svaboZahvalnost iskazujemo Jedinom Koji je naše hvale dostojan, Uzvišenom i Plemenitom Gospodaru pojmljivog i nepojmljivog. Salavat i selam upućujemo najplemenitijem Allahovom robu, našem miljeniku i poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, negovom uzoritom rodu, čestitim ashabima, našim dobrim prethodnicima i dragim šehidima
Cijenjena braćo i sestre!
Danas je 20. dan hidžretskog mjeseca Ša'bana i 27. dan maja, petog mjeseca u sunčevom kalendaru. Navedeni datumi nas sami od sebe usmjeravaju na teme o kojima bismo da današnjoj hutbi trebali da progovorimo. Zbog toga smo današnju hutbu i naslovili U susret ramazanu i Danu bijelih traka.
Hidžretski datum nas upozorava na blizinu mubarek mjeseca ramazana od kojeg nas dijeli svega devet dana u kojima je još jedan mubarek petak i jedna džuma namaz. Ova činjenica nam je dovoljna da razmislimo o blizini ovogodišnjeg osvježenja koje je pred nama, a koje je protkano milošću, blagoslovom i oprostom našeg Uzvišenog Gospodara, da uočimo priliku kojom se časte oni koji počasti od Neizmjernog Darovatelja priželjkuju, da iskoristimo preostale dane do nastupa mjeseca koji je časnom ummetu Muhammeda, alejhisselam, darovan u pripremama naših srca i duša putem kojih blagoslovi mjeseca ramazana jedino mogu da oplemene naša tijela, svakodnevnicu i djela. Shodno tome, pozivom Vječnog Pozivatelja podsjećam sebe i Vas na Riječi Njegove u kojima nam se obraća u Kur'ani-kerimu kad kaže:
يدعوكم ليغفر لكم من ذنوبكم
„On vas poziva da vam vaše grijehe oprosti.“ (Ibrāhīm, 10)
Braćo i sestre, Uzvišeni Allah nas poziva oprostu Svome, pa odazovimo se Pozivu Njegovu. Ne dozvolimo da ga srca naša ne čuju, da mu se duše naše ne odazovu, da mu se tjelesa naša ne pokore! Radujmo se skorom dolasku mubarek ramazana i nadajmo se milosti našeg Gospodara!
Pored prvog datuma na kojeg ukazasmo u ovoj hutbi želimo iskoristiti priliku da se i na posljednje majske dane podsjetimo, te da o još jednom bitnom danu koji nam dolazi danas progovorimo. Naime, u utorak 31. maja bit će obilježen Dan bijelih traka. To su dan i čin koji su najznačajnija i najočitija poveznica između fašističkog režima u nacističkoj Njemačkoj i genocidne tvorevine u Bosni i Hercegovini.
Na ovaj dan, 1992. godine, srpske okupacione vlasti su u Prijedoru naredile svom nesrpskom stanovništvu isticanje bijelih čaršafa na kuće i stanove, te nošenje bijelih traka u slučaju kretanja izvan domaćinstava. Ovom poduhvatu okupacionih vlasti je prethodilo SDS-ovo nasilno i nelegitimno preuzimanje vlasti u Prijedoru i zarobljavanje načelika općine profesora Muhameda Ćehajića, mjesečna opsada, a zatim okupacija i potpuno uništenje Kozarca i okolnih muslimanskih naselja, masovna ubistva u okupiranim naseljima, iskop masovne grobnice u Tomašici i dovoz prvih žrtava sa područja Kozarca, formiranja logora Keraterm i Trnopolje, paljenja i rušenja većine ovdašnjih džamija. Obilježavanje ovog dana je s ciljem ukazivanja na jedan od mnogobrojnih zločina nad ljudskim rodom koji su se desili na području Prijedora, Kozarca, Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Novog, te mnogih drugih mjesta, kako u Bosanskoj Krajini, tako i u ostatku naše domovine Bosne i Hercegovine.
Obilježavanje Dana bijelih traka je već poprimilo međunarodni karakter jer se obilježava širom naše Planete, ali je potrebno učiniti još mnogo truda da ovaj dan dobije još značajnije mjesto u svijesti, prije svega Bošnjaka, a zatim i ostalih naroda širom planete Zemlje. Ovo je ujedno razlog zbog kojeg je ova današnja hutba posvećena i tom Danu.
Zbog toga, braćo i sestre, podsjetimo se ovdje na plemenite principe kojima nas naša vjera uči u pogledu našeg međusobnog saosjećanja jednih spram drugih. Svima nam je znana poruka našeg poslanika Muhammeda, alejhisselam, u kojoj nas podučava kad kaže: „Muslimani su u svojoj ljubavi, saosjećanju i samilosti poput jednog tijela. Kada se neki organ razboli, ostatak tijela pati od nesanice i groznice.“ (Buhari: 5552)
Jasno je u ovoj poruci Allahovog poslanika, sallahu ‘alejhi ve sellem, ocrtano kakav osjećaj muslimani treba da grade među sobom, koliko treba da ih brine bol i patnja braće muslimana. Sada se zapitajmo kakav je naš odgovor na ove Poslanikove, ‘alejhisselam, riječi!? Zapitajmo se da li uopće saosjećamo jedni sa drugima samo zbog toga što nam je vjera ista. Zapitajmo svoje srce da li pati zbog boli koju podnose naša braća u Siriji i Burmi. Da li su na našem srcu ostali ožiljci zbog onoga što se u proteklom ratu desilo našoj braći u Srebrenici, Žepi, Višegradu, Biljanima, Ahmićima, Sarajevu i mnogim drugim mjestima?
Da li saosjećamo sa porodicama 3.176 ubijenih Prijedorčana, sa tamošnjim roditeljima 102 ubijene djece, sa više od 30 hiljada logoraša ovoga kraja, više od 50 hiljada protjeranih, sa majkama Havom Tatarević i Arifom Garibović kojima din-dušmani ubiše po šest sinova. Da li uopće saosjećamo jedni sa drugima ili smo postali neki „novi“ muslimani koji misle samo na sebe i još možda samo ponekog!? Zapitajmo se, braćo i sestre, i odgovorimo sebi iskreno. Ako smo od onih čije srce pati zbog patnje koju u svakodnevnom životu imaju muslimani ma gdje bili, onda pripadamo skupini onih čije će rane zasigurno zacijeliti u Vječnosti.
Ukoliko smo od onih čija srca ne osjećaju tugu svoje braće i sestara po vjeri, onda je vrijeme da se zabrinemo nad sobom i svojim stanjem. Vrijeme je da svoj odnos prema svojoj braći i sestrama popravimo. Vrijeme je da jedni na druge misliti počnemo, da jedni drugima pri ruci budemo, da jedni u drugima oslonac i podršku osjetimo. Ovo je Put kojem nas naš plemeniti poslanik Muhammed, alejhisselam, poziva, solidarno društvo koje on ka Džennetu vodi, sretna zajednica koju Gospodar svih svjetova želi i voli.
Na kraju ove hutbe Vas sviju pozivam da se shodno bratskoj solidarnosti i saosjećanju sa žrtvama najvećih zločina koji su se nad Bošnjacima desili solidarišemo u povodu Dana bijelih traka sa svima onima koji su patili, propatili i koji i dalje pate zbog boli koja im se nanosila ili se i dan danas nanosi na način što ćemo lično i organizirano obilježiti ovaj dan nošenjem bijele trake oko svoje lijeve ruke i isticanjem bijelih platana na našim kućama i stanovima. Na ovaj način ćemo simbolično pružiti podršku našoj braći i sestrama koji su u neprestanoj borbi očuvanja istine i onog što se desilo u Prijedoru, Kozarcu, Ključu, Sanskom Mostu i drugim krajiškim i bosanskohercegovačkim gradovima u proteklom ratu.
Neka Uzvišeni Allah pomogne islam i muslimane ma gdje bili i živjeli, a obesnaži sve one koji se protiv nas na bilo koji način bore. Molimo Ga da nas u plemenitim djelima sjedini i u dobru učvrsti, a da zlo od nas odstrani. Molimo Ga da obespravljenima utjehu i izlaz iz nedaća podari, te da borcima za istinu korake postojnim učini! Amin
(Amir-ef. Mahić)
Add comment