Kozarac.ba

Otvoreno pismo srpskim intelektualcima Prijedora

Redzic pise:

Gospodo intelektualci,

Osjecam strasnu potrebu da vam se javim, da vidim  jeste li izgubili dar govora, ili mozda pamcenje, da niste, gluho bilo, svi oslijepili ili, ne daj boze, ostali bez kompletnog obraza.  Ne mogu se nacuditi da u ovih dvadeset godina od naseg egzodusa, niste ni jednom nasli za shodno da se oglasite otvoreno i javno kako prilici ljudima od znanja i ugleda, ljudima koji uzivaju postovanje u svojoj sredini.

Cutali ste cijelo vrijeme kad su nas poceli kasapiti, progoniti i muciti i nastavili cutati punih dvadeset godina.  Otuda moja ogromna zabrinutost za vase zdravstveno stanje. Ima na ovom svijetu svakakvih bolescina i posasti i razno raznih virusa od pticijih do krokodilskih koji selektivno napadaju ljude, ali da bas jedna grupa i to reprezentativna  bude istovremeno kompletno napadnuta svim mogucim virusima koji blokiraju normalne ljudske reakcije, gotovo je za nepovjerovati.  I sto je jos najnezgodnije vama je to NESTO blokiralo i savjest. 

Osnovna osobina svakog normalnog covjeka je da reagira na nepravdu nanesenu bilo kome, da se oglasi protiv zla, da sprijeci njegovo sirenje. Intelektualac naravno o svemu razmislja, trazi uzroke svakoj pojavi i analizira  i uzroke i posljedice.

Bas me zanima je li bilo ko od vas  upustio se u analizu svega sto se dogodilo i sto se jos uvijek dogadja u vasem i nasem gradu i okolini. Je li se bilo ko od vas upitao, a onda upitao i egzekutore naseg zla pa zar je moguce da su svi ovi ljudi zasluzili  ove golgote.  Pouzdano znam da je vecina vas bila svjesna jos u proljece 1992. godine sta se sprema i dogadja. I mogu razumjeti vase reakcije u to vrijeme. Bojali ste se za svoje glave kao i mi. Takvo je bar bilo obrazlozenje vecine vas. Ako bi se sreli sa nekim od nas u cetiri oka svi ste bili na nasoj strani.  Samo u cetiri oka. Ako bi se u dometu vida ili sluha naslo jos neko oko cutali ste kao zaliveni i pravili da nista ne shvacate. Ili biste optuzivali Zapad “koji nam je sve ovo namjestio.” Pa nisu nas klali i razgonili ljudi sa Zapada. I kako ti sa Zapada nisu tjerali nas da koljemo i razgonimo vas.

Kad smo se poceli vracati opet ste nam prilazili hinjski i bezobrazno, praveci se kao da se nista nije dogodilo, racunajuci na nase genetski kratko pamcenje i merhamet. Ali ste cijelo vrijeme cuvali ledja ubicama i pljackasima iz svojih redova,  glumeci neznanje, neobavjesenost i naivnost ako bi neko od nas upitao za svoje nestale.

Ne mogu shvatiti da za dvadeset godina, uz sve dostupne informacije, dokaze i presude vi jos ne reagirate, ljudski reagirate. Sada vam je bila idealna prilika da bar malo saperete svoju savjest, da dignete svoj glas, da kazete da se nikome ne moze zabraniti sjecanje, da treba pomoci majkama da pronadju kosti svoje djece. Ja sam ubjedjen da puno vas zna gdje se jos uvijek kriju kosti  nasih najblizih i nikako ne mogu razumjeti vasu sutnju.

Pa zar ne osjecate sram sto je  na  jednom od koncentracionih logora podignut spomenik ubicama i silovateljima.

Ove godine smo dostojno i dostojanstveno obiljezili dvadeset godina od pocetka nasih patnji i genocida. Sve manifestacije su bile otvorene za sve ljude dobre volje.  Nismo bili sami. Bili su tu i pripadnici vaseg naroda iz Beograda. Ljudi ni krivi ni duzni, ali sa osjecajem odgovornosti.
Naivno smo ocekivali da ce nam se pridruziti i neko od vas bar na setnji ZA JEDNAKOST I PRAVO NA SJECANJE. Dokazali ste koliko ste za jednakost,a sjecanja nastojite ugusiti. Vasim nedolaskom mi nismo nista izgubili. Vi ste ostali uz ubice iz redova vaseg naroda.  Mogli ste oprati bar malo vasih krvavih obraza i jos krvavijih ruku.

Zar vam ne smeta da se glavni trg zove po covjeku koji je palio, pljackao i razgonio civilno stanovnistvo po Slavoniji, a onda sve to pokusao i na civilima naseg grada.
 
Puno je jos drugih lazi i obmana kojih ste bi se trebali rjesiti zbog vaseg prociscenja.

Ja, a vjerujem niti bilo ko od nas ponizavanih, mucenih i rastjeranih, ne trazimo od vas nista. Mi smo se uspjeli dignuti, uspjeli smo naci snage i nastaviti normalno zivjeti postignuvsi  puno toga. Mi cemo se boriti za pravdu i za istinu, boriti se za svoje dostojanstvo, ne ugrozavajuci nikoga. Boricemo se da svi koji su ucestvovali u zlocinima budu kaznjeni jer bez toga nema suzivota ni buducnosti.

Nadamo se da ce se bar nekima od vas savjest probuditi. I da cete prestati bjezati od istine. Radi vas.

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.