KOZARAC-Jutarnji trač…

Proslu sedmicu uglavnom sam radio na pisanju projekata za Optimiste, kao i neke stvari vezane za nase vatrogasce, tako da sam skoro cijelo vrijeme provodio u kancelariji Optimista, a carsiju, skoro ko i vecina vas, gledao putem Live stream-a 🙂

Nakon tragicne nesrece, koja je sokirala carsiju, dosli su Bajramski dani koji su unijeli malo zivosti, a od vikenda se i vrijeme natmurilo, tako da smo se vec vratili u pravu jesenju idilu kada topla soba i peceno kestenje bolje zvuci od izlaska i zujanja po carsiji…

U virtualnom svijetu, navukao sam se na Simpsons 🙂 tako da u “slobodno” vrijeme najvise tapkam po ekranu :))

Nakon lokalnih izbora, nazalost, prica o polotici i strankama je prestala, ne nasipaju se vise putevi i nestala je ona carolija predizborne kampanje u kojoj se nudio spas od svih problema glasanjem za neku od stranaka ili kandidata.

Kazem, nazalost, jer smatram da se tek sad treba povesti prica, ne u onom predizbornom smislu kada se uglavnom pljuvalo na dalj, vec da se sad, na osnovu rezultata, sagleda realno stanje i napravi barem dvogodisnja strategija naseg politickog razvoja, kako bi se na najbolji nacin pripremili za naredne izbore, a ono najbitnije, kako bi se ujedinili ka zajednickom cilju.

Nadam se da ce se novoizabrani predstavnici ujediniti i biti svjesni odgovornosti koju su dobili dobivsi ucesce u vlasti, te da ce u najskorije vrijeme okupiti siri krug ljudi i napraviti strategiju za naredni period. Ovo je ujedno prilika da krenemo pratiti i biljeziti rezultate tokom narednih cetiri godine te na iducim lokalnim izborima imati jasniju sliku o radu i rezultatima stranke za koju smo glasali.

Pored politike, ima jos dosta tema o kojima bi mogli pisati, razgovarati, dogovarati se i planirati…, ali cini mi se da se ponovo trebamo okupiti, aktivirati…

Tu smo, a nema nas, kibicujemo sa strane, malo Fejzbucimo i zadovoljavamo se tim virtualnim svijetom koji nas stiti od gorke realnosti… 🙁

Uvijek mi na pocetku prinosenja zrtve Allahu, bude tesko, a onda mi kroz misli prodju ajeti koji govore o Ibrahimu a.s. i njegovom iskusenju, kada mu je Allah u poznim godinama podario sina Ismaila, a onda kada je Ismail odskocio, naredio mu da ga zakolje u ime Allaha i pinese ga kao kurban.

SubhanAllah, Ibrahim je izdrzao iskusenje i pokazao iskrenost i jak jekin, a Allah mu se smilovao, kao i svima nama, i podario mu ovna da prinese umjesto Ismaila.

Da je Ibrahim doista zaklao Ismaila, to bi onda bio sunet kojeg bi i mi morali slijediti, sto znaci da bi trebali umjesto kurbana zrtvovati sina, koliko bi nas tada bilo muslimana, kad je nekima tesko da zrtvuju i ovna?

Danas, kada imam sina, vidim kolika je Allahova milost i mudrost, te koje nam blagodati sve daje, koje niti vidimo niti smo na njima zadovoljni…:(

Toliko za ovo kratko javljanje, nadam se da cemo razmisliti i vidjeti gdje smo i ima li nas?