Å to je drugima korupcija, to je Bosni politički sistem

Peter Lippman , američki autor i aktivista za ljudska prava, koji svoje analize objavljuje među ostalim i na internet stranici Balkan Witness, boravio je u septembru nešto duže od dvije sedmice u BiH. Iz njegovih bilješki izdvajamo što je primjetio, čuo, i zaključio.

Stigao sam u Sarajevo baš u vrijeme kada je ljeto smjenjivala jesen. Dani su sunčani, pravo vrijeme za još malo uživanja prije nego stigne hladnoća. Među ljudima olakšanje nakon vrućeg ljeta i požara koji su poharali najveći dio poljoprivrednih proizvoda, ali i strah od povećanja cijena u sezoni koja dolazi.

Za mene je Sarajevo grad u kojem u jednom danu prođem pješke više nego za sedmicu u Seattleu. Hodam po Ferhadiji, pješačkoj zoni koja vodi od starih osmanskih četvrti do onih iz vremena Austro-Ugarske. U ranim večernjim satima, gomile ljudi izlaze na ulice jer je šetanje i njihova pasija. Očaran sam tim licima klasične ljepote, od onih sofisticiranih do robusnih. Od mladih ljudi čija vas ljepota magnetski privlači do likova na kojima se može vidjeti kompletna bosanska povijest.

Sada, sedamnaest godina nakon Daytona, puno je onih koji su odrasli bez rata. Ali ovo još nije mir. To možete, ali i ne morate osjetiti na ulici, zavisi od toga koliko zapravo o Bosni znate. 

Osim fascinantnih ljudskih lica, ulice trenutno preplavljuju plakati kojim se od Aerodroma do Baščaršije promoviraju kandidati za predstojeće lokalne izbore, 7.oktobra.

"Naprijed Stari Grad!" uzvikuje Socijaldemokratska partija. "Krajnje je vrijeme !", poručuje Stranka za bolju budućnost, koja je istakla i parolu "Sedamnaest godina loše vlasti je dovoljno" – slogan koji kod mene izaziva protureakciju: “Aha, krajnje je vrijeme za još goru!”

Ratni heroj Dragan Vikić, koji se takmiči za gradonačelnika na listi SBB izjavljuje: "Nikad vas nisam iznevjerio". Nikad do sada, pomislih.

Jako sam ambivalentan prema ovim izborima, jer mi ne djeluje ništa ozbiljnije od šarene vježbe u korištenju viška tinte i papira. Vjerojatnost da će se nešto stvarno promijeniti nakon njih je jako mala. A i kako bi: 28% nezaposlenih, odnosno 43% ako računamo one koji rade na crno. Nikakav novi gradonačelnik neće biti u mogućnosti da preokrene astronomski trgovinski deficit. Novo Gradsko vijeće neće promijeniti činjenicu da indeks potrošačkih cijena daleko nadilazi prosječni dohodak. I nova će politička garnitura samo nastaviti pljačku.

Nepotizam i čitav repertoar korupcije je prisutan na svakoj razini vlasti, a riječ je o četrnaest vlada u Bosni i Hercegovini: dvije entitetske, deset kantonalnih, jedna u Distriktu i jedna na državnoj razini. Uz sve ove treba još dodati one opštinske.

Moja gazdarica Fata na Vratniku mi govori da joj grijanje košta koliko joj iznosi penzija. Za ljude koji posjećuju Bosnu i zaljubljuju se u nju, ona kaže: "Svi bi oni trebali pokušati živjeti ovdje nekoliko mjeseci – s našim prihodima, a ne njihovim" . Fata razmišlja da na biračko mjesto ode samo zato da svoj listić učini nevažećim, jer nikome od kandidata ne vjeruje.

Ponekad su političke drame zabavne, a ponekad zastrašujuće. Ispričaću vam priču o Socijaldemokratskoj partiji, nasljednici predratne Komunističke partije. Njen predsjednik, Zlatko Lagumdžija, bio je član ratnog predsjedništva i na najbolji se način suprostavio agresiji, učinivši puno da spasi Bosnu. Zapad i progresivni ljudi u Bosni su mu se divili, baš kao i njegovoj stranci koja je nakon rata bila jedina nada za anti-nacionalizam.  SDP je dosljedno vodio multietnički popis kandidata, dvije, od prvih petnaest godina nakon rata, bio je u cijeloj zemlji u opoziciji. Osim u Tuzli.

Opasan lik

Prije nekoliko godina počelo je postajati jasno da SDP nosi oportunističko odijelo, i da nije imun na korupciju. Postalo je jasno da je to stranka koja je više zabrinuta za vlast nego za pravdu ili za promociju slobodnog mišljenja svojih članova. Stranka je postala poznata kao „partija jednog čovjeka“ – imenom Zlatko Lagumdžija. Većina najboljih stranačkih aktivista postupno je napuštala partiju. Ostajali su samo oni koji su bili saglasni s Lagumdžijinim autokratskim načinom vladanja. SDP je postala samo još jedna od nečasnih sila. Lagumdžija je ovu izjednačio sa ostalim strankama u Bosni, ali je razočarenje među ljudima bilo ogromno jer im je SDP obećavao da su bolji od ostalih.

”‹”‹U izbornoj kamapanji 2010., SDP i SDA objavili su da će sarađivati sa svima osim sa Strankom za bolju budućnost. I to je bilo logično obećanje jer je SBB bila vrlo jasna reakcionarna stranka bošnjačkog nacionalizma koju je osnovao jedan drugi autokrata – Fahrudin Radončić.

Ljudi vole reći da je osnivač SBB-a, došao u Sarajevo, iz Crne Gore, noseći sve svoje stvari u samo dvije plastične vrećice. (Ne znam, možda su bile popunjene parama!) Radončić je novinar koji je tokom rata, novcem Stranke demokratske akcije, na čijem je čelu tada bio Alija Izetbegović, pokrenuo Dnevni avaz . Dugo je vremena Avaz bio telal SDA, osim između 2000. i 2002., kada je SDP osvojio jednu od rijetkih pobjeda na nacionalnim izborima. Nakon dvogodišnje pauze Avaz se vratio pod skute SDA.

Punih petnaest godina Radončić je bio kralj medijskog i dnevnopolitičkog prostora u BiH, bez da je sam direktno učestvovao u politici. Usput je postao jedan od najbogatijih ljudi u Bosni.  Ako je vjerovati glasinama Radončić je bio uključen u brojne korupcijske ponude, a družio se s različitim gangsterima, posebno s albanskim narko-bossom Naserom Keljmendijem, rodom s Kosova.

To je zapravo mnogo više od glasina, jer sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) drži na popisu Radončića kao glavnog poslovnog partnera navedenog Keljmendija. Njega su, pak, američke obavještajne agencije u junu 2012. godine stavile na crnu listu stotinu najvećih svjetskih narko-dilera.

Jedna druga Radončićeva, teško svarljiva relacija, jeste ona sa srpskim “supermarket magnatom” Miroslavom Miškovićem, poznatim i kao finansijerom Slobodana Miloševića.

Sve ovo govori da je Radončić opasan lik. Za mene je on saradnik i pravi ekvivalent „borcu“ za konačno uništenje Bosne – Miloradu Dodiku, predsjedniku srpsko-kontroliranog entiteta i doslovno zakletom neprijatelju postojanja Bosne kao države.

Profiterstvo postalo zanimljivije

Ujedno je to i ilustracija koliko je zapravo odvratna i teška izdaja socijaldemokrata koji su, poput Trojanskog konja, na scenu uveli SBB, a Radončića, Keljmendijeva prijatelja,  predložili za sljedećeg ministra sigurnosti.

Mnogi ugledni političari u BiH su menadžeri državnih preduzeća. Drugi su bivši disidenti koji su stekli popularnost zahvaljujući tome što ih je progonio bivši sistem. Treći su slobodi strijelci koji su se različitim vezama obogatili i onda ušli u politiku kao vrlo unosno operativno polje. Njima pripada i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.

Drew Sullivan, direktor OCCRP, projekta za praćenje organiziranog kriminala i korupcije, podsjetio me da je Dodik bogatstvo stekao švercom cigareta. Dodik i njegovi pokrali su sve što se pokrasti moglo, tako da sada traže nove puteve profita, kaže Sullivan i dodaje da “SBB nije organizirana kriminalna grupa, ali da je Radončić uključen u organizirani kriminal."

Opisujući bosansku politiku, Sullivan kaže da ovdje postoji „pokroviteljski“ sistem, gdje svaki ugovor ide kroz političku stranku. Tenderi su fiksirani, a izvođači moraju uzvratiti uslugu, na primjer tokom izbora. “Pogolema mita su ovdje uobičajena. Visoki dužnosnici uzimaju 10 posto od svakog ugovora, tako da korupcija utrostručuje troškove projekta. U pitanju su teške malverzacije bez presedana. Svi su oni lopovi, ono što bi drugi zvali korupcijom, oni nazivaju političkim sistemom”, kaže Sullivan.

Ovo je temeljno pitanje, problem koji je uništio bh. privredu. Ova zemlja, uz Bjelorusiju, ima najnižu stopu razvoja male privrede u Evropi. Mali su privrednici uništeni, a siromaštvo je u porastu.

Pitao sam taxi vozače ima li iko vrijedan da se za njega glasa na ovim izborima. Prvi mi je kratko odgovorio – NE. Drugi mi je kazao kako su ovo najgori izbori ikad.

Ovo zaista nisu dobri izbori. Jedan kandidat za gradonačelnika u Zenici objavio je pornografiju na svojoj web stranici i poslao video poruku “Ako vam se sviđa snimak, glasajte za mene”. Diskvalificiran je, ali je najavio žalbu.

Jedan internet portal u RS objavio je konkurs za najljepšu "kandidatkinju”,  a glasati se može SMS porukom. Nijedna organizacija za zaštitu ženskih prava nije se oglasila.

Susreo sam se s piscem i aktivistom Vukom Bačanovićem, koji je pomalo razočaran opštim stanjem svijesti u društvu, osim nekim pozitivnim kretanjima u Banjaluci. Govoreći o napretku Naše stranke, Vuk mi je rekao: “To nije ozbiljna organizacija. Bili bi SDP, kad bi imali para!”

Razgovarao sam i sa bivšim vođom grupe “Dosta”, Darkom Brkanom. On smatra da je SDP trebao ostati u opoziciji i citira jednog od uglednih prebjega iz SDP-a. “Lagumdžija još uvijek ima iste vrijednosti koje je imao i prije, ali neke nove koje je stekao trenutno su jače!”

Riječju, profiterstvo mu je postalo zanimljivije. Naime, saradnja između SDP-a i SBB može rezultirati nekim vrlo unosnim poslovima, uključujući privatizaciju više profitabilnih tvrtki u državnom vlasništvu. Darko kaže kako u prethodnoj koaliciji "SDA nije htjela odustati od velikog broja ministarstava. SBB je manja stranka, ima manje zahtjeva, pa je to jedini razlog što je SDP promijenio koalicionog partnera”.

Svake godine u Bosni se rodi neka nova kriza vlasti i sve stane. Komentatori redovito kažu da je "ovo je najgora kriza od Daytona". Ali suština je u tome, da su sve to samo epizode, a da je Daytonski ustav politička kriza koja traje, od završetka rata do danas.

Funkcionalna korupcija bez kraja i konca radi za Dodika, Radončića, Lagumdžiju i ostale. Stvari se neće zaustaviti bez velikog pritiska odozdo, a neki se nadaju i pritiska izvan zemlje. U međuvremenu, čelnici će nastaviti generirati uznemirujuće krize koje su neka verzija TV sapunice, samo su originalnije. I pogubnije.

(RSE)