Noćas spaljujemo iluzije

Pise:Senad Avdic

Dodik je tačno znao bolne tačke pregovarača iz SDP-a, Lagumdžije, Kušljugića i Lidije Korać

Može biti da je duh, bit sporazuma koji su potpisali lideri dvije navodno socijaldemokratske stranke, Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik, najbolje sadržan u kobajagi činovnički sročenoj floskuli, naoko praznoj, ali suštinski presudnoj rečenici iz zajedničkog kominikea: onoj u kojoj se konstatira kako su se “dvije stranke složile da je potrebno jačanje koordinacije entiteta sa državom“.

Kakva država, kakvi bakrači, države će biti onoliko koliko je entiteti “iskoordiniraju“, odnosno koliko se dogovore Lagumdžija i Dodik.

Dok nastaje ovaj tekst, nisu svi detalji iz ovoga sporazuma bjelodani, ali generalno se čini da su se dvojica autoritarnih socijal­demokratskih oligarha, kao ljudi i kao bivši komunisti, o državnim prerogativima i prioritetima, to jest o njihovoj razumnoj redukciji, dogovorila po modelu Vladimira Ilji­ča Lenjina – bolje manje, a bolje.

Milorad Dodik je u pregovorima sa Lagumdžijom i njegovim ključnim suradnicima pristupio vrlo pažljivo, analitički i temeljito ciljao tamo gdje i šta koga sa druge strane pregovaračkog stola najviše žulja, svrbi, tangira, frustrira. A vrh SDP-a nije ništa drugo nego prosti zbir priprostih, samoživih klijentelističkih individua i njihovih krajnje privatnih, a krupnih, “sitnosopstveničkih“ inter­e­sa. I tako je, prema privatnim “paljenjima“, Dodik odab­i­rao, odnosno nametao teme za koje je unaprijed znao, ili morao znati, da će se “partneri“ glatko (zlatko) bez osta­tka složiti Lidiju Korać, potpredsjednicu SDP-a BiH i najvećeg pravnog autoriteta u Lagumdžijinom amatersko-volun­tarističkom bliskom okruženju, nikada neće popustiti vatrena srdžba i osvetoljubivi nagon prema Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

Da nije bilo CIK-a koji ju je prije dvije i pol godine suspendirao uslijed sukoba interesa, već bi dvije godine gospođa Korać bila veleposlanica BiH u Briselu i ne bi morala u astronomski skupim čizmama paziti na svaki korak da ne ugazi u blato po vukojebinama tipa Aleksandrovca, Kalesije, Doboj-Istoka.

Razvlašćivanje Centralne izborne za Dodika je pitanje strateške naravi, za Lidiju Korać stvar osobne frustracije i osvete. Nije Lidija Korać lišena strateških javno-privatnih resentimana ni prema Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH: već mjesecima tamo se razmatraju (a zapravo kisele) prijave protiv njene sestre, tužiteljice Tužiteljstva BiH Vesne Budimir koju se tereti da je bezočno za ozbiljnu količinu para ojadila veći broj osoba.

Tužno je bilo na jednoj televiziji gledati Mirzu Kušljugića, člana najužeg rukovodstva SDP-a BiH i “eksperta-pregovarača“, kako objašnjava i interpretira svrsishodnost sporazuma postignutog sa Miloradom Dodikom. Ovaj bivši ambasador BiH u Sjedinjenim Američkim Državama, vrlo uspješan, opće je mišljenje, nažalost, ne vidi dalje od (“Elektropre“)nosa; njegov je politički obzor limitiran onim što se u psiho-sociološkoj teoriji zove “kretenizam specijalizacije“. Za Kušljugića je struja isto ono što su za Fikreta Abdića (bili) pilići, brojleri, pernate životinje; generalno, neutralna djelatnost, koju je nužno osloboditi od politike. I na te i takve je tokom pregovora sa SDP-om tipovao i računao Dodik, kao što je JNA (ispravno) računala na Abdića kojem je decenijama osigurala ekskluzivna, monopolska prava da snabdijeva milionsku armiju vojnih obeznika svojim slatkim velikokladuškim programom.

I tako dolazimo do najvažnijeg, najpodmuklijeg dijela sporazuma dviju stranaka: suglasnosti dvojice “vječitih rivala“, stranačkih dinosaurusa, Milorada Dodika i Zlatka Lagumdžije, da se u “strukturalnom dijalogu“, a zapravo u međustranačkoj i međuentitetskoj “bilaterali“ promijeni način izbora i imenovanja entitetskih tužitelja; tako što će se bitno ograničiti svemoć Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH.

Ideja bi, da kojim slučajem nije politički motivirana, a jeste, već da je sadržavala minumum principijelnosti, dosljednosti, imala legitimitet. Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH već godinama funkcionira, starinskim jezikom rečeno, kao “otuđeni centar moći“.

Ne postoje elementarni demokratski kontrolni mehanizmi kojima bi se VSTV uokvirio u ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine. Ako je tačno, a mediji tvrde da jeste, da je upražnjeno mjesto glavnog državnog tužitelja rezervirano za Gorana Salihovića, predsjednika Općinskog suda u Sarajevu, tada je to prvorazredni skandal. Salihović u svojoj skromnoj karijeri nikada nije bio tužitelj, bavio se nekim sitnim parničnim zajebancijama po Tuzli i okolini, prije nego što ga je zavičajna pravosudna zajednica dovela da poklopi najveći općinski sud u državi. Salihović je, navodno, miljenik domaćih i međunarodnih hohštaplera, koji kontroliraju VSTV. To je ozbiljan alarm da se odozdo pa do vrha pretrese rad VSTV-a.

Ne može se olako preći preko činjenice, treba je permanentno problematizirati, da je Disciplinska komisija VSTV-a pomazila državnog tužitelja Olega Čavku kažnjavajući ga simboličnom novčanom kaznom za fakinski, nevjerojatan, kažnjiv “propust“: hakiranje svojeg šefa, bivšeg glavnog tužitelja Milorada Barašina. Ni to što se predsjednik Disciplinske komisije VSTV-a Arben Murtezić prethodno dokazivao kao radnik osiguranja američke ambasade u Sarajevu ne smije ostati neproblematizirano. Nisu se, međutim, Dodik i Lagumdžija složili, usaglasili oko nužnosti da se VSTV pročisti, provjetri, uljudi, profesionalizira, depolitizira, oslobodi utjecaja domaćih i međunarodnih probis­vijeta, kalk­ulanata, privede “k poznaniju prava, što je ljudska dužnost najs­vetija“ (Njegoš): zajednički su zaključili da ga treba razvlastiti, entitetski rasčerečiti, stranački podjarmiti.

Dogovor Lagumdžije i Dodika temeljem kojeg će ubuduće entitetske tužitelje birati entitetski parlamenti, blagogoljivo, sa visine, ekspertski obrazlaže, opet, Lidija Korać, pravni partijski autoritet SDP-a BiH: “to je usklađeno sa europskom praksom“, tvrdi. Predratna pravna referentica u Republičkom MUP-u BiH od svih europskih država izdvaja “susjednu Hrvatsku“ (koja još nije članica EU, ali će biti sredinom naredne godine), veli da su pravne stečevine Hrvatske nešto na što se BiH treba referirati i ravnati se prema njima.

Naravno, sve je pogrešno, krivo pročitano, ako je pročitano uopće: hrvatskog glavnog državnog tužitelja, na toj dužnosti je već četvrti mandat gospodin Mladen Bajić, predlaže Vlada Republike Hrvatske, provjerava saborski odbor za pravosuđe, pa nakon izviješća o četvorogodišnjem radu potvrđuje, ili ne potvrđuje Hrvatski sabor. Bajiću se posrećilo da su ga četiri Vlade Hrvatske (Račanova, Sanaderova, Kosorkina i prije mjesec dana Milanovićeva) predložile a njihove saborske većine (re)izabrale. Glavni državni tužitelj u Hrvatskoj sam bira svoje temeljne suradnike, županijske i općinske čelne ljude, sve ostalo je, preko devedeset posto kadrovskih rješenja, u rukama tamošnjeg Državnog sudbenog i Državnog odvjetničkog vijeća u kojima ne sjede stranački namještenici, već autoriteti iz različitih oblasti, predstavnici civilnog društva, akademske zajednice, nevladini aktivisti.

I Dodik i Lagumdžija su, da su namjeravali biti vjerod­o­stojni, prije nego što su ušli u državni aranžman sa ciljem potkopavanja države, svom entitetu mogli osigurati vladavinu prava. Nisu to učinili, naprotiv. Kada je prije tri godine “mečka zaigrala pred vratima“ Dodiku zbog kiriminala u izgradnji zgrade Vlade RS-a, a Lagumdžiji usljed nesumnjivog prisustva u aferi “reket“, uglas su i jedan i drugi vrisnuli da ne priznaju Tužiteljstvo i Sud BiH.

Tužiteljstvo Srbije raspetljava sedmicama pljačku tamošnje “Agrobanke“, prati puteve novca, od kojih je jedan vodio u Banju Luku, direktno u kabinete Dodikovih ministara. Tužiteljstvo Švicarske pohapsilo je i saslušalo posljednjih dana pogolem broj ljudi umiješanih u pljačku Bošnjačkog instituta u Zürichu i dosta indicija ukazuje da Lagumdžijino maslo u toj ogromnoj pljački nije za ramazana.

Kojoj će adresi u Banjoj Luci srpsko Tužiteljstvo iz Beograda proslijediti zahtjev za provođenje istrage protiv Milorada Dodika ili nekog njegovog ministra? Nekom tužitelju kojeg Dodikova većina u Skupštini Srpske imenuje.

Lagumdžija je već dvije godine pokušavao, ali nije uspio, staviti pod stranačku/ličnu kontrolu policiju i na kraju prividno odustao. Zapravo, shvatio je da su policiji svezane ruke: tužiteljstva su ta koja vode glavnu riječ, hoće li policija postupiti ovako, ili onako, ili neće uopće postupati. Entitetsko tužiteljstvo, koje je stranački birano, bez problema i profesionalnih obzira može pocijepati sve što švicarski tužitelji prikupe i pošalju u vezi sa pljačkom imovine Adila Zulfikarpašića.

To se zove “jačanje koordinacije entiteta sa državom“. Koja će po marksističkim predviđanjima kad-tad ionako morati odumrijeti.

 

(SB)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • Shaking tree (detail)
  • Bagarre
  • Jonas
  • Düden
  • Lisa
  • Circé du soir au matin
  • misery
  • rabbit
  • addicted

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.