Kurspahić: Samo danas u vašem gradu

Preambiciozno imenovani "Svjetski bošnjački kongres" na zasjedanju u Sarajevu uoči Nove godine izabrao je za svog predsjednika Mustafu efendiju Cerića – doskorašnjeg reisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – a među 30 članova Senata Kongresa imenovani su i Muamer Zukorlić, Muhamed Filipović, Ejup Ganić, Dževad Jahić i drugi. Godinu i po dana ranije u Novom Pazaru je osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU): među njenim članovima su i Muhamed Filipović, Ejup Ganić, Dževad Jahić, Mustafa Cerić, Muamer Zukorlić. Poštovanim čitaocima ostaje da čekaju kada će ovo putujuće društvo, možda i pod kakvim novim nazivom, gostovati i u njihovom gradu.

Najnovija sarajevska epizoda definisanja bošnjačkog identiteta i prisvajanja bošnjačkog nasljeđa i kapitala, iako ponuđena kao manifestacija promocije i jačanja nacionalne samosvijesti, zapravo je otužna slika žurbe da se Bošnjacima nametnu ni od kog izabrani autoriteti. Kao što u slučaju "bošnjačke akademije nauka i umjetnosti" niko osim skupine osnivača nije propisao naučne kriterije po kojima bi neko mogao postati njen član, tako ni održavanju "svjetskog bošnjačkog kongresa" nije prethodilo nikakvo javno konsultovanje ili kandidatura potencijalnih "senatora". Zato okupljanje i ove grupe građana, osim poziva za zbijanje bošnjačkih redova u medijima koji su neke od njenih prvaka proizveli u vrhovne nacionalne autoritete, objektivno nema veći značaj od mogućeg kongresa pčelara ili ribolovaca.

Ipak, riječ-dvije o sarajevskom kongresu. Pojavljivanje muslimanskih vjerskih poglavara, Cerića i Zukorlića, u ulozi glavnih inicijatora uspostave bošnjačkih nacionalnih institucija samo po sebi ozbiljno dovodi u pitanje proklamovanu namjeru afirmacije bošnjaštva kao nacionalnog opredjeljenja: ako su u vrijeme odlučivanja o zamjeni dotadašnjeg muslimanskog nacionalnog određenja istorijskim bošnjačkim imenom u ratnoj 1993. godini neki takođe samozvani sabornici optuživali "bivši (komunistički) režim" da je u priznavanju muslimanske nacionalnosti "poistovjećivao vjersko i nacionalno" u protekle dvije decenije poistovjećivanje bošnjaštva s islamom postalo je izraženije i agresivnije nego poistovjećivanje ustavnih "Muslimana" s islamom u bivšoj državi. Tome je značajno doprinosio današnji predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa koji se, kao reis Islamske zajednice, takođe javno predstavljao kao "vrhovni muftija u Bošnjaka".

Moguće objašnjenje namjera u osnivanju kongresa otkrio je jedan od njegovih medijskih promotora u televizijskom nastupu u kojem je potegao primjer Svjetskog jevrejskog kongresa koji je – kao nevladina organizacija – zastupljen i u Ujedinjenim nacijama i osim sjedišta u Njujorku ima predstavništva u Briselu, Buenos Airesu, Ženevi, Moskvi, Parizu i Jerusalemu.

Bošnjaci, u nekom transparentnijem i demokratskijem postupku, mogu i zaključiti da bi takvo međunarodno predstavljanje moglo biti od nekog interesa i za njih ali bi u tome morali imati priliku i da se izjasne koje će  ideje – i koje ličnosti – reprezentovati bošnjaštvo na međunarodnoj sceni: hoće li to biti danas prevlađujuće ideje bošnjaštva kao ugrožene vrste – kojoj se po Ceriću dovodi u pitanje i "biološki opstanak"- ili bošnjaštva okrenutog pripadanju evropskoj porodici naroda u punoj saradnji a ne konfrontaciji s narodima i Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

Bošnjaštvo reisa Cerića, u kojem on govori kako samo Bošnjacima nije dato pravo na vlastitu državu i nudi "gostoprimstvo" ostalima – kao da oni baš i nisu u svojoj državi – ne samo da nije privlačno pa čak ni prihvatljivo za "druge" u Bosni i Hercegovini nego i pojačava argumentaciju onih koji uporno tvrde kako od zajedničkog života i nema ništa i kako je podjela jedino moguć ishod. Na tom su fonu, zabune o nacionalnom identitetu a ne afirmacije bošnjaštva, i svojevremni poklici današnjeg predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa kako je "Turska oduvijek bila naša mati, tako je bilo i tako će ostati".

Jedna od odluka Cerićevog kongresa – da "za nacionalnu zastavu svih Bošnjaka svijeta izabere bijelu zastavu s ljiljanima" – simbolična je manifestacija naknadnog "usklađivanja" čak i novije istorije s novim realnostima podijeljene države: ta zastava bila je na početku ubijanja Bosne i Hercegovine, u proljeće 1992, simbol njene odbrane kao zajedničke države tri njena naroda i svih njenih građana. Tada su u Sarajevu građani svih bosanskih nacionalnosti ustali protiv prvih barikada i izišli pred Skupštinu s posljednjim apelom za mir. Od tada je sistematski odbacivana zavnobihovska "ni-ni-ni već i-i-i" formula mirne Bosne za račun utvrđivanja i po cijenu "etničkog čišćenja" i kulturološki i geografski otuđenih geta "tri konstitutivna naroda" a njihovom prevazilaženju i uspoostavi funkcionalne države najmanje će doprinijeti podebljavanje linija otuđenosti.

Bošnjački "kongresmeni" prilično su istrenirali svoje sljedbenike da svakome ko postavlja pitanja o ispravnosti imitiranja nacionalističkih institucija u susjedstvu – bošnjačkog zakasnjelog odgovora na SANU u vidu vlastite BANU – na brzinu prilijepe kakvu prigodnu etiketu: pored ostalog – islamofobije, (bošnjačkog) kompleksa manje vrijednosti, dodvaranja tuđim i straha od priznavanja vlastitog identiteta. Mogli bi tim kletvama, i fetvama, dodati i brigu zbog promocije militantnog bošnjaštva koje  njihov narod dodatno udaljava ako ne i konfrontira sa susjedima.

(Kemal Kurspahić; RSE)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.