Pismo predsjedniku ICTY-a Theodoru Meronu

Odbor za obiljezavanje 20. godisnjice stradanja nevinih ljudi u opcini Prijedor uputio je danas pismo predsjedniku ICTY-a Theodoru Meronu pismo u povodu odluke Pretresnog vijeca u predmetu Radovan Karadzic. Slijedi sadrzaj pisma:

ICTY
N/R predsjednika Theodora Merona

Poštovani predsjedniče Meron,

Obraćamo Vam se povodom interlokutorne odluke Pretresnog vijeća u predmetu Radovan Karadžić, koja navodi da nisu izvedeni dostatni dokazi da je optuženi odgovoran za genocid u sedam bosanskohercegovačkih opština, uključujući i Prijedor. Ne možemo i ne želimo na bilo koji način dovoditi u pitanje apsolutnu nezavisnost Žalbenog vijeća u razmatranju žalbe Tužilaštva na odluku sudije O Gon Kwona i njegovih kolega. Međutim, imamo obavezu upoznati Vas sa stavovima preživjelih i porodica žrtava iz Prijedora o ovoj najblaže rečeno čudnoj odluci.

Prije svega, smatramo zapanjujućim objašnjenje sudije Kwona da u predmetu Karadžić Tužilaštvo nije iznijelo dovoljno dokaza da bi se utvrdio actus reus genocida u Prijedoru. Ovo je, kao što znate, u direktnoj koliziji sa činjenicama utvrđenim u predmetu protiv Momčila Krajišnika i drugim presudama i odlukama Tribunala.

U predmetu Krajišnik je i Žalbeno vijeće potvrdilo prvostepenu presudu u kojoj je van svake razumne sumnje utvrđeno da su u Prijedoru i niz drugih opština u Bosni i Hercegovini tokom 1992. godine počinjeni zločini koji čine actus reus genocida. Krajišnik je oslobođen optužbi za genocid i saučesništvo pošto su sudije smatrale da mu zbog administrativne pozicije koju je obnašao unutar rukovodstva bosanskih Srba nije dokazana namjera da počini genocid.

Radovan Karadžić je optužen za istovjetne zločine kao i Krajišnik. U tački optužnice za genocid i saučesništvo u genocidu po kojoj je suđeno Krajišniku navodi se da je “između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. Momčilo KRAJIŠNIK, djelujući sam ili u saradnji sa Radovanom KARADŽIČEM i drugima, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao i podržao planiranje, pripremu ili izvršenje uništenja, u cijelosti ili djelimično, bosanskomuslimanskih i bosanskohrvatskih nacionalnih, etničkih, rasnih ili vjerskih grupa kao takvih, u više opština, među ostalim u Bijeljini, Bratuncu, Bosanskom Šamcu, Brčkom, Doboju, Foči, Ilijašu, Ključu, Kotor Varošu, Novom Gradu, Prijedoru, Rogatici, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici, Zavidovićima i Zvorniku.” S obzirom na identičnost optužbi i iznesenih dokaza, te činjenice da je u predmetu Karadžić čak i smanjen broj opština na koje se odnose tačke optužnice za genocid, zapanjujuće je da sudija Kwon i njegove kolege dođu do potpuno suprotnog zaključka od svojih kolega iz drugih pretresnih i Žalbenog vijeća.

Šta takva odluka govori o ujednačenosti kriterija koje sudije Tribunala koriste u razmatranju dokaza? Nezavisnost sudija u odlučivanju u svakom pojedinačnom predmetu je neupitna, međutim ovdje se radi o najozbiljnijim optužbama u međunarodnom pravu gdje je takva drasticna nekonzistentnost jednostavno neobjašnjiva i ostavlja prostora raznim špekulacijama o motivima za donošenje ovakve odluke. Za nas je misija Tribunala od ogromne važnosti i ne želimo vjerovati tvrdnjama koje se ovih dana mogu čuti o tome da je odluka motivisana ličnim stavovima sudije Kwona ili namjerom da smanjenjem obima suđenja u predmetu Karadžić Tribunal uštedi na vremenu i resursima.

Poštovani predsjedniče Meron, mi ovu odluku smatramo kršenjem osnovnih odredaba Statuta Tribunala usvojenog od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Nacija. Prema Statutu, Tribunal ima zadatak da doprinese uspostavljanju i održavanju trajnog mira na prostoru bivše Jugoslavije krivičnim gonjenjem najodogovornijih počinilaca masovnih zločina.

Kako je moguće očekivati trajni mir u Bosni i Hercegovini kada se vodeća ličnost zajedničkog zločinačkog poduhvata koji je rezultirao istrebljenjem nesrpskog stanovništva sa polovine teritorije naše zemlje oslobaža obaveze da odgovori na optužbe za genocid? Poricanje genocida u Bosni i Hercegovini je danas široko rasprostranjeno među političkim liderima bosanskih Srba i u Srbiji, čak i u slučaju Srebrenice gdje postoje pravosnažne presude Tribunala i Međunarodnog suda pravde. U našem Prijedoru zvanični organi vlasti prijete predstavnicima preživjelih i porodica žrtava krivičnim prijavama ako zločine počinjene u ovom gradu nazovu genocidom. To je “trajni mir” u kojem mi danas živimo.

Iako se poricanjem genocida direktno podriva Tribunal i njegove presude, niko sa iz Tribunala o tome ne oglašava i mi to od Vas više ni ne očekujemo. Međutim, očekujemo i sa punim pravom insistiramo da Tribunal ispuni svoj mandat u potpunosti – da sudi najodgovornijim počiniteljima u okviru svoje zadaće da doprinese trajnom miru. Odbijanje sudija da u prvostepenoj presudi detaljno i pažljivo razmotre sve dokaze o ulozi Radovana Karadzica u genocidu počinjenom 1992. godine lišava građane Bosne i Hercegovine utvrđenih činjenica krucijalnih za suočavanje sa prošlošću i borbu protiv revizionizma i poricanja genocida.

Ne presuditi Radovanu Karadzicu po svim tačkama optužnice, a posebno onim za genocid, ohrabriće još više sve one koji poriču genocid i zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji i time ugrožavaju šanse za obnovu povjerenja među ljudima i trajni mir. Mi želimo da vjerujemo da to nije zaostavština Tribunala za koju se Vi zalažete i da će Tribunal i u predmetu Karadžić u potpunosti ostvariti mandat koji mu je povjerilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.

S poštovanjem,

Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u općini Prijedor

Odbor čine predstavnici osam organizacija:
Udruženje Prijedorčanki ‘’Izvor’’
Udruženje logoraša ‘’Prijedor 92’’
Udruženje logoraša Kozarac
Udruženje građana ‘’Optimisti 2004’’
Udruženje žena ‘’Mostovi prijateljstva’’
Udruženje žena ‘’Srcem do mira’’
Udruga za povratak ‘’Hrvatski dom’’
Udruženje građana ‘’Behar’’