“Hamza gastarbajter” (142-144)

Za tri dana, posao je urađen i po dogovoru naplaćen. Na rastanku šef ga upita:

– ‘oćeš mi reći ko si i odakle si? Kako znaš moj jezik i mentalitet?

– Sve će ti se samo reći, kad spoznaš ko si i odakle si, iako svim silama pokušavaš da budeš ono što nisi. Budi, bolan, ono što jesi, tad ćeš mene razumjeti. Čestitam ti praznik!

– ‘vala! Otkud znaš da je danas moj Vaskrs? Govoriš mojim, materinjim jezikom?

– Ne govorim ja tvojim, već našim materinjim, bosanskim jezikom.

– Ne razumijem.

– Ne razumiješ ti toga puno. Da razumiješ, ne bi radio protiv sebe. Izvini, žurim, imam pametnija posla, nego da sa tobom dangubim, vraćajući te na pravi put. Ti si izgubljen u vremenu i prostoru.

Sjedajući u auto, mahnu degradiranom šefu koji je za njim gledao, pokušavajući da razumije ono što mu je Hamza rekao.

***

Na Hadžin poziv, Hamza svrati u Merhamet da pomogne u pakovanju humanitarnih paketa sa robom koju su dobili od građana Berlina. Pakovanje nadgleda i savjetuje predsjednik.

– Sve što prikupimo, neka bude uredno spakovano i sa halalom poslano. Vidjeli ste u onoj trgovini, kad smo kupovali hranu, šta se desilo. Grešku kasirke smo primijetili. Deset kila šećera, manje je naplatila. Našem poštenju, trgovkinja se zadivila i poklonila tih deset kila šećera. Od tada, svaki put u našoj akciji učestvuje.

Hamzu probudi telefon.

– Halo, ahbabu. Nadam se da si razumio moj pos-tupak i da mi nisi zamjerio što sam se tako iznenada odlučio za stalni povratak. Nadam se da ću dobro proći u koope-raciji sa Siemensom. Evo upravo sam glasao i svoj glas sam dao za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Atmos-fera na glasačkim mjestima je praznička. Referendum je za svakog izazov. Imaš selame od naše čaršije. Javiću se kada budu prebrojani glasovi.

Spuštajući slušalicu Hamza zažali što nije otišao kući, da u svojoj čaršiji glasa. Iščekujući oficijelne rezultate, slušao je radio i gledao televiziju koja je prenosila vijesti o referendumu. Potom je dala kratku reportažu o Republici Bosni i Hercegovini i njenom historijatu. Vladavina i propast Ilira, Rimljana, potom slike kad je Bosna i Hercegovina bila kraljevina pa do današnjih dana. Gledajući emisiju po prvi put Hamza ima priliku da vidi geografske karte. Redale su se slike bosanskog kraljevstva. Okupacija i vladavine Osmanlija i Austro-Ugara, Bosna u sastavu Kraljevine Jugoslavije i Bosna u sklopu Socija-lističke Federativne Republike Jugoslavije.

Nakon drugog pokušaja uspostavio je vezu s Eminom.

– Halo, Emina, kako si?

– Dobro smo, još traje glasanje. Nadam se da će se završiti do akšama.

– Žao mi je što i ja nisam mogao doći.

Žena ga je tješila.

– Svi znaju tvoje opredjeljenje. Vidjela sam Ahmu, kaže da se sasvim vratio. Što i ti jednom ne odlučiš i ne dođeš, i kod nas idu dobra vremena. Mi ti se nadamo za Bajram.

– Ako Bog da i završim posao, doći ću na nekoliko hefti.

– Što se tiče povratka, nadam se da mi je ovo zadnja godina u pečalbi.

– Mašallah! Sad ćeš moći ostvariti svoj san da otvoriš firmu i da zaposliš našu čeljad. Priča se, da bi se mogla vratiti sva imovina, koja je nacionalizacijom oduzeta. Došao je vakat, da vratiš ugled koji je imala tvoja porodica.

Njene riječi ga obradovaše i raznježiše.

– Stvarno mi je žao što radost ne mogu s vama podijeliti. Sve ove godine razdvojenog života su bolne. Valjda ćemo ostatak života proživjeti skupa.

– Inšallah, čuvaj se, Hamza.

Nakon razgovora osjeti glad. Zbog očekivanog poziva nije otišao vani, već je pokušao da napravi večeru od onoga što je našao u kuhinji. Telefon ga prekinu u tom poslu.

– Halo, ovdje Mustafa.

– Kako si?

– Dobro sam, Allahu dželle šanuhu, hvala.

– Znaš li kako je prošao referendum?

– Još se ne znaju oficijelni rezultati. Razgovarao sam sa Ahmom i on mi je govorio o biračkoj atmosferi.

– Šta kažeš, Ahmo otišao na glasanje?

– Ne, on se vratio.

– Aferim, nije dozvolio da ga marka zarobi i da joj robuje. Bojim se, da sam već postao njen ovisnik. Zvaću kasnije, čujemo se.

(nastavice se…)