svabo
U ime Odbora za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u opštini Prijedor, Seida Karabašić je Visokom predstavniku za BiH Valentinu Inzku veceras urucila pismo kojim ga se obavjestava o pritiscima i prijetnjama kojima su izlozeni aktivisti udruzenja prezivjelih i porodica zrtava u Prijedoru i poziva da najhitnije posjeti Prijedor.
Kratkom sastanku odrzanom veceras na marginama prijema u rezidenciji američkog ambasadora prisustvovao je i predsjedavajući Međunarodne komisije za traženje nestalih osoba (ICMP) Thomas Miler.
Miler i Inzko su izrazili zabrinutost zbog najnovijih dešavanja u Prijedoru a Visoki predstavnik je prihvatio poziv i rekao da ce doći u Prijedor na poziv Odbora.
Pismo je uruceno i njenom veličanstvu jordanskoj kraljici Nur, članici ICMP-a, američkom ambasadoru Patricku Moonu, te kuvajtskom ambasadoru Mohammad FadelKhalafu. Seida Karabašić im je uz pismo predala i po jedan primjerak Knjige nestalih opštine Prijedor ‘Ni krivi, ni duzni’.
Sadrzaj pisma mozete procitati u nastavku:
Poštovani gospodine Inzko,
Obraćamo Vam se povodom sve učestalijih pritisaka i prijetnji kojima su izloženi aktivisti iz osam udruženja okupljenih u Odbor za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih građana Opštine Prijedor. Nakon prijetnji i zabrana održavanja javnih komemorativnih skupova od strane gradonačelnika Prijedora Marka Pavića, a zbog pominjanja riječi ‘genocid’ da bi se opisali zločini istrebljenja počinjeni u Prijedoru, situacija je kulminirala zaključcima Skupštine opštine Prijedor od 8. Juna u kojima se otvoreno poziva na linč i krivično gonjenje predstavnika naših udruženja.
U svojim zaključcima sa specijalnog zasjedanja posvećenog našim naporima da obilježimo stradanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru, prijedorska Skupština kojoj nisu prisustvovali odbornici bošnjačke nacionalnosti, zahtijevala je od načelnika opštine da podnese krivičnu prijavu MUP-u Republike Srpske protiv organizatora programa obilježavanja zločina jer, kako se navodi, pominjanjem „genocida u ovom gradu su iznošenjem mržnje nanijeli ogromne štete opštini.” Takodjer, Skupstina je zatražila od svih nadležnih opštinskih i republičkih organa da ne dozvoli održavanje bilo koje manifestacije iz programa koje nose naziv „genocid“.
Važno je znati da ove odluke Skupštine dolaze nakon javnih zabrana obilježavanja stradanja nesrpskog stanovništva izrečenih od strane gradonačelnika Pavića i javnog poziva na zabrane i negiranje genocida koje je izrekao glasnogovornik vladajućeg SNSD-a Rajko Vasić. Ova kampanja linča usmjerena protiv udruženja preživjelih i porodica žrtava je rezultirala strahom i osjećajem ugroženosti ovo malo građana nesrpske nacionalnosti koji se u Prijedoru bore za pravo na sjećanje na svoje najmilije.
Naglašavamo da smo za navedene zaključke saznali putem medija koji su prenijeli burni nastup potpredsjednice SO Prijedor Vesna dr. Jelača prenijela, koja je predsjedavala skupštinom u odsustvu predsjednice . Vlasti su pozvane da osim podnošenja krivičnih prijava protiv članova Odbora, zaustave finansiranje svih osam organizacija i udruženja članica odbora, znajući da ove organizacije u svom članstvu imaju veliki dio nesrpske populacije u opštini.
Gospodne Inzko, složićete se da niko nema pravo da žrtvama određuje način na koji će se sjećati svojih mrtvih sugrađana i rođaka. Upotreba riječi genocid nije zabranjena nijednim zakonom i pravo žrtava je da ono što se dešavalo u Prijedoru 1992. godine imenuju tim terminom. Iza te riječi stoji 102 ubijena prijedorska mališana, 256 žena, 3.173 civila, više od 31.000 zatočenika u logorima smrti, 53.000 opljačkanih, poniženih i protjeranih ljudi, totalno uništenje vjerskih, kulturnih i ekonomskih dobara Bošnjaka i Hrvata u opštini Prijedor, niz odluka međunarodnih sudova i dva aktivna predmeta pred Tribunalom u Hagu u kojima se sudi za genocid počinjen u Prijedoru.
Sa 31.000 preživjelih logoraša opština Prijedor drži neslavni rekord u čitavoj Evropi. Mi smo imali nesreću da upravo na teritoriji naše opštine budu uspostavljeni najstrašniji logori smrti nakon Drugog svjetskog rata. Mi u Prijedoru imamo 28 pravosnažnih presuđenih sugrađana za zločine protiv čovječnosti i to je najveća koncentracija dokazanih ratnih zločinaca na području jedne opštine u svijetu svih vremena.
Osmorica su smogla snage i priznali svoju krivicu i uputili riječi izvinjenja žrtvama ali to nikada nismo čuli od predstavnika vlasti u Prijedoru. U ovom trenutku se vodi proces protiv još devetorice bivših policajaca na Sudu BiH za zločine protiv čovječnosti a u narednim godinama će još na desetke Prijedorčana dokazivati svoju nevinost pred sudovima širom regiona. Svejedno, vlasti u Prijedoru se ponašaju kao da ratnih zločina nije bilo u našem gradu i okolini.
U našoj opštini civilne žrtve, preživjeli logoraši i žrtve silovanja nesrpske nacionalnosti nemaju nikakva prava, više od hiljadu ljudi se još uvijek vode kao nestale osobe, a negiranje zločina od strane gradonačelnika Prijedora i vladajuće partije u Republici Srpskoj izgleda kao završna faza kampanje istrebljenja.
Svi Prijedorčani moraju imati ista prava, a pravo na istinu i sjećanje je osnova za sve ostalo. Prijedor nema budućnost dok se ne razračuna sa prošlošću. Ova dvadeseta godišnjica od početka stradanja nedužnih ljudi je dobra prilika da se lokalne vlasti u Prijedoru napokon suoče sa činjenicom da ova opština ne pripada samo Srbima koji u njoj žive, pravo na život u ovoj opštini imaju i svi oni koji su u najgorim mukama protjerani sa ovih prostora. U interesu je Prijedora da ih ponovo vrati, bilo da žive, bilo da investiraju ovdje.
Javne izjave i optužbe načelnika Marka Pavića ne doprinose suživotu i osjećaju sigurnosti Bošnjaka i Hrvata u ovoj opštini. Njegov zahtjev policiji da zabrani okupljanja u pomen ubijenim žrtvama i zabrana koja je uslijedila je kršenje osnovnih ljudskih prava. To nas vraća u vrijeme najvećeg mraka u kojem se Prijedor zatekao početkom devedesetih. Tako je malo potrebno da Prijedor zaista postane primjer drugima, eto za početak neka se podigne spomenik žrtvama nesrpske nacionalnosti u centru grada na način kako je to već urađeno za srpske vojne žrtve.
Mi od naših legitimnih zahtjeva za ravnopravnost svih ljudi u Prijedoru odustati nećemo jer to je pravedna borba za istinu i jednakost svih ljudi bez obzira na pripadnost. To je borba za ostvarivanje osnovnih prava zagarantovanih zakonima ove države i međunarodnim konvencijama.
Gospodine Inzko, pozivamo Vas da intervenišete i spriječite dalje pritiske na udruženja prezžvjelih i porodica žrtava. Pozivamo vas da obezbijedite civilizovan dijalog između opstinških vlasti u Prijedoru i udruženja žrtava, bez prijetnji i pritisaka; dijalog koji ce težiti ostvarivanju prava nesrpskog stanovništva, jednakosti svih pred zakonom i istinskom prosperitetu svih građana Prijedora.
Gospodine Inzko, pozivamo Vas da najhitnije posjetite Prijedor kako bi u razgovoru sa našim predstavnicima i opštinskim vlastima iznašli rješenja koja mogu doprinijeti sretnijoj budućnosti svim građanima Prijedora a posebno narednim generacijama, našoj djeci, koja zbog neraščišćenih računa njihovih očeva i negiranja istine nikada više ne smiju biti dovedeni u situaciju da potežu oružje jedni na druge.
S postovanjem,
Udruženje logoraša Prijedor 92’, Udruženje logoraša Kozarac, Udruženje građana Optimisti 2004, Udruženje Prijedorčanki Izvor, Udruženje žena ‘Mostovi prijateljstva’, Udruženje ‘Srcem do mira’ Udruga za povratak Hrvata ‘Hrvatski dom’ i Udruženje građana ‘Behar’
Add comment