Petnaest godina od održavanja koncerta na Koševu

Sarajevo je još uvijek dolazilo sebi od tek završenog rata, a gradom je ‘prozujala’ vijest da će U2 svirati u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Tako je 23. septembra 1997. godine Bono ispunio obećanje koje je dao još za vrijeme opsade Sarajeva.

Na insistiranje organizatora, koncert nije bio humanitarnog karaktera. Sarajlije su željele da se barem u jednom, nakon ratnih godina, osjećaju dijelom normalne sredine, da budu dio jedne "obične" svirke sa PopMart turneje.

Nastup je bio sve, samo ne – običan. Koševo je bilo ispunjeno velikim emotivnim nabojem, dijelom zato što je to prvi veliki rock koncert u Sarajevu nakon rata, a dijelom zato što su u pitanju Bono i društvo.

Odnos Sarajeva i Bona, seže nekoliko godina odranije. Tokom nastupu u Bologni, 17. jula 1993. godine,  preko satelitskog linka povezao se slikom sa Sarajevom gdje je Bill Carter, jedan od najzaslužnijih što je ovaj projekat uopšte uspio, intervjuirao građane Sarajeva koji su govorili kroz kakve tegobe prolaze. Ovaj potez irskog benda je pokrenuo britanske, ali i svjetske medije da se pozabave pitanjem stradanja bh. građana u ratu.

Četiri godine kasnije U2 je došao u Sarajevo. Na najveći bh. stadion – Koševo, postavljen je LED ekran visine 50 metara, 30 metara velik svod i ogromno ogledalo u obliku limuna. Opremu je dovuklo šezdeset velikih kamiona koji su bili smješteni na parking kod porušene Zetre.

"Sjećam se da smo diskutovali o koncertu u Sarajevu sa mišlju da, ukoliko ćemo tamo svirati, onda moramo dovući kompletnu opremu koju smo imali i na svim ostalim koncertima turneje PopMart, a znali smo da će to biti jako komplikovano. Pojedini ljudi u organizaciji su nam rekli da lokalna ekipa koja će raditi na produkciji nema nikakvo iskustvo glede montiranja svega, rekli su da će biti komplikovano, nemoguće, nevjerovatno skupo i pitali nas zašto ne odradimo koncert samo sa polovinom opreme. Sasvim korektno smo im rekli da ljudi u Sarajevu zaslužuju da vide najbolji koncert. Imali smo onaj ogromni limun koji je izgledao kao svemirski brod, ogromni ekran i slične stvari i sjećam se da je, prije svega, to bila najbrže postavljena scena i da je ta lokalna ekipa koja je radila na postavljanju scene bila najbolja na cijeloj turneji što je jako zanimljivo", rekao je u jednom intervjuu Bono.

Publiku su za nastup velikana svjetske rock scene pripremili Hor Gazi Husrev-Beg, te sarajevski bendovi Protest i Sikter.

Bono je na binu ušao kao što bokseri ulaze u ring, prekriven plavim ogrtačem sa kapuljačom. Koncert je otvorio pjesmom Mofo.

Uslijedile su pjesme  I Will Follow, Gone, Even Better Than The Real Thing, Last Night On Earth, Until The End Of The World, New Year's Day i Pride.

"Bonu puk'o glas"

Vjerovatno nikada u karijeri Bono lošije nije pjevao na jednom koncertu. Već nakon treće pjesme ostaje bez glasa, ali je svejedno nastup, koji će kasnije dobiti epitet antologijski, završen kako je i planirano, i to uz ogromnu podršku publike. Profesionalnim pjevačima, kakav je Bono,gotovo se nikada ne može desiti da ostanu bez glasa, s obzirom da ga na pravi način znaju kontrolisati, no očito je da su na Sarajevskom koncertu emocije bile toliko jake, da su Bonovom vokalnom aparatu popustile sve kočnice. 

Kasnije je on izjavio da mu se tako nešto nikada nije desilo, te da bi vjerovatno u sličnim situacijama, na drugom mjestu, bio izviždan, a ne nagrađen aplauzom.

"Svirati u Sarajevu je vaš poklon nama", promuklim glasom na bosanskom jeziku poručio je publici Bono Vox nakon čega je usplijedio dugotrajni aplauz i pjesma I Still Haven't Found What I'm Looking For.

Inspirisan dokumentarcem Miss Sarajevo Billa Cartera za kojeg je Bono bio izvršni producent, on piše pjesmu istog naslova. Miss Sarajevo je premijerno izvedena 12. septembra 1995.godine u Modeni na humanitarnom koncertu Pavarotti i prijatelji.

Naredne dvije godine U2 ovu pjesmu nije izvodio u javnosti. Drugo izvođenje bilo je na 56. koncertu PopMart turneje – u Sarajevu. Interesantno je da do kraja turneje U2 nije izvodio ovu pjesmu.

Ipak, bend je ‘zabrljao’ prilikom izvođenja pjesme, a Bono se opravdao riječima: "Sarajevo, this song was written for you. I hope you like it, because we can't fucking play it."

Dionica koju u pjesmi pjeva Luciano Pavarotti puštena je sa starog gramofona, uz snimak tenorovog lika na ekranu.

Koncert je, nakon dva bisa, završen pjesmom Unchained Melody. Publika je sa ozarenošću i suzama napuštala Koševo i s obećanjem Iraca da će se vratiti u Sarajevo.

Bono je to u nekoliko navrata i uradio, prilikom posjete Sarajevo Film Festivala, ali na novi koncert U2-a još uvijek čekamo.