Kozarac.ba

Laž kao sredstvo srbijanske diplomacije

Dobrica Čosić, samoproglašeni otac srpske nacije, jednom reče kako je laganje oblik srpskog patriotizma i potvrda urođene srpske inteligencije. “Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način”, kaza najveći srpski patriota te potom očinski slaga kako Srbi tradicionalno dobijaju bitke u ratu, a gube one u miru, pri tome izvrćući Clausewitza na glavu i definirajući mir kao nastavak rata drugim sredstvima.

Mnogo toga su Čosić i ćosićevci izvrnuli na glavu kako bi prodali svoju zločinačku politiku pod patriotizam. No, prije bi se moglo reći da velikosrpski nacionalizam, kojeg Čosić promovira cijeli svoj stvaralački i životni vijek, a pogotovo u zadnje tri decenije, gubitke u izgubljenim ratovima nastoji nadomjestiti mirnodopskim bitkama. Sprženi tenkovi i VBR-ovi su tako zamijenjeni dalekometnijim oruđima i strategijama, pored ostalih, kreativno, maštovito i inventivno upakiranim i u srbijansku diplomaciju.

Majka svih laži

U toj združenoj patriotskoj nakani vidi se kontinuitet istoga “patriotizma” od Čosića i Miloševića, preko Mladića i Karadžića, do Dodika, Nikolića, Jeremića, Kusturice…

Bezočno lažu, a sve u ime prevelike ljubavi prema domovini koja je proporcionalna njihovoj mržnji prema onima koji se ne uklapaju u ideju te imaginarne jednonacionalne-jednovjerske-jednoumne srpske dežele. A vjerujući kako stotinu puta ponovljene laži postaju istina, ovi srpski patrioti patriotski zorno lažu i o činjenicama koje su stotinu puta već potvrđene.

Tako über-lažov i über-Srbin Karadžić započinje svoju odbranu pred Haškim tribunalom iznova lažući o zločinima koje je lično osmišljavao i naređivao. Ponovo roveći noktima po onim rasutim utrobama na Markalama, kao da se radilo o plastičnim lutkama iz kojih je ljevala prava krv, bahat, na isti način kao kada je dalekozorom s uživanjem gledao u ta ista raskomadana tijela, Karadžić je, ne trepnuvši, opet lagao cijelom svijetu.

Čosić je sigurno i ovoga puta bio ponosan na svoga najboljega učenika. A ni drugi Čosićevi štićenici ne zaostaju u primjeni naučenog gradiva. Tomislav Nikolić, Šešeljev veteran i vojvoda četnički (što također podrazumijeva da je bio i Karadžićev soldat), ponosan je na svoj osobni doprinos agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a kao novi predsjednik Srbije laže gdje god stigne, sve u stilu prvoga predsjednika RS-a i svog prvoga vođe (obojica u Haagu): u Srebrenici nije počinjen genocid, nije bilo agresije od strane Srbije, Vukovar je srpski grad… Nimalo manje nebulozne, sve Dodikove laži bi se teško dale na kantar izmjeriti, taj stigne simultano lagati s obje strane Drine, a sve češće i hor(d)ski u društvu mokrogorskog emira.

Agilni Čosićev školarac Jeremić ovaj je oblik srpskog patriotizma dotjerao čak do zgrade Ujedinjenih naroda.

Jedna od starih mantri, koje svi gore spomenuti u kontinuitetu ponavljaju jeste kako je u BiH bio građanski rat, a ne agresija i međunarodni oružani sukob – kako je to već potvrđeno presudama ICTY-ja. Nakana ovih lažova je naknadnim mijenjanjem karaktera rata također promijeniti karakter zločina. Stoga nimalo ne iznenađuje što, u prvoj rečenici svoje odbrane, zločinac Karadžić upravo ponavlja tu “majku svih laži”, da se radilo o građanskom ratu u BiH, koji je još on pokušao spriječiti!!

Očigledno da je p(r)oturanje ove laži o građanskom ratu bio i ostao i prioritet oficijelne srbijanske diplomacije. Tako se nerijetko, daleko od očiju javnosti, vode prave diplomatske bitke čiji je cilj iskrivljivanje slike o minulom ratu u BiH i povijesti ratova u bivšim jugoslavenskim republikama.

Ovih dana smo svjedočili jednoj takvoj bici na južnom “frontu”, u Australiji, a koju je i pored žešće “borbene pripravnosti” opet izgubila srbijanska diplomacija. Dani su već ranije pisali o nastojanjima vanjske politike Srbije i srpske nacionalističke dijaspore u Australiji da spriječe izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koju je u februaru ove godine jednoglasno usvojio Federalni parlament Australije.

Podsjetimo, radi se o do sada najsveobuhvatnijoj Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, kojom se u sedam stavki potvrđuje ono što je Haški tribunal presudio: u Srebrenici je počinjen genocid, počinile su ga jedinice VRS-a i MUP-a RS-a i Srbije, žrtve su bili Bošnjaci, mahom muškarci i dječaci – njih preko osam hiljada… Rezolucija također proglašava 11. juli Danom sjećanja na žrtve srebreničkog genocida.

Za izglasavanje Rezolucije najzaslužniji su bili australski parlamentarci Michael Dunby, Graham Perret, Ed Husic te dr. Damir Arnaut, ambasador BiH u Canberri.

Po Čosićevim smjernicama

Kako bi spriječio izglasavanje rezolucije u ovoj formi, tadašnji šef srpske diplomacije Vuk Jeremić šalje Ivicu Dačića na daleki kontinent da da podršku ambasadorici Srbije u Australiji Nedi Maletić i pojasni neukim Australcima o kakvom se ratu u dalekoj Jugoslaviji ustvari radilo. Dačićevo i Maletićkino oblijetanje kabineta australskih parlamentaraca, kao ni orkestrirano dešavanje naroda u srpskoj dijaspori Australije, nisu imali nikakvoga efekta: Parlament Australije je jednoglasno usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u predloženoj formi.

Umjesto da iz ovoga izvuče pouku, prizna znano, pokloni se žrtvama i distancira se od velikog zla koje je u ime Velike Srbije počinjeno u Srebrenici i stratištima diljem BiH, srbijanska diplomacija nastavlja Čosićevim smjernicama, i dalje bezočno lažući i negirajući čak i forenzički i pravosudno potvrđene činjenice i ono što je već ušlo u historijske rekorde svugdje osim u Srbiji.

Tako je, nimalo obeshrabrena izglasanom Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, ambasadorica Srbije Neda Maletić, opet udarila po istini i pokušala poturiti jednu veliku laž u jednoj maloj stavci jedne standardne deklaracije o međusobnim vezama između Srbije i Australije.

Naime, kao odgovor na “Srebreničku rezoluciju” Parlamenta Australije, srbijanska vanjska politika je nedavno spremila svoju “rezoluciju”. Ta rezolucija je kreativno, maštovito i inventivno upakirana u formu standardne deklaracije kojom se potvrđuju gospodarske i kulturne veze različitih zemalja s kojima Australija ima bilo kakve odnose i suradnju.

Deklaracija izlistava neke od osnovnih činjenica kao što su npr. broj pripadnika neke nacionalne dijaspore te potpisane ugovore i dogovore između država. Pored ovih nespornih činjenica, u predloženoj srpskoj deklaraciji, u predzadnjoj stavci, ambasadorica Maletić je pokušala hinjski proturiti laž o građanskom ratu, i to naizgled benignom rečenicom: “…učinjen je važan pomak u Srbiji i ostalim zemljama u regionu koje su sudjelovale u devastirajućem građanskom ratu kako bi se udaljile od sukoba i okrenule prema pomirenju i kooperaciji”.

To je, ustvari, bila i suština ove rezolucije, da se poturi jednoj državi da u jednom zvaničnom dokumentu ratove u post-jugoslavenskim državama nazove građanskim ratom.

No, ukoliko izuzmemo “bombardiranje Srbije i Čačka” rock letjelicama Leta 3, u tim devastirajućim ratovima, sva bombardiranja gradova i sela u zemljama regiona su dolazila upravo i jedino iz Srbije. (Naravno, ovdje ne zaboravljamo ni tadašnju Crnu Goru, članicu SRJ).

To je ono što se u svakom ratu zove agresija, ili, neutralnijim jezikom rečeno, međunarodni oružani sukob, a nikako neki građanski rat u kojem je klao ko je koga stigao.

Srećom, ovo je jasno i australskim parlamentarcima, kao i Ministarstvu vanjskih poslova i pravosudnim institucijama Australije koje već duže od dvije godine u pritvoru drže Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao Kapetan Dragan, srbijanskog plaćenika optuženog za ratne zločine u Hrvatskoj.

Ukaljani imidž

Kako podvala o građanskom ratu ne bi prošla u predloženoj rezoluciji, djelovali su ambasadori BiH i Hrvatske u Australiji, gospoda Arnaut i Biuk, koji su održali niz zajedničkih sastanaka s australskim zvaničnicima te ukazali na zlonamjernost i podvalu predloženog dokumenta.

O toj podvali su upoznali i parlamentarca Chris Hayesa koji je preuzeo ulogu predlagača ove rezolucije u ime srbijanske ambasadorice Maletić. Kako saznajemo iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, Hayes je na početku bio zauzeo odlučno stajalište da neće mijenjati tekst navedene rezolucije, tvrdeći da je srbijanskoj ambasadorici jako stalo do termina “građanski rat” i da se time “neutralizira Rezolucija o genocidu u Srebrenici”.

Međutim, nakon što su ambasadori Arnaut i Biuk obavili sastanak sa Hayesom, te nakon sličnih sastanaka s drugim ključnim osobama u Vladi i diplomaciji Australije, uslijedila je promjena Hayesovog stava o tekstu rezolucije.

Na kraju je, 11. oktobra, na glasanje u Parlamentu Australije, ponuđen tekst rezolucije o vezama Australije i Srbije iz kojeg je potpuno izbačen termin građanski rat, a sporna rečenica promijenjena u: “…učinjen je važan pomak u Srbiji i ostalim zemljama u regionu koje su bile afektirane devastirajućim ratom kako bi se udaljile od sukoba i okrenule prema pomirenju i kooperaciji”.

Ne znajući za ovu diplomatsku akciju ambasadora Damira Arnauta i Vicencija Biuka, ambasadorica Srbije Neda Maletić je u srpskim medijima obznanila izglasavanje rezolucije i prije nego je otišla na glasanje u Parlament Australije.

Tako je 2. oktobra 2012. srpski magazin Svedok objavio tekst pompeznog naslova Novi vetrovi na Petom kontinentu, tvrdeći da su “u Parlamentu Australije, konačno, počeli da duvaju drugačiji vetrovi – kad su Srbi i Srbija u pitanju!”, da je zalaganjem ambasadorice Maletić “donesena rezolucija” te da se time “stvara novi imidž Srbije u Australiji” koji je ranije “ukaljan Rezolucijom o Srebrenici”.

Ukaljani imidž” Srbije, međutim, ostaje dokle god laž bude mjerilo srpskog patriotizma, umjesto priznavanja istine i preuzimanja pune odgovornosti za zločine počinjene u njeno ime.

Kao što smo još jednom vidjeli, takve laži ne prolaze ni u dalekoj Australiji, kao ni u bilo kojoj drugoj naprednoj demokraciji bilo gdje u svijetu.

 

(BH Dani)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.