svabo
(By Stop genocide denial)
Dirljivo i inspirativno pismo Tatjane Balog Timsicin Predsjednistvu Bosne i Hercegovine i Uredu Visokog Predstavnika u Bosni i Hercegovini:
"Dragi prijatelji, upravo sam poslala ovo pismo na adrasu sefova kabineta gospodina Izetbegovica, gospodina Radmanovica, gospodina Komsica i gospodina Incka. Ne dopustimo da se istorija ponovi. Dosta je mrznje, nacionalne netrpeljivosti, lazne propagande od strane prijedorskih vlasti. Vrijeme je da se pocnemo boriti za humanost u svima nama, bez obzira na ime, naciju ili religiju!
Postovani,
Ovim pismom zelim vam skrenuti paznju na bescasnu objavu Rajka Vasica, glasnogovornika Stranke nezavisnih socijaldemokrata, vladajuce stranke Republike Srpske, objavljenu na njegovom blogu 1. juna 2012. godine. Tekst njegovog pisma mozete naci pod imenom “Perfidna igra bijelog genocida” na ovom linku: http://vasicrajko.blogspot.ca/
Vjerujem da ste upoznati da su osam nevladinih udruzenja i porodice zrtava iz Prijedora pokrenuli globalnu kampanju protiv poricanja genocida kao odgovor na odluku prijedorskog gradonacelnika Marka Pavica da zabrani javno obiljezavanja 20. godisnjice stradanja nesrpskog stanovnistva. Kampanja “Zaustavimo poricanje genocida” pozvala je ljude sirom svijeta da 31.maja nose bijele trake u sjecanje na 31. maj 1992. kada je SDS-ov krizni stab naredio Prijedorcanima nesrpske nacionalnosti da nose bijele trake oko ruku ili stave bijele zastave na prozore kako bi se mogli razlikovati od srpskog stanovnistva. Po meni, pokret “Zaustavimo poricanje genocida” bio je vapaj svih onih koji su jos jednom osjetili da im je uskraceno pravo na dostojanstvo i istinu i kojima je zabranjeno da odaju pocast svojim najdrazim i svim nevinim zrtvama. Dirljivo je bilo vidjeti koliko ljudi sirom svijeta imaju srca i suosjecanja za nevino stradale i da ima nade za bolju i humaniju buducnost.
U Prijedoru je ubijeno 3173 civila, 256 zena, 102 malisana. Preko 50 hiljada ljudi je tretirano gore nego zivotinje, opljackano, rastjerno, ponizeno. U logorima smrti su muceni nevini ljudi, zene i djeca. Mi, kao svjedoci tog vremena, ne smijemo doputiti da oni postanu samo statistika i brojevi. To nisu brojevi, to su nase majke i ocevi koji su nam dali zivot i voljeli nas vise od zivota samog, nasa braca i sestre, djeca u ciju smo buducnost ulagali i kroz ciju smo srecu i sami zivjeli, nase komsije sa kojima smo zivot dijelili, nase prve ljubavi, nasi voljeni, prijatelji, nasi ucitelji i profesori koji su nam otvarali poglede na svijet, i svaka osoba ciji je zivot za sebe posebna prica… ljudi cija je jedina krivica bila sto nisu Srbi. NIKO nema pravo da nam zabrani da ih zalimo i da im odamo pocast. To je NASA DUZNOST. Ne smijemo dopustiti da se zrtve zaborave. Nasa duznost je da gradimo bolju buducnost na istini. Kao ljudska bica ne smijemo dopustiti da ignorisemo bol, suze, rane, smrt, nepravdu, ma kome bila pocinjena.
Pismo gospodina Vasica je noz u ranu. To pismo je nastavak 1992! To pismo i takvi stavovi su opasni za suzivot, oni su opasni za prosperitet zajednice, opasni za humanost.
Ta vrsta govora, (ne)kulture, lazi, a vise od svega poziv na mrznju i borbu protiv porodica i ljudi koji se bore da se sjecanja na zrtve sacuvaju i da se istorija ne ponovi je krajnje neumjesna, i cak sta vise ohola.
Molim vas da se oglasite, jer vi to mozete zbog polozaja i funkcija na kojima ste. Rijeci gospodina Vasica dovode u pitanje sigurnost ljudi koji se bore za osnovna ljudska prava. Ne bi vam smjelo biti svejedno sta se dogadja u Prijedoru, a po ponasanju gospodina Pavica i gospodina Vasica, stanje jeste alarmantno i zabrinjavajuce. Tuzno je sto moramo traziti pravo da pokazemo humanost i suosjecajnost, sto se moramo plasiti pokazati bol, patnju, stradanje, istinu. Nedopustivo je da ne naucimo lekcije iz onoga sto nam se dogodilo prije 20 godina. Nedopustivo je da dopustimo govor mrznje i nastavak progona ljudi.
Sa postovanjem,
Tatjana Balog,
Edmonton, Canada"
Add comment