svjedok S-4 se prisjetio da se na tom području 1992. godine osjećala netrpeljivost i kriza u selima, te da su se formirale straže na muslimanskom dijelu u Kozaruši i Kozarcu. On je istakao da se pred rat optuženi Končar zauzeo za njega i zaštitio ga “na ljudski način”.

Svjedoci Dževad Cerić i Snježana Kitonić su ispričali da nisu čuli da je optuženi Končar počinio neko nedjelo, nego da ih je obilazio i pomagao tokom rata.

U završnim riječima, Odbrane su ukazale da je utvrđeno kako ubijeni Bošnjaci nisu bili civili, nego pripadnici Teritorijalne odbrane koji su poginuli u borbama sa srpskim snagama, te da niko od njih nije strijeljan 4. juna. Također je u završnim riječima ukazano na različite iskaze S-1, od kojeg su pojedini svjedoci dobili saznanja o strijeljanju u junu.

Tužilaštvo je u završnoj riječi zatražilo da sva trojica optuženih budu proglašena krivima.

Rade Vlasenko i Drago Končar optuženi su u još jednom predmetu pred Sudom BiH.

(Lamija Grebo; detektor.ba)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.