Kad proradi ”krajiški inat “

Pozitivna povratnička priča pretvorila se u borbu protiv sitnih političkih interesa i beskrajne birokratije. Jusuf Arifagić je u Trnopolju kod Prijedora podigao najmoderniju farmu krava u BiH. A to je samo početak.

Četrnaest miliona maraka, uložio je Jusuf Arifagić u rodnom Trnopolju. U Norveškoj je stekao kapital, državljanstvo, osnovao kompanije. Odlučio je da se vrati u Prijedor. Arifagić posljednjih sedam godina gradi najsavremeniju farmu krava u BiH i šire.

Norveško crveno goveče je genetski najotpornije i ekonomski naisplativije na svijetu. U sklopu ovog velikog projekta nalaze se meteorološka stanica, veterinarska ambulanta, softveri za praćenje svih parametara u štali.

Teško je riječima opisati sve ono što se nalazi na farmi „Arifagić“. Jusuf je kaže, imao želju da u svom Potkozarju pokrene posao i otvori radna mjesta.

 „Investitori su zanimljivi samo pred izbore“

„Pitali su me naši ljudi da li sam normalan. Odakle mi volja i hrabrost da se upustim u sve ovo. Sad razumijem na šta su mislili. Ako nisi u sprezi s političarima, ako nećeš dijeliti dobit s njima, veoma je teško“.

Jusuf se kaže, ne kaje zbog glavobolja koje mu je zadao ovaj posao. Odvojenost od porodice i danonoćni rad nisu problem, već korupcija i sitni interesi političkih elita. „Osam miliona vlastitih sredstava sam investirao, a ostalo pokrio kreditom. Nije im jasno da neko uloži toliki novac, a da oni ne dobiju ništa. Neće ni marku vidjeti, to je sigurno. Zato sve dozvole čekam neviđeno dugo“, ogorčen je Jusuf.

Trebalo mu je više vremena nego što je planirao, ali ogroman projekat teče po planu. Prihodi rastu, a na farmi je zaposleno trideset radnika. Broj grla se povećava. Trenutno se gradi pogon za proizvodnju biogasa, a cilj je potpuna samoodrživost kompanije i iskoristivost svih resursa.

 Iz logora za Norvešku – s milionima nazad u rodni Prijedor

Izgleda da će ova priča imati sretan kraj, ali početak je bio daleko od toga. Jusuf je Bosnu i Hercegovinu napustio 1992. godine; prethodno je prošao tri logora: Omarsku, Keraterm i Trnopolje. U dalekoj Skandinaviji brzo se snašao i postao uspješan biznismen. To mu nije bilo dovoljno.

„Neću nigdje nego ovdje gdje sam rođen. Tu mi je mjesto. Ima među našim ljudima mnogo patriotizma i želje da investiraju, da od BiH nešto naprave. Samo im treba otvoriti vrata i ne odmagati“.

„Dvije nacije žive u BiH, oni koji su se snašli i oni koji nisu“

Izgled farme, najsavremenija oprema, kontrolne prostorije koje podsjećaju na programerske kancelarije, oduševiće sigurno mnoge. Ali, jednako snažan utisak ostavlja priča glavnog protagoniste o svemu što je prošao da bi stigao tu gdje jeste. „Državna delegacija posjetila je Norvešku o mom trošku. Takav je bio dogovor, kako bi se upoznali s detaljima i stali iza projekta. Po povratku u BiH ništa, opet čekanje.

Tri godine sam čekao ekološku dozvolu, isto toliko trafo stanicu“. Jusuf se prisjeća otvaranja farme kojoj je prisustvovao norveški politički vrh i tamošnja državna televizija: „Od naših su došli gradonačelnik Prijedora i pomoćnica jednog ministra u vladi RS. Mi koji ulažemo nismo interesantni kada prođu izbori“.

Student generacije zadužen za pravne poslove

Selekcioni centar za uzgoj crvenog norveškog govečeta je samo dio kompanije „Arifagić investment“. Šest firmi uključeno je u cjelokupni projektat. Na farmi krava je zaposleno trideset radnika.

Dvadesetpetogodišnji Almir Hoždić bio je student generacije na pravnom fakultetu u Banjaluci. Dok njegove kolege svoju budućnost vide na „državnim jaslama“, on je kaže prezadovoljan što radi u realnom sektoru. Svakodnevno uči nove stvari. „Svi mi ovdje zavisimo od proizvodnje i od svakog litra mlijeka, bez obzira što sjedimo za računarom“, ističe mladi pravnik. Plate su, kako kaže, veoma dobre i više od bh. prosjeka. „Često nam dolaze inspekcije, a kada službenici vide kakvi su uslovi rada, pitaju da li ima posla i za njih“.

Krave većinu vremena provode na specijalnim gumenim strunjačama. I u izmuzištu je pod prekriven specijalnim prostirkama. O svemu se vodi računa, papci moraju biti zaštićeni: „Njega papaka je veoma bitna. Ako su zdravi i očuvani, krava daje litru mlijeka više. To može biti korisna poruka za žene. Pedikir je važan za reproduktivno zdravlje i dojenje“, kroz smijeh objašnjava Jusuf.

Cilj je da za nekoliko godina na farmi bude 5.000 grla, da se uspostavi zadruga i mesna industrija. A sve to podrazumijeva hiljadu radnih mijesta.

Vrijedni domaćin žali što u njegovom kraju nema mladih ljudi. Iako su mnogi povratnici investirali u svoje rodno mjesto, otvorili firme, nedostaju mladi radnici. U Trnopolje i Kozarac svakodnevno na posao dolaze mještani iz okolnih opština i sela.

(DW)