KOZARAC-Jutarnji trač…

S pocetkom novembra, bio sam u Sarajevu, na sastanku na kojem su se okupili lideri 6 udruzenja koja uglavnom dolaze iz podjeljenih ili izolovanih zajednica, a koji su prije dvije godine formirali zajednicku mrezu u kojoj su realizovali nekoliko zajednickih projekata.

Vec sam pisao o ovim aktivnostima Optimista, i ovaj sastanak nije nesto posebno bio bitan za nas kao zajednicu ali je za Optimiste bio jako vazan, i nadam se da ce se to u buducnosti potvrditi.

Po povratku u carsiju, ucinilo mi se da je jedino lisce pocelo zutiti i da je to jedina promjena u ovoj jesenjoj kolotecini.

Cijelu proslu sedmicu, uzalud cunjam pustim ulicama trazeci sta zanimljivo za pisati, a teze u tome jeste naci smisao i osjetiti kome pisem.

Nazalost, otudjili smo se i to je realnost na koju treba reagovati, ne radi se to samo o ovoj stranici, o ovome virtualu koji nas je okupljao zadnjih sest-sedam godina i sa kojeg su se pokretale i konkretne inicijative i projekti koji su se realizovali u samom Kozarcu i na taj nacin poboljsavali i bogatili zivot u njemu, nego u skoro svim drustvenim sverama zivota.

Kozarac polako gubi svoj kulturni identitet i do nas je da se pokrenemo i to promjenimo.

Iskreno ni sam ne znam sta bi to moglo biti da nas ujedini, pokrene, ali mislim da bi barem o tome trebali diskutovati, pa i svadjati se, kako bi dosli i do konkretnih promjena.

Trgnemo se s vremena na vrijeme, od izbora do izbora, dodjemo barem jednom godisnje da provedemo ludo ljeto u Kozarcu, a na drustvenom smo dnu i svi kolektivno nosimo tu krivicu, bez obzira da li bili aktivni ili pasivni gradjani u zajednici.

Dvanaest godina, nakon svog ponovnog radjanja, Kozarac konacno treba strategiju po kojoj ce ici dalje, inace ce nam ostati samo ovaj virtualni, da nas podsjeca odakle su nam korjeni…

Kako sam optimista, necu dalje kukati, za one koji vide dosta je i par rijeci, za one druge je dzabe da se i roman napise…

Naravno da ce biti bolje, samo je pitanje da li ce nama biti bolje i kako cemo se postaviti u zivotu, koliko cemo sebe dati za to bolje sutra, koliko cemo sami biti dobri?