Niti rat niti mir

Bila je vlažna i maglovita noć prije nekoliko sedmica kada sam se sa porodicom vraćao u Sarajevo nakon kratke posjete prijateljima u Hrvatskoj. Moja supruga i sin su spavali poput dva slatka topa, a moji kapci su se polako sklapali od njihovog hrkanja pa sam upalio radio pokušavajući ostati budan za volanom.

Bio je Dan Republike Srpske i program na svim stanicama je zvučao skoro isto: herojske pjesme, gruba retorika, nove prijetnje odvajanjem Republike Srpske, diskusija o razglednicama koje prikazuju žrtve iskopane iz masovnih grobnica, političke svađe i nesuglasice i napokon pozivi međunarodnoj zajednici da učini nešto po tom pitanju.

Javna rasprava koja je ispunjavala radio-talase skoro dva sata je zvučala skoro kao da je zemlja kroz koju sam se vozio tek jučer izašla iz rata… ili kao da će u rat ući već sljedećeg dana. Vratila su se ružna sjećanja javnih rasprava punih prijetnji i kontraprijetnji ratnih vođa u parlamentu Rerpublike BiH oktobra 1991. Te maglovite noći, zemlja kroz koju sam se vozio mi se činila zaglavljenom u strašnom međuprostoru između rata i mira.

Iako je rat zvanično završen prije 17 godina, i dalje vidimo i čujemo sličnu ratnohuškačku scenografiju koja prati sporne praznike svakih nekoliko sedmica ili dominira predizbornim kampanjama svakih nekoliko godina. Iako se politička scena promijenila značajno od 1995, čak i novi političari – bez obzira da li pripadaju takozvanim nacionalnim ili takozvanim multietničkim partijama – biraju da koriste staru retoriku, prateći stope svojih prethodnika.    

Neki lideri bosanskih Srba tvrde da je Bosna i Hercegovina čudovište bez budućnosti, ignorišući činjenicu da su i sami učestvovali u njegovom kreiranju te da Republika Srpska danas pravno postoji samo u okvirima tog čudovišta. Neki lideri bosanskih Srba sada prijete da će Republiku Srpsku izdvojiti iz BiH, a zadnji takav pokušaj je prije 22 godine doveo do rata i postoji poprilična vjerovatnoća da bi neki ponovni takav pokušaj ponovo imao sličan ishod. 

Neki lideri bosanskih Hrvata polažu pravo na trećinu vlasti na državnom i polovinu na federalnom nivou za 12-17% hrvatske populacije. Izgleda da misle da se to najlakše može postići stvaranjem zasebnog entiteta kroz političke blokade i ucjene. Jedan takav pokušaj, prije 21 godinu je također doveo do rata u ratu i mada su male šanse da tu dođe do nekog novog rata, također su male šanse da će Bošnjaci dopustiti stvaranje hrvatskog entiteta takvim agresivnim metodama. Uljudan i uviđavan pristup bi možda imao više šanse.

Neki bošnjački i bosanski lideri se kunu Bosnom i Hercegovinom i tvrde da bi sve učinili da je zaštite. No i oni je podrivaju isto kao i neki srpski i hrvatski lideri. Čine to time što odbijaju prihvatiti realnost – činjenicu da bez obzira kako su nastali, Republika Srpska i hrvatski kantoni danas postoje i imaju sopstvene ideje i interese. Neki bošnjački i bosanski lideri tvrde da su srpski i hrvatski zahtjevi za većom zaštitom njihovih kolektivnih interesa prijetnja integritetu Bosne i Hercegovine, isto kao da Srbi i Hrvati nisu dio te iste zemlje i njeni konstitutivni narodi. Bošnjački i bosanski lideri su napravili sličnu grešku prije 22 godine i čini se da ni oni nisu voljni ili sposobni naučiti lekcije iz prošlosti.

Izgleda da ovi bošnjački, bosanski, hrvatski i srpski lideri žive u barem četiri potpuno različite realnosti i zasad niko od njih nije voljan ili sposoban da pokuša razumjeti druge realnosti i razmotriti mogućnost kompromisa. Čini se da su lideri odbacili i toleranciju, gostoljubivost i brigu prema komšijama bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost, što je bio ključni dio vjekovne tradicije ovih krajeva.

No ova mračna perspektiva se ukazuje samo kada slušam neke, Bogu hvala ne sve političke, civilne i akademske elite. Sa druge strane, slika koju dobijam od običnih ljudi je dosljedno sasvim drugačija. Nakon 22 godine provedene istraživajući i izvještavajući u, iz i o BiH, sreo sam mnoge različite ljude širom BiH. No čak i oni najradikalniji nisu pokazivali interes za agresivnim sprovođenjem bilo kakvih novih separatističkih ili unitarističkih inicijativa. Umjesto etničkih ili političkih pitanja, većina ljudi se fokusira na svakodnevne životne probleme, kao što su posao, ekonomska sigurnost i socijalna stabilnost.

Ova realnost, iako dokumentirana u mnogim istraživanjima koja su sprovele različite domaće ili međunarodne agencije u zadnjih dvadeset godina, izgleda nema utjecaja na većinu političkih lidera. Da li ovi političari zaista vjeruju da njihovi stavovi zasta predstavljaju interese njihovih etničkih grupa ili samo igraju uloge za koje smatraju da će im donijeti veću popularnost i (re)izbor, ja to ne znam.

Ono što znam je da se političari kao i građani BiH, bez obzira na njihovu etničku, religijsku ili političku pripadnost, ponašaju kao da su potpuno zaboravili užasne lekcije iz prošlosti. Političari su i dalje skloni da se igraju šibicama dok im građani i dalje to dopuštaju, pri čemu i jedni i drugi ignorišu opasnost od požara. Ne zaboravimo spomenuti međunarodnu zajednicu koja se također ponaša kao da je zaboravila kako je teško zaustaviti i ugasiti balkanske požare kad jednom planu.

(Srećko Latal)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.