Kozarac.ba

Traun, Austrija; GENOCID U PRIJEDORU- 20 GODINA POSLIJE

Austrijski grad Traun dočekao je prvog dana mjeseca juna ove godine, preživjele svjedoke neopisivog zločina koji se desio u prijedorskoj regiji. Da bi se objasnilo i opisalo ono što su mnogobrojnoj publici predočili i prezentirali preživjeli stradalnici, potrebna je velika doza hrabrosti. Za one koji nisu prisustvovali spomenutom obilježavanju prijedorske golgote, želim samo kratko objasniti, zašto?

Zašto je za puko,pasivno promatranje i slušanje neoborivih činjenica potrebna hrabrost. Strah me ovih hudih slova jer ne mogu opisati duševnu bol. Ni muk prisutnih ne mogu opisati. Ni šok ni zaprepaštenje posjetilaca. Jer ono što je u usmenoj, pisanoj i vizuelno-fotografskoj formi predočeno posjetiocima traunske sale od strane Musić Sudbina, Delkić Midhete, Alić Fikreta, Ervina Blaževića-Švabe, Edina Ramulića i Duratović Mirsada nadilazi svakodnevno ljudsko bivstvovanje.

Gore spomenuti su u izcrpnim i krajnje profesionalnim izvještajima asocirali i te kako živu i aktuelnu individualnu uspomenu nesagledivog zločina. Oni kao kakve žive enciklopedije govore i opominju, objašnjavaju i upozoravaju, hirurški precizno seciraju bolesno bosanskohercegovacko društvo.

Ne napušta me neumoljiv osjećaj da prodornom analizom itekako dobro ocjenjuju stanje duha bošnjačkog naroda. I STID me je. Jeste stid me je. Naviknuti na zapadnoevropski rahatluk očekujemo zakonsku regulativu, državnu pomoć i ne znam ti šta sve ne, a zapravo u podsvjesti tražimo opravdanje za našu nemarnost.

Šta si ti uradio za povratnike u Prijedoru? Šta? Velika je mudrost i istina da ne postoje mali i veliki narodi nego organizirani i neorganizirani. Mi smo definitivno ovo drugo. A da ne mora biti tako pokazao je navedeni skup, gdje je „ Humano Brdo“ kao relativno mlada organizacija, dovodeći spomenute goste, te svojevrsne svjetionike bošnjačkog dostojanstva, uspjela bar za kratko otrgnuti od zaborava prijedorski inferno. Zapitajmo se svi:  Da li je 3 173 nestalih Prijedorčana za nas imaginarna statistika, ili se iza ovih brojeva kriju naši očevi, majke, braća, sestre, naši najmiliji…. Da li je put ka sretnom životu popločan zaboravom.

Zapamtite, reče mi jedan od izlagača, umrijeti moramo svi, na ovaj ili onaj način, ali neka to bude sa dostojanstvom. Ne boji se smrti onaj koji ju je gledao u oči, pri tom sebe kritikujući kako nije dovoljno dobar čovjek a mi se zamajavamo kojekakvim glupostima, ogrezli u lijenosti vlastite samodovoljnosti. Ostaje mi samo nada da se naša srca nisu ohladjela te da je ovo početak jedne uspješne saradnje.

 

Team HB 2010

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.