Dnevnik Edina Ramulića, aktiviste iz Prijedora
Subota, 26. maj
Smijeh i prkos
Jutro pred polazak u bivši logor Trnopolje. Telefoni zvone, dajem izjave, neke i pred kamerama. U 11 sati dolazimo pred zgradu ruševnog Doma u Trnopolju. Desno je škola u kojoj su bili zatočeni žene i djeca. Srpski vojnici su dolazili, odvodili djevojke i djevojčice i silovali ih po okolnim kućama. Tamo gdje je 1992. pred kamerama ITN-a stajao živi skelet Fikret Alić niknuo je spomenik palim srpskim borcima. Betonska kokarda je trebala zastrašiti povratnike u šatorskom naselju. Sada, kada su ruševine kuća uklonjene, taj spomenik nam dobro dođe da strancima pokažemo da genocid u Prijedoru, zapravo, nije nikada ni prestao.
Iako je načelnik Prijedora Marko Pavić javno zatražio da se zabrane sve komemoracije Bošnjaka i Hrvata, policija se ovoga puta nije usudila spriječiti okupljanje. Došlo je više od 500 ljudi, mnogo više nego ranijih godina. Policijske zabrane i prijetnje načelnika očito pomažu u mobilizaciji Prijedorčana. Bivši zatočenik Trnopolja Sudbin Musić na kraju poziva okupljene da se dostojanstveno raziđu, a Marku Paviću želi "dug život i slabo zdravlje". Smijeh i prkos u Trnopolju. Tek što smo otišli, prolom oblaka.
Nedjelja, 27. maj
Srpska istina
Uz jutarnju kafu čitam tekst u "Avazu", a u "Oslobođenju" ni riječi o posjeti. Iako mi novinarka RTRS-a nije prestajala postavljati pitanja u logoru ni kada je intonirana državna himna, nisu objavili ništa osim da je Trnopolje bio "sabirni centar". Šta ima tamo neki Haški sud da tvrdi u presudama, imaju oni svoju srpsku istinu.
Večeras je u Amsterdamu promocija knjige nestalih općine Prijedor "Ni krivi, ni dužni", u izdanju "Izvora". Knjiga sadrži imena i fotografije 3.173 ubijena i nestala civila Prijedora. Među njima je 102 djece i 256 žena. I Velid Softić, beba od tri mjeseca. Događaj u Amsterdamu u povodu 20 godina genocida u Prijedoru organizira "Sedra", humanitarna organizacija prijedorske dijaspore u Holandiji. S kolegicom iz "Izvora" Seidom Karabašić otputovao je i sanski fotograf Samir Sinanović s fotoizložbom pod nazivom "Genocid u dolini rijeke Sane".
Ponedjeljak, 28. maj
Dvojica Hodžića
Načelnika Prijedora zatrpali su pismima ljudi s raznih kontinenata. To je prva akcija u kampanji "Zaustavimo poricanje genocida". Uključili su se aktivisti iz 54 zemlje svijeta. Naredna akcija – Dan bijelih traka je 31. maja. Zločinci u Prijedoru prepisali su obilježja na rukama od nacista kao što su kopirali i logore smrti i deportacije stočnim vagonima. Tjerali su nas prije 20 godina da nosimo bijele trake oko ruku i na kuće postavljamo bijele zastave. Tako su mogli biti sigurni da neće stradati i Srbi.
Oslanjamo se na ogromno iskustvo dvojice Hodžića, Refika i Emira. Oni su Prijedorčani s privremenim boravkom u Njujorku. Jedan nas uči kako iskoristiti moderne tehnologije u ostvarivanju ljudskih prava, a drugi je došao i ličnim primjerom pokazao kako se pomjeraju granice slobode. Protestirao je sam na glavnom trgu u Prijedoru i skrenuo pažnju domaće i svjetske javnosti na policijsku represiju i diskriminaciju žrtava.
Utorak, 29. maj
Dvojica Hodžića
U kancelariju Udruženja ulazi sredovječna žena i odmah s vrata govori: "Edine, zovi nas gdje treba. Moje kćerke i ja smo na tri mjesta zakopavale mrtve. Sve smo to gledale. Svaki put kad jednog ubiju, vojnici traže da im iznesemo vode. Mi iz Sredica ćemo ići do Marka Pavića da ga pitamo je li to genocid"?
U podne održavamo sastanak Odbora za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih ljudi u općini Prijedor. Odbor čine predstavnici osam udruženja sa sjedištem u Prijedoru. Smijemo se novom saopćenju načelnika Marka Pavića. Pokušava sebe predstaviti žrtvom zavjere, gubi kontrolu nad postupcima i prijeti da će se obračunati s onima koji nanose štetu Prijedoru. A upravo je on najveća štetočina. Istrošeni obavještajac koji se ne libi da žrtvuje budućnost Prijedora zarad još jednog mandata.
Srijeda, 30. maj
Lažu stvaralački
Ono što je zabranio Bošnjacima i Hrvatima, načelnik Pavić organizirao je za Srbe. Na skupu pred glavnim spomenikom, u školskom dvorištu prekoputa zgrade Općine, okupilo se nekoliko stotina ljudi. Neke su prevezli autobusima iz susjedne općine Oštra Luka. Doveli djecu, omladinu i vojnike s državnim grbom na ramenu. Pavić je pozvao u pomoć i političkog pobratima, predsjednika Socijalističke partije RS Petra čokića da utvrdi kako je stradanje 15 srpskih vojnika i policajaca u razmjeni vatre 30. maja 1992. bilo povod da srpske snage sedam dana prije tog događaja sravne sa zemljom bošnjačko selo Hambarine, odnosno šest dana ranije, 24. maja, poravnaju Kozarac.
Šta ima veze što su sva tri logora smrti već bila dupke puna 26. maja, u lokalnoj srpskoj verziji sve je počelo 30. maja. "Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", što bi rekao Dobrica Čosić.
Četvrtak, 31. maj
Poziv policajca
Zove izvjesni policajac Trifunović i kaže kako imaju dojavu da smo pozvali nesrpsko stanovništvo da nosi bijele trake. Kažem mu: "Pozvali smo i srpsko stanovništvo, slabo su vam dojavili. Neće biti okupljanja, pa nemate šta zabraniti, a i ne biste mogli, ljudi će nositi trake širom zemaljske kugle".
Ponovo smo predmet svjetske pažnje, kao i prije 20 godina, kada su otkriveni najstrašniji logori smrti u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ovoga puta priča je pozitivna. Na hiljade ljudi solidarizira se s nama u Prijedoru. Šalju fotografije s bijelom trakom na ruci i poručuju "Zaustavimo poricanje genocida". Predsjednica "Izvora" Milada Hodžić animira sarajevsku raju, Ervin Blažević sa svojim "Optimistima" dijeli bijele trake po Kozarcu, slikamo se s trakama na glavnim trgovima i niko nijedan prijekoran pogled da nam uputi. Marko Pavić je postao usamljen čovjek. Da mu demonstriramo moć naroda, odbornik Mesud Blažević mu je na današnjoj sjednici Parlamenta, s bijelom trakom na ruci, prenio prve zahtjeve Organizacionog odbora. Da prestane sa zabranama i da pokrene proceduru za izgradnju memorijala za nesrpske žrtve u centru grada.
Petak, 1. juni
Vozi me Fikret Alić, simbol stradanja
Krenuli smo nas šestero iz Prijedora u austrijski grad Traun, gdje ćemo održati predavanje o genocidu u Prijedoru. Idemo na poziv organizacije koju vode Prijedorčani u dijaspori "Humano Brdo". Na predavanje dolazi gradonačelnik Trauna, neki članovi austrijske vlade i mnogo naših sugrađana. Moja prezentacija nosi naziv "Genocid u kontinuitetu".
Vozi me Fikret Alić, jedan od najupečatljivijih simbola stradanja nedužnih ljudi u BiH. Da mi je neko prije 20 godina u Trnopolju rekao da će me onako izmučen i skoro do smrti izgladnjeli čovjek voziti desetak sati, ne bih vjerovao. Tako i u ovom trenutku ne mogu zamisliti katarzu kod mojih prijedorskih Srba, a desit će se, to je sasvim izvjesno. I ne trebamo čekati 20 godina, samo da Pavić i oni kojima se okružio odu.
(Avaz)
Add comment